Izjavom o 'igrama moći' premijera i sindikata školstva ministrica obrazovanja i znanosti Blaženka Divjak dolila je ulje na vatru u ionako usijanoj situaciji u resoru obrazovanja, u kojemu štrajk ne jenjava već 28. dan. Kako na ministričine najnovije izjave i ponašanje tijekom štrajka prosvjetara gleda posebni premijerov savjetnik za koordinaciju Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu i reformu obrazovanja Radovan Fuchs, otkrio je u kraćem razgovoru za Jutarnji.
Kako komentirate izjavu ministrice Blaženke Divjak da je sustav obrazovanja u blokadi zbog igara moći premijera i sindikata školstva te da ona u tome ne želi sudjelovati? Može li se ministar obrazovanja 'izmjestiti' iz resora kojemu je na čelu u trenutku kada ga potresaju ozbiljni problemi?
- Izjava ministrice da se ona ne svrstava ni na jednu stranu je neistinita. Naime, ministrica je glasala na Vladi za usvajanje proračuna u kojem financijski nije ugrađen zahtjev sindikata, ali je ugrađen Vladin prijedlog o povećanju plaća od 6,12 posto učiteljima i nastavnicima. U tom trenutku je znala da u proračunu nisu ugrađeni sindikalni zahtjevi tako da se glasanjem za proračun ministrica itekako svrstala na stranu protiv sindikalnih zahtjeva. Zbog kojih je razloga ona reterirala od svoje odluke, možemo samo nagađati. Možda je razlog taj što ministrica traži izlaznu varijantu iz problema kojih je jednim dijelom i sama uzrokovala. Kad kažem 'izlazna varijanta' mislim na to da provocira svoju smjenu jer bi tako ispala žrtva. Ostavku ne želi dati jer bi činom ostavke morala priznati da je ili pogriješila ili da ne može riješiti probleme, što je stavlja u poziciju da ju se proglasi nedovoljno sposobnom za ulogu koju obnaša.
Je li ona uopće u poziciji da se može izboriti za više novca prosvjetarima s obzirom na glavni zahtjev u štrajku a to je rast koeficijenata od 6,11 posto? Kolika u tom dijelu može biti njezina odgovornost?
- Izjava ministrice da ona ne želi i ne može sudjelovati u rješavanju problema vezanih za štrajk djelatnika u školama ne stoji. Čak ako i prihvatimo argumentaciju da ministrica nije ta koja može osigurati financijska sredstva za ispunjenje sindikalnih zahtjeva (a to je, kao što sam rekao, argument koji ne stoji jer je glasala za proračun), ono što je sasvim sigurno jest njezina uloga u kojoj je ne može zamijeniti ni ministar financija, ni ministar rada, a ni premijer, a tiče se organizacije odgojno-obrazovnog rada u školama. Zbog potpunog nesnalaženja ministrice i njezina tima upravljanje školama kao odgojno-obrazovnim institucijama prepušteno je u cijelosti sindikatima što je potpuno suludo. Tako imamo situaciju da pojedini ravnatelji i nastavnici roditeljima daju upute da prate obavijesti sindikata o tome kada ima nastave a kada ne. Takvo nešto je apsolutno presedan ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu!
Škole u tom smislu slijede upute koje je ministrica Divjak izdala prije početka štrajka.
- Da me se ne bi pogrešno razumjelo, ne mislim da su ravnatelji i nastavnici išta krivi za tu situaciju. Krivica je isključivo na ministrici koja je ravnateljima zakonski dužna dati upute da organiziraju odgojno-obrazovni rad u skladu s mogućnostima. To u praksi znači da učenici trebaju doći u školu kako bi oni nastavnici koji ne štrajkaju mogli raditi svoj posao i poslije ga ne bi trebali nadoknađivati. Ovako su svi nastavnici koji nisu i ne žele štrajkati, ustvari, onemogućeni u obavljanju svog posla i još će morati obavljati nadoknadu. Uvjeren sam da bi čak i učitelji koji žele štrajkati redovito održavali nastavu maturantima kako učenici ne bi imali problema s državnom maturom i upisom na fakultete. Ovime im je to onemogućeno.
Ipak, odaziv u štrajk iznimno je visok i ne smanjuje se čak i sada kada imamo situaciju totalnog štrajka te nakon što je Vlada najavila kako on neće biti plaćen od polovice ovog mjeseca.
- Upravo zbog toga su dolazak učenika u škole i organizacija odgojno-obrazovnog rada posebno važni pogotovo nakon odluke da se dani u štrajku ne plate. Naime, ako nema djece u školama teoretski je moguće da većina nastavnika u evidenciji centralnog obračuna plaća (COP) bude evidentirana da je radila, odnosno da je htjela raditi ali da nije bilo učenika. Tada će im plaća biti isplaćena kao da su radili. S druge strane, ako ih u školi zavedu kao da su štrajkali i nisu radili, nakon što im dani u štrajku ne budu plaćeni mogu tužiti državu i zahtijevati isplatu neisplaćenih dana tvrdeći da su htjeli raditi, ali im rad nije bio omogućen jer nije bilo učenika. Kao dokaz mogu podnijeti ranije navedene obavijesti ravnatelja o neodržavanju nastave. Zbog toga je od presudne važnosti da ministrica putem ravnatelja organizira odgojno-obrazovni rad za sve učenike, odnosno da se upravljanje radom škola u smislu odgojno-obrazovnog rada vrati tamo gdje zakonski pripada - u Ministarstvo obrazovanje.
Kao bivši ministar obrazovanja kako vi gledate na plaće u tom resoru? Moramo se složiti da određene neravnoteže na štetu prosvjetara postoje unutar sustava javnih i državnih službi.
- Iako i ja, kao i većina građana, smatram da bi prosvjetni djelatnici trebali imati veća primanja, jednako kao što bi veća primanja trebali imati i policajci a osobito zdravstveni djelatnici, smatram kako je dosadašnje povećanje od više od 20 posto stvarno maksimum ako želimo nastaviti s politikom stabilizacije državnih financija i smanjenje javnog duga. U tom smislu dajem punu podršku premijeru. Bilo bi mu puno lakše dodatno zadužiti državu i u izbornoj godini popuštati i ispunjavati različite financijske zahtjeve. On je odabrao teži, ali jedini ispravan put za budućnost države. Moje je mišljenje da je on jedini premijer do sada kojemu je financijska održivost države ispred popularnosti i uspjeha na izborima. Zbog toga zaposleni u školama ne bi nikako smjeli dopustiti da ih različite političke opcije iskorištavaju za prikupljanje nekih minimalnih političkih poena, nego bi stvarno i iskreno trebali sagledati situaciju.
Hoćete reći da su neki od njih politički instrumentalizirani? Od koga?
- Ne, nego želim reći kako je velika vjerojatnost da će biti pojedinaca koji će to pokušati, ali sam uvjeren kako zaposlenici u školama to apsolutno neće dopustiti. Smatram također kako je prijedlog Vlade da se ide u korekciju koeficijenata nakon analize složenosti poslova u svim javnim službama i to najkasnije do lipnja iduće godine sasvim fer, ali i logičan. Zaista mislim da bi sindikati mogli jednostavno zamrznuti štrajk na šest mjeseci pa onda u slučaju da Vlada ne ispuni obećanje razmisliti o daljnjim postupcima.
Možete li onda konkretno odgovoriti treba li ministrica Divjak dati ostavku?
- O tome ne želim, niti mogu suditi. Takve stvari spadaju u moralnu odgovornost svakog pojedinca koji sam za sebe određuje vlastite principe i norme djelovanja.
Jeste li njezin potencijalni nasljednik? Vaše se ime upravo najčešće čuje kada se govori o osobama koje bi mogle preuzeti Ministarstvo znanosti i obrazovanja nakon njezina eventualnog odlaska.
- Malo ste me zatekli s pitanjem. Uopće ne razmišljam o tome.