Zahtjev za prijevodom većeg djela spisa na mađarski jezik i temeljenje obrane na odluci suda u Ženevi, koji je utemeljen prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), dva su možda i najveća alata s kojim će se mađarska strana poslužiti za vrijeme suđenja Zsoltu Tamasu Hernadiju, predsjedniku uprave MOL grupe i bivšem premijeru Ivi Sanaderu u slučaju Ina-MOL, kojima je pripremno ročište zakazano za ponedjeljak 17. rujna na Županijskom sudu u Zagrebu.
Onaj treći alat, Mađari su već iskoristili. Mađarski sud ponovno je odbio izručenje šefa MOL-a Hrvatskoj zbog sumnje da bi u Hrvatskoj imao pravično suđenje, pa će Hernadi cijeli postupak pratiti iz sjedišta MOL-ove zgrade smještene u na južnoj obali Dunava.
Mađarski pravni eksperti s kojim smo u Budimpešti razgovarali protekli tjedan za Jutarnji uvjereni su kako su se okolnosti cijelog ovog slučaja bitno promijenile nakon UNCITRAL-ove odluke s čijim je sadržajem hrvatska javnost neslužbeno upoznata prošle godine i koja je, prema mišljenju mađarskih pravnika, samo potvrdila mađarsko stajalište da je “hrvatska istraga bila šlamperaj neviđenih razmjera”.
Naši izvori iz ove mađarske kompanije pak kažu kako će s osobitom pozornošću pratiti novi postupak i da će se uključiti mnogo konkretnije te su uvjereni da zbog presude u Ženevi imaju velikog aduta u rukavu. Osim presude UNCITRAL-a, Mađari će igrati i na još tri karte.
Politički susreti
Budući da će najvjerojatnije zatražiti prijevod većine spisa, automatski se implicira da će pokušati oduljiti taj postupak koliko god je to moguće ne bi li ga dovukli do kraja 2019. godine.
Prema mađarskim pravnicima koji blisko surađuju s pravnicima MOL-a, to je rok kada po novom Kaznenom zakonu u slučaju Hernadi nastupa zastara, a da je postupak vođen po zakonu iz vremena počinjenja navodnog kaznenog djela, zastara bi već davno nastupila. Dojam je kako ih izjave suca Ivana Turudića kako je sam postupak prekidan zbog čekanja odluke Vrhovnog suda te kako bi zbog toga trebalo produljiti i rok zastare, ne brinu.
- O tome kako je sudac Turudić govorio i sudio u postupku, sve je rekao Arbitražni sud u Ženevi. U svim dosadašnjim dokumentima vaših sudova navodi se kraj 2019. To je govorio u početku i Turudić da bi u posljednje vrijeme počeo spominjati prvu polovicu 2020. ili 2021. godine. A to se tako ne radi - kažu naši sugovornici.
Druga karta na koju idu Mađari svakako su politički susreti Viktora Orbana i Andreja Plenkovića. Prema našim izvorima iz Vlade, gotovo svaki susret dvojice premijera bilo da se radilo o neformalnom sastanku kakav je bio nedavno u Opatiji do službenih razgovora prilikom posjeta Budimpešti odnosno Zagrebu, završavaju s ključnim pitanje - a što ćemo s Hernadijem.
- To pitanje postavljaju i jedni i drugi. Mi tražimo da se pojavi u Zagrebu, oni da ga ostavimo na miru - kaže naš izvor u Banskim dvorima.
Osim toga, postavlja se i pitanje što je zapravo u pozadini glasanja hrvatskih europarlamentaraca vezano za izvješće u Mađarskoj, koji su poprilično odstupili od politike EPP-a. Pitanje je znakovito tim više jer je premijer Plenković do sada bio uvijek vjeran sljedbenik te politike. U tom smislu potrebno je promatrati još jednu situaciju. Mađarska je vrlo jasno rekla što misli o našem pristupanju u OECD i zbog čega je uložila veto. A taj mađarski veto stajat će sve dok “Hrvatska maltretira Hernadija”.
- Bez obzira na to, čini se da Hrvatska još nije spremna dati jamstva predvidivog poslovanja i stabilnih pravnih okvira potrebnih za ulazak u društvo najrazvijenijih zemalja. I to je možda esencija cijele ove priče posebno s aspekta stranih ulagača u vašu zemlju - navode naši sugovornici iz Budimpešte. Hrvatska strana u više je navrata ponavljala kako odluka UNCITRAL-a nema veliku ulogu u kaznenom postupku koji se vodi protiv Hernadija i Sanadera jer ta odluka nije obvezujuća za suđenje u Zagrebu.
- Objava djela presude suda u Ženevi možda može imati kakvo značenje u hrvatskom javnom diskursu, no u postupku koji uskoro kreće neće imati nikakvu težini – stav je nekolicine hrvatskih pravnih eksperata. Što se pak tiče zahtjeva obrane šefa MOL-a za prijevodom spisa na mađarski, hrvatska strana smatra da će takav zahtjev biti neosnovan jer se optuženik neće pojaviti u Zagrebu.
Arbitražni sud
Mađari su uvjereni da će njihov zahtjev proći.
- Hernadi prati suđenje, i naravno da on mora dati uputu svojim braniteljima kako da se očituju o dokaznim prijedlozima. I zato ćemo tražiti da se popriličan dio spisa prevede – navode naši izvori.
Treća karta na koju će Mađari igrati svakako su neke najave da kreću velike investicije u riječku rafineriju. Spominju se stotine milijune eura, a s druge strane sisačkoj rafineriji trebao bi se promijeniti koncept poslovanja. Opravdanje za takav poslovni koncept u Budimpešti neslužbeno je zavijen pod egidom “ako cijela Mađarska ima jednu rafineriju, Slovačka jednu, a Slovenija niti jednu, je li opravdano da Hrvatska ima dvije, od kojih jedna proizvodi gubitak”. Što se tiče samog kaznenog postupka u Zagrebu, Mađari ponovo ukazuju na presudu UNCITRAL-a.
Podsjetimo, taj specijalizirani sud za trgovačko pravo odbacilo je zahtjev hrvatske Vlade da se proglase ništetnim izmjene dioničarskog ugovora iz 2009. godine kojima je MOL preuzeo upravljačka prava u Ini te glavni ugovor o plinskom poslovanju. Prema hrvatskom stajalištu, do tih izmjena došlo je nakon mita koji je Hernadi dao Sanaderu te je taj pravni posao trebalo poništiti jer je utemeljen na kaznenom djelu. Hrvatska je tužbu podnijela u siječnju 2014.godine.
U to vrijeme Sanader je već bio nepravomoćno osuđen na kaznu od 10 godina, a u lipnju 2014. Vrhovni sud donio je pravomoćnu presudu. Radilo se o slučajevima Hypo i Ina-MOL, a ovaj sud kaznu je sa 10 smanjio na 8,5 godina. Županijski je sud pak potvrdio optužnicu protiv Hernadija za davanje mita, protiv čelnika MOL-a već su bili raspisani crvena Interpolova međunarodna tjeralica i Europski uhidbeni nalog.
No uskoro je Ustavni sud poništio presudu Sanaderu te cijeli slučaj vratio na početak. Nakon toga javnost je upoznata s presudom Arbitražnog suda. U obrazloženju te presude jasno se navodi kako je Robert Ježić, kao ključni svjedok tužiteljstva, potpuno nepouzdan svjedok, kako je i hrvatski Ustavni sud poništio presudu u slučaju Ina-MOL, kako sam Sanader nije vodio ključne pregovore s MOL-om, kako sudac Ivan Turudić nije pošteno sudio Sanaderu te kako je sama snimka Sanadera i Hernadija u Marcellinu - montirana.
- Presuda vašeg Županijskog i Vrhovnog suda je trebala, bez obzira na dokaze, pod svaku cijenu pokazati da je MOL stekao upravljačka prava nad Inom podmićivanjem. Ježić je, zbog svojih problema (bio je u istražnom zatvoru zbog drugih predmeta) bio spreman ponuditi potrebnu priču vašim istražiteljima i tako je postao glavni svjedok tužiteljstva. A Arbitražni sud u Ženevi je vrlo jasno rekao kako je on “u potpunosti nepouzdan” svjedok – navode naši sugovornici.
Navode primjer snimke iz Marcellina. Uvjereni su kako je ta snimka montirana. Smatraju da je datum 19. 10. koji stoji na snimci naknadno stavljen, kako je sama snimka kraća za 56 sekundi jer umjesto 5 minuta, koliko na snimci pokazuje tajming, ona traje svega 4 minute i 4 sekunde.
Sporna snimka
- Kako i tko je snimku montirao i kratio, suca Turudića nije zanimalo. On je snimku pustio uživo u sudnici. Bila mu je važna medijska predstava, a očitu montažu nije primijetio. No kada to sve i stavimo na stranu, jasno je da snimka ne dokazuje ništa, samo kako Hernadi nakon uključenja svog telefona daje neki papirić Sanaderu, na koji mu je napisan jedan telefonski broj. A ne iznos mita kako su mediji i tužitelji u početku tvrdili - navode. Navodno se radilo o broju jednog bivšeg mađarskog premijera.
Mađarski pravni ekspert pitaju se kako je moguće da netko povjeruje da je snimka važna za dokazivanje mita kada je ta “navodna” snimka iz 19. listopada 2009., a četiri mjeseca prije toga novac je prebačen na račun Ježićeve tvrtke dok je dopuna dioničarskog govora potpisana krajem siječnja 2009. godine.
Hrvatska strana na Ježićeva svjedočenja gleda potpuno drugačije. Iako je bilo svjedočenje u kojem se nisu podudarali datumi kao i poneke izjave, Ježićeva svjedočanstva pokazala su da su Ježić i Sanader imali odlične odnose, da su zajednički putovali, sastajali se u zgradi Vlade, i raznim restoranima, dok je snimka iz Marcellina tek potvrda tog iskaza. Ta snimka prema našem tužiteljstvu nije ključni dokaz. Ono što je ključno jest da je na račun Ježićeve tvrtke u Švicarsku sjelo pet milijuna eura iz off shore tvrtki s Cipra, a iza nje stajao je MOL-ov savjetnik. - A šef uprave MOL-a je Zsolt Hernadi – poručuju hrvatski istražitelji.
Mađari i takav argument odbacuju jer su uvjereni kako je novac koji je legao na Ježićev račun bio ruski novac za lobiranje za projekt Družba Adria te kako je taj novac stavljen odmah u temeljni kapital Ježićeve švicarske tvrtke.
- Jer ako je novac bio za Sanadera, zašto već sada nije uplaćen u vaš državni proračun. Sumnjamo da Ježić uopće još ima taj novac – kažu naši sugovornici u Budimpešti i upozoravaju da hrvatska istražna tijela nisu ni zatražila bankovne izvode Ježićevih tvrtki, te da sud nije bio spreman ni pogledati što se s tim novcem dogodilo nakon isplate. to ih je posebno šokiralo.
Osim odluke Suda u Ženevi, Mađare je prije toga silno razveselila i odluka Ustavnog suda koji je ukinuo presudu Sanaderu. Dio hrvatskih analitičara uvjereno je kako je upravo na temelju te odluke Sud u Ženevi odbacio hrvatski zahtjev za poništenjem ugovora s MOL-om, a optužbe su u jednom smjeru išle i u smjeru da su pojedini suci Ustavnog suda primili mito kako bi donijeli takvu odluku. Uskok je nakon provedene istrage takve navode odbacio. U Mađarskoj su budno pratili cijeli taj slučaj, a dojam je da su ga promatrali kao “lov na vještice”.
Na pojedine komentare iz Hrvatske da je ženevska arbitraža izgubljena baš zbog odluke Ustavnog suda, mađarski pravnici odgovaraju da ništa nije dalje od istine. Kao prvo, prilikom pokretanja arbitraže još nije ni bilo pravomoćne odluke, a kao drugo predlažu nam čitanje arbitražne odluke: pa tamo se Ustavni sud spominje svega desetak puta u nekolicini stavaka, a ime Roberta Ježića i njegova nedosljednosti oko tri stotine puta.
Mađare posebno zanima i hoće li tužiteljstvo postupiti po nalogu Ustavnog suda koji u jednom dijelu obrazloženja navodi kako je “očito da će dokazni postupak, koji će se ponoviti pred tim sudom, morati biti postavljen na posve drugačijim osnovama” jer “u obrazloženju prvostupanjske presude također nema nijedne riječi o načinu na koji je došlo do inkriminiranog dogovora”.
- Mi smo iščitali da je Ustavni sud jasno rekao kako presuda ne može biti temeljena na ocjeni da je ugovor s MOL-om štetan po hrvatske nacionalne interese te da je onda moralo doći do podmićivanja. Tužiteljstvo će po tim novim osnovama morati jasno dokazati je li do korupcije došlo ili ne. Mi smo uvjereni da takvog dokaza nema, a to je potvrdio i UNCITRAL - navode naši izvori.