NA UDARU INSPEKCIJA

HRVATSKA BOLNICA NA UDARU PACIJENATA Od agonije oca dvoje djece preko smrti novorođenčadi do teških uvreda rodiljama...

Goran Mehkek / HANZA MEDIA

 

Trebala je to biti sasvim normalna subota za Zlatka. Deseti je dan lipnja, ljeto tek što nije počelo. Probudio se, popušio cigaretu na omiljenom balkonu u rodnoj Prevlaci, kada je osjetio bol u desnoj strani trbuha. Ništa strašno, tek toliko da je primijeti.

Zanemario je bol, godinama mu govore da je predebeo te kako će sve proći kada smršavi. Bio je i sam svjestan da je 180 kilograma, koliko je prikupio u 53 godine života, previše, no pokušao je ne razmišljati o tome. Ostao je sjediti na svom balkonu, promatrao sinove i susjedne kuće svoje braće, kao toliko puta dosad. Oko 17 sati supruga Marija došla je s posla, posljednjih godina radi fizičke poslove na poljoprivredi jer njen Zlatko nikako ne uspijeva naći posao. A i nije dobrog zdravlja da ide na poljoprivredu. Zlatko joj govori kako ga cijeli dan boli trbuh, a ona mu savjetuje da ide na hitnu. No, Zlatko odbija. Tek će je pet sati kasnije probuditi iz sna i reći kako više ne može izdržati. Ona će zvati sinove Antu i Stjepana koji taj poziv neće čuti jer su u tom trenutku, kao i većina ljudi njihovih godina, u nekom glasnom kafiću.

Na kraju će ga do Opće bolnice Vinkovci odvesti nećak. Vožnja je trajala kratko, udaljenost od njihove rodne Privlake do bolnice je 13 kilometara. Usprkos sada već jakim bolovima, Zlatko Perkunić nije bio svjestan da je ovo zadnja vožnja u njegovom životu.

Smjestili su ga u sobu broj tri na prvom katu gastroenterologije, krevet do Brune Paradžika. Doktorica Liška Tominac, koja je Zlatka primila na odjel, kasnije će izjaviti kako se ne sjeća je li povraćao ili imao samo mučninu, a od nalaza je imala RTG srca i pluća, RTG nativnu snimku abdomena, laboratorijske nalaze, a ona je dodatno zatražila ultrazvuk abdomena.

Dva liječnika u smjeni

No, zbog “adipoznosti”, medicinskog termina za pretilost, na ultrazvuku se mogla razaznati samo mirna žuč i uredni bubrezi. Liška Tominac, doajenka vinkovačke bolnice, kako će je kasnije nazvati ravnatelj Krunoslav Šporčić, posumnjala je na akutni pankreatitis, odnosno upalu gušterače. Prepisala mu je lijek protiv bolova i krenula s obilaskom ostatka odjela; osim Zlatka, u tom je trenutku bilo najmanje 70 drugih pacijenata, a u smjeni samo dva liječnika i devet medicinskih sestara i tehničara.

Goran Mehkek / HANZA MEDIA

Ravnatelj Krunoslav Šporčić: 'Da mirno spavam, ne spavam. Ako volite ovu bolnicu i želite joj dobro, sigurno da vam nije ugodno. Bilo kakav slučaj koji djeluje na bolnicu, djeluje i na mene. Ne mogu to razdvojiti i reći baš me briga'

 

Do Zlatka je ponovno došla prije predaje smjene, oko 6.40 sati. Požalio joj se kako su bolovi još uvijek dosta intenzivni te se šire pod desnu lopaticu. Nije joj se to učinilo neobičnim, pacijent je dijabetičar i ima povijest visokog krvnog tlaka. Poslušala je srce i pluća, pregledala njegov trbuh i ponovno mu prepisala lijek protiv bolova. Također je zatražila hitne laboratorijske nalaze. Zlatko nije dočekao odlazak u laboratorij. Sat i 46 minuta kasnije srce mu je prestalo kucati.

Dogodilo se to u smjeni doktora Tomislava Kremera, mladog specijalista koji u Vinkovcima radi nešto malo više od tri godine.

Zlatkova supruga Marija tu noć oka nije sklopila. Čovjek s kojim je provela 20 godina u braku i prije je imao zdravstvenih problema, no ostanak u bolnici nešto je drugo. Ozbiljnije, znala je. Ustala je rano, doručkovala i spremila hranu za supruga, pidžamu i odjeću u kojoj će, optimistično je mislila, ići kući isti dan. - Vaš suprug je preminuo - rekao joj je doktor Kremer kada ga je sa sinovima došla potražiti na odjel.

Šokirana, u prvom trenu je pristala na obdukciju, no kasnije ju je izričito odbila, iako su liječnici Liška Tominac i Kremer inzistirali da se ona obavi. Jer, obdukcija je, prema odluci Vlade, obvezna ako se radi o smrti nepoznatog uzroka i ako ona nastupi u roku od 24 sata od prijema osobe u zdravstvenu ustanovu. Zašto je obitelj odbila obdukciju? Kasnije će reći kako su se bojali da će je raditi isti oni ljudi koji su sudjelovali u smrti njihova Zlatka, ali ključni razlog je - nisu vidjeli razloga da netko “kopa” po njemu.

12. lipnja u 16 sati obitelj Perkunić sahranila je Zlatka, a 13. lipnja u popodnevnim satima susjed im donosi pismo Brune Paradžika, umirovljenog inženjera poljoprivrede koji je ležao krevet do Zlatka u noći njegove smrti: - Ajoj, kako me boli. O majko moja, kako me boli, kako me boli... - bile su, prema tvrdnjama Paradžika, posljednje riječi Zlatka Perkunića.

Goran Mehkek / HANZA MEDIA
 

On je optužio osoblje bolnice za njegovu smrt, nakon čega je udovica Marija podnijela kaznenu prijavu protiv više djelatnika Opće bolnice Vinkovci. Svjedočanstvo cimera donijelo im je, kažu kasnije, drugi pogled na cijeli slučaj. Navodno je doktorica Liška Tominac ignorirala jauke i zapomaganje Zlatka, ignorirala molbe njegova cimera da mu pomognu i time ga, prema riječima Brune Paradžika, osudila na smrt. Dva dana nakon sprovoda, obitelj je uvjerena kako je njihov Zlatko umro zbog nemara vinkovačke bolnice.

Inspekcija povjerenstva

Slijedi inspekcija Povjerenstva za unutarnji nadzor bolnice koja zaključuje kako “nikakvih stručnih propusta nije bilo”, inspekcija Ministarstva zdravstva čije nalaze još treba pričekati i policijsko ispitivanje svih optuženih i članova obitelji.

- Da mirno spavam, ne spavam. Ako volite ovu bolnicu i želite joj dobro, sigurno da vam nije ugodno. Bilo kakav slučaj koji djeluje na bolnicu, djeluje i na mene. Ne mogu to razdvojiti i reći baš me briga - odgovorio je ravnatelj vinkovačke bolnice Krunoslav Šporčić na moje pitanje je li mu ovo najstresnije razdoblje na čelu bolnice dosad.

Goran Mehkek / HANZA MEDIA
 

Službeno je ravnatelj Opće bolnice Vinkovci od listopada prošle godine, prije toga je bio v.d. ravnatelja i v.d. sanacijskog upravitelja. Prije njega na čelu bolnice bio je Dubravko Korenika, kojega je Ministarstvo zdravstva smijenilo radi slučaja Matee Janković, koja je u veljači 2016. godine javno ispričala horor u vinkovačkoj rađaoni. Matea je za tragičan ishod svoje trudnoće - izgubila je dijete - krivila ginekologa koji ju je primio. Bio je to tek jedan od slučajeva koji je pokazao da stanje u vinkovačkoj bolnici nije dobro.

- Nakon što je počeo s pregledom, pitala sam može li biti malo nježniji jer sam krvarila. Na to mi je rekao: “Hoćeš da te milujem” i otišao. Došao je ponovno i grubo rekao: “Što si se stisla koji k...” i opet me grubo pregledao, a kada je izlazio, rekao je: “A glupače” - dio je potresne priče mlade Matee koja je dijete začela potpomognutom oplodnjom.

Trudnoća je bila visokorizična, Matea je molila da joj se napravi carski rez, no svi su se oglušili i naredili joj da skače na pilates lopti. Iako je u medicinskoj dokumentaciji pisalo kako je beba jednom udahnula i onda umrla, obdukcija je pokazala kako se nagutala plodne vode, što znači da je trebala biti davno porođena. Bio je to skandal neviđenih razmjera, nakon kojeg su se javile brojne majke i ispričale priče o užasima koje su prošle na vinkovačkoj ginekologiji.

- Na prvom porodu doktor je rekao “ne treba biti nježan, mlada je, svašta će njena p... još proći”, nikada to neću zaboraviti. Neprestano mi je govorio kako nisam ja jedina na svijetu rodila i da što sam se j... kada nisam sposobna roditi dijete. Zašto kasnije nisam istjerivala pravdu? Jer nisam željela vidjeti to čudovište, samo sam željela što prije zaboraviti - prisjeća se mlada majka (podaci poznati redakciji) koja nas moli da sačuvamo njenu anonimnost jer “ona i sutra mora u tu bolnicu, a boji se kakvi bi tek bili prema njoj da saznaju kako je razgovarala s novinarima'.

 

Slučaj Matee Janković

Njena prijateljica u vinkovačku je rađaonu došla gotovo potpuno otvorena, spremna za porod, no liječnik joj je savjetovao da još malo skače na pilates lopti. Zbog skakanja je rodila bebu sa slomljenom ključnom kosti.

Prije dvije godine u vinkovačkoj bolnici joj je preminuo otac. Počelo je s povraćanjem zbog problema sa žući, a dva tjedna kasnije bio je mrtav. Doktori vinkovačke bolnice poslali su ga na dubinsku pretragu u Osijek, koja mu je oštetila gušteraču i stajala ga života, barem tako tvrdi njegova kći.

Slučaj Matee Janković još uvijek razmatra Hrvatska liječnička komora, no neslužbeno doznajemo kako su dodatna vještačenja pokazala da ginekolog Kolak ipak nije napravio profesionalne propuste. On je priznao kako s trudnicama zna biti “verbalno grub jer ih tako nastoji vratiti u stvarnost”.

Jedanaest godina prije slučaja Janković, u vinkovačkoj je bolnici rodila Katica Zagorac. Njoj i njenom suprugu Franji trebalo je to biti peto dijete, ali preživjelo je tek dva dana. Dijete je imalo šest kilograma, a u medicinskim se krugovima za novorođenče teže od četiri kilograma smatra kako mora biti porođeno carskim rezom. No, doktor Lederer i njegov specijalizant zaključili su kako Katica može roditi i prirodnim putem.

Prema medicinskoj dokumentaciji, dijete je više od sat vremena vađeno vakuum ekstraktorom, a osoblje je rodilji stiskalo trbuh. Nalaz patologa pokazao je kako je novorođenče, kada je napokon došlo na svijet, imalo cijeli niz dijagnoza - uvećanu gušteraču, ogrebotine po glavi, podljeve po vratu, moždana krvarenja, edem mozga, nagnječenje mozga, iščašenje vratne kralježnice, ozljede bubrega i jetre. Dva dana kasnije dijete je preminulo.

Goran Mehkek / HANZA MEDIA
 

Sud u Vinkovcima tri godine kasnije donio je odluku prema kojoj Opća bolnica Vinkovci Franji i Katici Zagorac mora isplatiti 410.900 kuna odštete jer su skrivili smrt njihova djeteta. - Izgubio sam dijete, to mi nitko ne može nadoknaditi. Moj jedini cilj je da se nikada više nikome ne dogodi nešto slično - izjavio je nakon presude Franjo Zagorac.

Povjerenstvo Ministarstva zdravstva tada nije vidjelo ništa sporno u prirodnom porodu izuzetno velike bebe koji je završio tragično.

Vinkovačka bolnica nalazi se gotovo u samom centru grada. Sastoji se od dvije velike spojene zgrade i odvojenog hitnog prijema. Prvi dojam - veliko i moderno zdanje. Hodnici su bijeli, klima radi, nema gužve, tek pokoji ponosni otac u rukama drži nosiljku i ulazi u lijevu zgradu. Nekoliko trenutaka kasnije njegovo će dijete prvi put udahnuti svježi zrak i osjetiti prve zrake sunca na svom malenom tijelu. Majka hoda malo teže, zastajkuje i razgovara sa starijim sinom koji je prije nekoliko dana dobio najvažniju ulogu u svom životu - postao je stariji brat.

Tko je pogriješio

Ured ravnatelja nalazi se na drugom katu, kat iznad onog gdje je smještena soba broj 3 u kojoj je preminuo Zlatko Perkunić. Dočekuje nas za dugim stolom, s papirima ispod nemirnih dlanova. Nekoliko sati ranije u vinkovačkoj je bolnici bila inspekcija Ministarstva zdravstva, govori mi.

- Vjerujem u nalaz Povjerenstva za unutarnji nadzor. Izvid je napravljen na moj zahtjev, pregledana je cjelokupna dokumentacija i ustanovljeno je da pogrešaka u liječenju gospodina Perkunića nije bilo - odrješito govori ravnatelj OB Vinkovci Krunoslav Šporčić.

Otkriva kako je ovo prvi izvanredni unutarnji nadzor ove godine te kako strpljivo čeka poziv policije koja će htjeti njegovu izjavu. Pokazuje mi izjavu kojom je Marija Perkunić izričito odbila obdukciju i potpisala izjavu da “nitko od članova obitelji neće imati naknadnih potraživanja prema Opća županijska bolnica Vinkovci niti će se voditi sudski spor”.

- Iako smo znali da se obdukcija mora napraviti, pristali smo na njihov zahtjev, imajući razumijevanja za njihovu bol zbog gubitka člana obitelji. Htjelo se izaći u susret obitelji i sada zbog toga imamo problem - govori ravnatelj Šporčić.

Priznaje kako je mogući propust bolnice u slučaju Perkunić bio to što im nitko nije javio za Zlatkovu smrt. - Kao ravnatelj želio bih se ispričati obitelji ako je u tom smislu napravljen propust - rekao je.

Pitam ga za imidž vinkovačke bolnice, a on odgovara kako je anketa odjela za medicinsku kontrolu pokazala da je 90 posto korisnika zadovoljno tom zdravstvenom ustanovom.

Goran Mehkek / HANZA MEDIA

Vinkovačka bolnica; u krugu Zlatko Perkunić

 

- Imidž bolnice stvara se godinama, jedan ovakav slučaj vrlo nas unazadi, onda opet moramo ispočetka, strpljivo graditi. Nadam se ipak da će ova bolnica uskoro dobiti status koji zaslužuje. Stalno imamo dojam da smo malo gurnuti u stranu u odnosu na bolnicu heroja, bolnicu Vukovar. Ona je bolnica heroj i to sve stoji, ali i vinkovačka bolnica je dala veliki doprinos u Domovinskom ratu; ne samo da smo cijelo vrijeme imali bolnicu 300, 400 metara od prve linije, nego smo imali tri manje bolnice, u Starim Mikanovcima, u Županji i Cerni. To su bile ratne bolnice koje smo mi sa svojom opremom i ljudima držali. Kroz vinkovačku bolnicu prošlo je oko 2500 ranjenika tijekom 91. i 92. godine - podsjeća ravnatelj Šporčić.

Vinkovačka bolnica tijekom Domovinskog rata bila je jedna od najizloženijih meta, a prvi ranjenici iz Borova Sela obrađeni su upravo na vinkovačkoj patologiji. Sadašnji ravnatelj u vinkovačkoj je bolnici počeo raditi krajem 1991. godine. Iako tvrdi kako je u posljednjih nekoliko godina iz bolnice u inozemstvo otišlo tek dvoje liječnika, jedan anesteziolog u Njemačku i jedan pulmolog u Švedsku, otkriva da imaju velik problem “krađe liječnika”.

- Naši izvrsni specijalizanti često ostaju u KBC-ovima. Tako smo izgubili jednog ortopeda, tri mjeseca uoči polaganja stručnog ispita, jer je prešao na KBC Zagreb, pa imamo urologa koji je ostao u KBC-u Sestre Milosrdnice, pa imamo ljude u Osijeku, a veći dio liječnika otišao je za vrijeme bivše sanacijske uprave - rekao je ravnatelj Šporčić.

Izuzetan napor

Radi se o 23 liječnika koji su vinkovačku bolnicu napustili za vrijeme sanacije, što je “pridonijelo poremećaju kvalitete i poremetilo planove za napredak”.

- Problem nam pravi nedostatak liječničkog kadra, no bolnica mnogo ulaže u tom smislu. U ovom trenutku imamo 102 liječnika specijalista u bolnici i 49 specijalizanata pa je jasno da je to izuzetan napor i za ljude koji rade umjesto tih ljudi koji su sad u Zagrebu, Osijeku, Splitu na specijalizacijama, ali i za bolnicu kao ustanovu jer je to značajan novčani iznos. Mi koji ovdje radimo moramo zaraditi i za tih 49 specijalizanata. No, to je ono što bolnica želi, budućnost ove bolnice su mladi koji se trebaju vratiti sa specijalizacije - pojašnjava.

Goran Mehkek / HANZA MEDIA
 

Da bolnici nedostaje kvalitetnih liječnika, sumnjaju i sami pacijenti.

- Sjećam se kada je u bolnici bila moja majka, prije dvadeset godina, imala je nevjerojatno dobru zdravstvenu njegu. Meni su, kada sam došla s djetetom prepunim crvenih mrlja na tijelu, rekli kako sam obična glupača koja svojem djetetu ne zna ni temperaturu skinuti. U vinkovačkoj bolnici danas su ostali samo oni koji nisu bili dovoljno kvalitetni za inozemstvo, i sada na nama vrše eksperimente koji često pođu po zlu. No, ne možemo si pomoći, sve druge bolnice su nam predaleko - smatra jedna stanovnica Mirkovaca, sela u blizini Vinkovaca.

Središnja tema razgovora

U kafićima, na klupicama, u trgovinama, svi govore o slučaju Perkunić. Mišljenja su različita, od toga da su ga liječnici ubili svojim nemarom, do toga da obitelj samo želi izvući novac. A Zlatkov brat Petar tvrdi kako samo želi pravdu.

- Moj brat nikada neće saznati da je dva dana nakon što je umro njegov sin Anto dobio posao u mehaničarskoj radioni gdje je išao na praksu. Anto i Stjepan odrast će bez oca, a sve zbog nemarnosti liječnice koja je što prije željela završiti smjenu. Nijedna kazna neće biti dovoljna, samo želim da nikada više nijedno dijete zbog liječničkog nemara postane siroče - kroz suze govori Petar.

Vinkovačkoj bolnici gravitira 120 tisuća pacijenata. Ljudi svakodnevno umiru, baš kao i u svakoj drugoj bolnici. Slučaj Zagorac pokazao je kako se pogreške događaju i da za njih netko mora odgovarati. Katica i Franjo zadovoljštinu su čekali tri godine. Kako sada stvari stoje, za smrt djeteta Matee Janković nitko nije kriv niti će morati odgovarati. Slučaj Perkunić tek se počinje raspetljavati.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo