Za ukupnu socijalnu zaštitu svojih građana - što uključuje izravna novčana davanja građanima poput mirovina, rodiljnih naknada, doplatka za djecu, naknada za bolovanje, socijalne pomoći i druga socijalna davanja te nenovčane naknade poput osigurane zdravstvene zaštite - Hrvatska je u 2015. godini, posljednjoj za koju su prikupljeni podaci, izdvojila 71,36 milijardi kuna ili 20,7 posto BDP-a. Hrvatska se tako svrstala u zadnju četvrtinu zemalja EU, u kojoj je prosjek izdvajanja za socijalnu zaštitu nešto veći od 28 posto, a ono što posebno zabrinjava jest činjenica da je ukupno izdvojen novac u 2015. za nešto više od milijardu kuna manji nego dvije godine prije, u kriznoj 2013. godini.
Promatramo li ukupna izdvajanja za socijalnu zaštitu kao konkretno izdvajanje po svakom stanovniku te ako tu svotu preračunamo u PPS, fiktivnu valutu koju EU koristi za mjerenje stvarne kupovne moći tako da može utvrditi koliko se, kad se anuliraju razlike u cijenama među pojedinim državama, s određenom sumom može priuštiti u konkretnoj državi, dolazimo do najporaznijeg podatka: ukupna izdvajanja za socijalnu zaštitu u Hrvatskoj iznose tek 44 posto prosjeka Europske unije. Hrvatska, dakle, za socijalnu zaštitu izdvaja više nego dvostruko manje od prosjeka.
Visoka nezaposlenost
Očekivano, takvim se izdvajanjima nalazi pri dnu zemalja EU - lošije stoje samo Litva, Latvija, Bugarska i Rumunjska.
Analiziraju se ukupna davanja kroz specifična područja, postavlja se pitanja kako kreatori politika u konkretnom novcu tretiraju pojedina područja koja deklariraju ključnim hrvatskim problemima.
Jedan od njih je, bez sumnje, visoka nezaposlenost, koja je promatrane 2015. još bila ekstremno visoka - na burzi rada te je godine prosječno bilo više od 310.000 osoba, što je, usporedbe radi, 115.000 ljudi više nego što ih ima danas. Unatoč tome, Hrvatska je za tu stavku izdvojila tek 0,5 posto BDP-a - trostruko manje od europskog prosjeka. Izraženo u PPS-u, Hrvatska je po stanovniku izdvajala pet puta manje od prosjeka EU - dakle, ne peterostruko manje od najbogatijih država, nego od prosjeka: Belgija je izdvajala 14 puta više, Irska 12 puta više, Španjolska 10 puta više...
Restriktivne naknade
Hrvatski sustav naknada za nezaposlene jedan je od najrestriktivnijih u Europi: pravo na naknadu imaju samo osobe koje su u protekle dvije godine radile najmanje devet mjeseci i koje nisu dobile otkaz svojom krivnjom (dakle, osobe s bez iskustva ili s manje radnog iskustva nemaju pravo ni na kakvu pomoć, kao što to nemaju ni pripravnici kojima ugovor nije produljen jer je poslodavac zaključio da nisu zadovoljili). Osoba koja je radila do dvije godine može primati naknadu najdulje tri mjeseca, a sa stažem se povećava i vrijeme u kojem se naknada može primati: osoba koja je radila 25 ili više godina naknadu može primati godinu i tri mjeseca.
Naknada za prva tri mjeseca iznosi 60 posto plaće koju je osoba prije zarađivala, ali najviše 70 posto prosječne plaće, odnosno 3980 kuna. Za ostalo razdoblje iznosi 30 posto nekadašnje plaće sada nezaposlene osobe, a najviše 1705 kuna.
Zbog takvih uvjeta mali broj osoba na burzi - i tijekom relativno kratkog vremenskog razdoblja - ispunjava potrebne kriterije za primanje naknade za nezaposlene: trenutačno, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, novčanu naknadu za nezaposlene prima jedva 20 posto prijavljenih na burzu, a taj se postotak, ovisno o promatranom mjesecu, zna spustiti i ispod 15 posto.
U najrazvijenijim državama naknade su bitno veće jer, s mnogo manjim ograničenjima, ovise o bivšoj plaći sada nezaposlene osobe, primaju se u duljem roku i služe kako osoba, tražeći posao, ne bi bitno pala u postojećem standardu i kako bi bila motivirana da nađe posao s približno istim primanjima i traženim kvalifikacijama (kod nas često prisutna teza “neka radi bilo što, nema veze što je završio fakultet” u nordijskim se zemljama smatra duboko pogrešnom jer država previše ulaže u obrazovanje osoba da bi radile posao bitno ispod svojih kvalifikacija).
Malo obuhvaćenih
Dakle, ogromna većina prijavljenih Hrvatskom zavodu za zapošljavanje - više od 80 posto - nema novčanu naknadu koju bi primali kao pomoć dok ne pronađu zaposlenje. Jedan dio njih, oni koji su doista pali na prosjački štap, imaju pravo na socijalnu pomoć - prema postojećem zakonu, mogu je primati osobe bez ikakvih primanja, ušteđevine i imovine, osim kuće u kojoj žive (posjedovanje automobila bez obzira na njegovu vrijednost, osim u iznimnim slučajevima, kad služi prijevozu osoba s invaliditetom, prepreka je za dobivanje socijalne pomoći).
A i socijalnu pomoć u Hrvatskoj prima vrlo malo ljudi: unatoč javnoj percepciji, Hrvatska je među državama s najnižom obuhvaćenosti stanovništva socijalnom pomoći. Prema posljednjim podacima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za studeni 2017. godine, u Hrvatskoj je socijalnu pomoć primalo oko 87.000 osoba, odnosno oko dva posto stanovništva. Naknade su također vrlo niske i, prema izračunima stručnjaka, nisu dostatne ni za prehranu odrasle osobe: radno sposobna odrasla osoba ima pravo na pomoć od 800 kuna mjesečno, a njezin partner u iznosu od 480 kuna.
A tu je i demografija
Drugi gorući hrvatski problem - demografija - također ni izbliza nije jednako tretiran u novčanim i nenovčanim davanjima kao što je tretiran u javnom diskursu. Naime, za obitelj i djecu Hrvatska izdvaja, promatrano u PPS-u, gotovo trostruko manje od prosjeka EU i pet puta manje od država s najvišim natalitetom, poput Danske i Švedske. Izdvajamo gotovo pet puta manje i od Njemačke, kojoj je prirodni prirast također već godinama negativan, ali koja je posljednjih godina počela ozbiljno ulagati u njegovo rješavanje: u posljednjih pet godina ukupna je izdvajanja povećala za 33 posto. Hrvatska je u istom razdoblju ukupna izdvajanja povećala za - šest posto. Sasvim konkretno - samo Rumunjska u EU za ovu kategoriju izdvaja manje od Hrvatske.
Ipak, u dvije kategorije Hrvatska, promatrano kao udio u ukupnim izdvajanjima, izdvaja bitno više (gotovo dvostruko više) - riječ je o kategoriji “invaliditet” i kategoriji “preživjeli uzdržavani članovi”. Radi se o povećanim izdvajanjima nastalima kao posljedica Domovinskog rata te zbog iznadprosječnog broja osoba u invalidskoj mirovini, koja se prati unutar kategorije “invaliditet”, a ne “starost” - kategoriji koja se prije svega odnosi na mirovine.
Za same starosne mirovine Hrvatska izdvaja također manje od prosjeka EU. Konkretno, mjereno u PPS-u, izdvaja po stanovniku 62 posto manje od prosjeka EU.