STVARNI ŽIVOT

HRVATSKI DOKTORI I POLICAJCI UŽASNUTI GREŠKAMA U NAJPOPULARNIJIM SERIJAMA 'Pa ti ljudi krivo oživljavaju ljude, ne znaju držati pištolje u rukama!'

    AUTOR:
    • Saša Jadrijević Tomas

  • OBJAVLJENO:
  • 03.05.2018. u 22:30

, Image: 1665982, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Liječnike i policajce često znaju nervirati serije i filmovi koji prikazuju njihove poslove i postupke tijekom spašavanja života, operacija, odnosno pronalaska zločinaca, forenzičkih istraga, piše Slobodna Dalmacija.

Dr. Annie Oniishi, američka liječnica koja ima specijalizaciju iz opće kirurgije, pregledala je neke filmove i serije u kojima se pojavljuju glumci - doktori i medicinski tehničari. Pa tako o filmu "The Abyss" kaže:

- Pravilo broj jedan spašavanja života je da se pacijenta kojeg se oživljava ne pljuska i ne viče na njega. Vikanje i bodrenje pacijenta nikad nije vratilo u život.

Također, i u seriji "Shameless" doktorica pljuska pacijenta jer ga nije mogla probuditi.

- Ako pacijent ima neki neurološki problem i ne može se probuditi, imamo druge metode, a to ne uključuje pljuskanje - kaže dr. Oniishi.

Kršenje privatnosti

U filmu 'Spies Like Us' obavlja se apendektomija, a dr. Oniishi i to komentira.

- Trebate dvoje ljudi da se ukloni slijepo crijevo, nije mi jasno zašto je njih 25 u toj sobi. Druga stvar - taj abdomen je dlakav. Sve dlake moraju se maknuti prije nego što i pomislimo početi operirati.

U filmskom hitu "Pulp Fiction" glavnoj junakinji (Uma Thurman) je stalo srce. I na to dr. Oniishi ima primjedbu.

- Oni se svađaju oko toga tko će dati injekciju adrenalina u srce, gube dragocjeno vrijeme. To se tako ne radi... Komentirala je i film "Mamurluk".

- Doktor pregledava starijeg pacijenta pred drugim pacijentom. Time se krši privatnost pacijenta i to ne bi radio nijedan liječnik.

Doktorica se osvrnula i na druge pojave u filmu, neke je okarakterizirala kao realne, a druge kao izmišljene.

- U serijama se često za umiruće pacijente čuje "gubimo ga". Ja to nisam nikada čula u pravoj operacijskoj dvorani. Također, u nekim filmovima pacijente prije operacije briju britvicama, ali to može povećati rizik od infekcije i to se tako ne radi. U serijama i filmovima se često vidi da muškarac nešto ima u anusu. I da, to su realne i česte situacije. Ja sam vidjela mrkvu, patlidžan, razne vrste dildoa, svih vrsta i veličina, čašu vina, zatim dezodoranse, kremu za brijanje... - navodi američka doktorica. Pitali smo i naše liječnike kako oni gledaju na medicinske postupke u serijama.

Vraćanje iz mrtvih

Dr. Miho Sušić, voditelj medicinsko prijavno-dojavne jedinice Hitne pomoći, kaže da ima dobrih serija koje realno prikazuju njegovu profesiju, ali ima i puno pretjerivanja.

- Kad se pojavi ravna crta na EKG-u koja pokazuje da nema apsolutno nikakvog srčanog ritma onda glumci - doktori krenu "tući" pacijenta strujom iz defibrilatora i svaki put ga vrate iz mrtvih. To me stvarno nekad naljuti, posebno jer se ta scena koja nema veze s postupkom oživljavanja konstantno ponavlja u stotinama serija i filmova. Toga nema u medicini, strujom i adrenalinskim injekcijama se popravlja slabi i poremećeni ritam koji je doveo do manjka kisika u mozgu i poremećaja svijesti.

No, stvarno ne znam jesu li liječnici ikada vratili nekoga iz mrtvih nakon što je na ekranu EKG-a bila ravna crta i odmah udar strujom bez vanjske masaže srca i intravenskog ubrizgavanje medikamenata. Srce koje je stalo je stalo i neće ga pokrenuti nikakva struja preko elektroda. Također, i narkoman vidi da krivo i pod lošim kutom glumci medicinski tehničari umeću igle u žile. Ali ima i dobrih primjera. U seriji "Hitna služba" i "Dr. House" se vidi da su imali savjetnike, pa ne vidim greške. Jedino, tu su uvijek neke ekstremne situacije i pretjerivanja, ali to je ipak serija i mora privući gledatelja - kaže Dr. Sušić.

A što kažu policajci? Antun Novoselović je bio načelnik krim policije PU zadarske, i često gleda serije i filmove. Također, zvali su ga da savjetuje domaće redatelje kako snimiti kvalitetan kriminalistički film. Novoselović je hvatao lopove, ubojice, nasilnike, pa može iz prve ruke reći je li i u kojoj mjeri serije griješe u opisivanju policijskog posla.

Stotine metaka

- Pa ono što zamjećujem je da nekada krivo drže pištolje u rukama. A i ti njihovi pištolji ispucaju stotine i stotine metaka, pucaju praktički beskonačno, što je dakako nemoguće. Također, na policajca nekad puca deset kriminalaca, uperili su u njega automatsko oružje iz blizine i ama baš ga svaki metak promaši. A onda policajac puca i ubije sve zlikovce. To mi je presmiješno. Zatim, upuštaju se u potjere koje ne postoje u realnom životu, policijska auta prestižu kolone, ograde, doslovce lete... Također, detektivi prelako dolaze do počinitelja, preskaču se neke bitne policijske metode pronalaska i krivac im praktički padne u krilo.

Kada policajac dođe na mjesto događaja onda su najvažniji tragovi, a nekad je do tragova teško doći ili ih nema. No, u serijama poput CSI uvijek, ali baš uvijek ima kvalitetnih tragova, uvijek nekoga nađu u bazi i riješe slučaj. Imao sam i ja slučajeva da smo odmah pronašli kvalitetan trag, bilo otisak prsta ili DNK i ubacili ga u sustav i maltene isti dan našli počinitelja, ali to je jako rijetko. Također, policajci u serijama i filmovima su praktički superljudi nadnaravnih mogućnosti, a to nažalost nije tako u realnom životu - kaže Novoselović, navodeći da ipak ima nekih serija koje su imale jako kvalitetne savjetnike pa izgledaju puno realnije.

- Ali s tim serijama postoji drugi problem. Naime, one na neki način pomažu počiniteljima kaznenih djela jer ih uče kako se ponašati i ne ostavljati tragove. To mi nije drago jer i domaći hrvatski kriminalci gledaju serije, pa se i tako obučavaju kako se sakriti od MUP-a - zaključuje Novoselović za Slobodnu Dalmaciju.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo