PARIŠKI MASAKR

HRVATSKI KARIKATURIST U POTPUNOM ŠOKU 'Ubili su mi prijatelje, ali ne mogu karikature'

Alexandre Pouchard Twitter/Cropix

Davor Štambuk (80) bio je poznanik i vršnjak ubijenog Georgesa Wolinskog. Zločin ga je, ističe, potpuno šokirao

Vijest o stravičnom terorističkom napadu na satirički tjednik Charlie Hebdo hrvatskom karikaturistu Davoru Štambuku (80) na lice je izmamila nevjericu i tugu za kolegama s kojima se u pariškim redakcijama družio početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Tada je talentirani Štambuk došao u Pariz, gdje je s mnoštvom crtača i karikaturista punio stranice tzv. grand press magazina koji su se prodavali u milijunskim nakladama.

- Za mladog karikaturista koji je došao iz Jugoslavije Francuska je bila veliko otkriće, a Pariz grad u kojem se na svakom koraku osjećalo fenomenalno ozračje slobode. Svog vršnjaka Georgesa Wolinskog upoznao sam kada smo zajedno počinjali na valu uspjeha seksi karikature. On se poslije usmjerio na druge žanrove, u satiru za intelektualce koja je bila strašno popularna - priča nam Štambuk. Wolinski je kasnije surađivao i s hrvatskim izdavačima, ali se za njegovih dolazaka u Hrvatsku njih dvojica nisu sretali.

Rušili tabue

No, kada je 1968. od redakcije tjednika France Dimanche Štambuk dobio Grand Prix Bellus, upoznao je još jednog karikaturista koji je u srijedu stradao u redakciji, za svojim radnim stolom.

- Jean Cabut Cabu je tada, kao izuzetno nadaren mladi karikaturist, bio sa mnom u najužem krugu konkurencije za Grand Prix Bellus. Na kraju sam ja ispao pobjednik za karikaturu na kojoj je Napoleon u svojoj karakterističnoj pozi s rukom u kaputu, ali drugom rukom pridržava hlače da mu ne padnu. Jean Cabut Cabu istu je nagradu dobio sljedeće godine - prisjeća se Štambuk. Iako se afirmirao i postao poznat po karikaturama s obiljem seksa i vina, mladi karikaturist u Parizu je pratio i razvoj političke karikature koja je u Francuskoj uvijek bila provokativna i rado čitana.

- Vidim da se sada spominje da su članovi redakcije Charlie Hebdo bili izrazito lijevo orijentirani, ali za mene su oni uvijek bili anarhisti. Barem sam ih ja tada tako doživljavao po izboru tema koje su umakali u svoja satirična pera. Sjećam se kako su početkom sedamdesetih izazvali brojne reakcije kad su se uhvatili Crkve. Bili su prvi, često i najbolji, u razbijanju mnogih tabua. Izvrgavali su ruglu osobe iz javnog života, ne štedeći nikoga - kaže Štambuk.

Bernard Maris (zamjenik urednika) i karikaturisti Georges Wolinski, Jean Cabut Cabu, Charb, Tignous, Philippe Honore i Michel Renaud (foto: AFP)

Solidarnost crtača

Ovaj “vječiti splitski mladić”, kojeg je francusko Ministarstvo kulture 2003. godine odlikovalo redom viteškog križa za umjetnost i literaturu, teško pronalazi riječi kojima bi najbolje osudio ovaj “bezumni barbarski čin”.

- Francuska se dosta promijenila od vremena kad sam provodio svoju mladost po pariškim ulicama i kavanama. Čini mi se da na neki način ona sada plaća cijenu kolonizacije. Otvorenost i sloboda koju su mnogima ponudili nije im vraćena na najbolji način. Kada sam ja došao u Francusku, nije mi padalo na pamet popovati im o njihovu načinu života nego sam se prilagodio tom boemskom stilu koji mi je itekako odgovarao. Jedino što me u ovoj tragediji veseli je da se po reakcijama kolega diljem svijeta vidi da napadači i teroristi neće uspjeti u svojoj namjeri gušenja slobode govora, pisanja i crtanja - zaključuje Štambuk.

Izdvajamo