U srijedu bi u Sabor trebalo stići 500 000 potpisa hrvatskih građana za referendum s pitanjem “Jeste li za to da se u Ustav unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”. Tko će potpise preuzeti niti jedan zakon nije predvidio, pretpostavlja se da će to učiniti Petar Grbin, predsjednik Odbora za Ustav. No, dođe li do referenduma, bi li takvo referendumsko pitanje bilo diskriminirajuće? Razgovarali smo sa sociolozima, stručnjacima za ustavno pravo, psiholozima i psihoterapeutima o pravnim, ali i emocionalnim aspektima, uređenja prava istospolnih zajednica.
Trenutno se u Hrvatskoj radi na pripremi Zakona o životnom partnerstvu kojim će se urediti obiteljski život LGBT osoba. Spomenuti zakon danas imaju mnoge europske zemlje i njime se rješavaju obiteljska pitanja, tj. uređuju se socijalna i ekonomska prava LGBT osoba. Takav zakon poslije često vodi do bračne jednakosti heteroseksualnih i homoseksualnih parova. U svijetu postoji 14 zemalja u kojima je moguć brak između istospolnih partnera i sve su one, osim Južne Afrike, prije toga imale zakon o životnom partnerstvu.
LGTB udruge Kontra i Iskorak traže jednaku pravnu zaštitu za istospolne obitelji koju uživaju raznospolne obitelji - pravo na brak i izvanbračnu zajednicu. S druge strane, građanska inicijativa ‘U ime obitelji’ pokušava uz omoć referenduma promijniti Ustav kako bi se brakom mogla definirati isključivo zajednica muškarca i žene što znači da bi tako istospolnim parovima onemogućili pravo na brak.
Ključno je shvatiti emocije druge strane
Dragica Barbarić, psihoterapeutkinja
Često se i jedni i drugi stavljaju na suprotne pozicije i ne slušaju dobro drugu stranu. To znači da ne vide cijelu sliku, nego gledaju stvari iz sužene perspektive. Ljudi u tom žaru emocija počnu izmišljati argumente ili čak suprotstavljene strane koriste iste argumente da bi zapravo opravdale - drugačija stajališta. To bude i smiješno i iracionalno kad slušate sa strane. U cijeloj je toj raspravi ključno razumjeti emocije druge strane. To su često strahovi, ljudi koji imaju konzervativna stajališta u ovoj se priči zapravo boje i otud njihove reakcije. Nedavno smo imali situaciju s cenzurom plakata u Gavelli na kojoj su za predstavu ‘Fine mrtve djevojke’ prikazane dvije Djevice Marije u ljubavnom zagrljaju. Ja sam apsolutno za umjetničke slobode, no oni koji su napravili taj plakat nisu bili spremni razumjeti što je u podlozi reakcija kršćana, zašto su ti ljudi bili povrijeđeni. Tako je i s komičnim crtežima Alaha. Ništa se time ne postiže osim dodatnog zaoštravanja. Neistomišljenika treba dobro slušati i pokušati razumjeti.
Neki liberalni ljudi se ponašaju jako konzervativno kad su jako tvrdi u zahtjevima a da ne saslušaju druge i drugačije. Tada se zapravo ne rukovode onim temeljnim kriterijima za prosudbu moralnog ponašanja koje inače koriste liberalni ljudi, a to je suosjećanje i pravednost”, ističe Barbarić i dodaje: “Apsolutno podržavam homoseksualne ljude u borbi za njihova dugo osporavana prava, no neki od njih su jako agresivni i time kontraproduktivni. I to treba razumjeti, da ih velika frustracija vodi u agresiju. No, to nije najbolji put da ostvare svoja prava. Agresija razvija agresiju i s druge strane. Samo će učvrstiti stavove onih koji kažu ‘e, vidiš da su ti homoseksualci bučni i agresivni’, a ne vide onu većinu među homoseksualcima koja tiho trpi i jako pati. Naglašavam da je i druga strana, oni koji im osporavaju njihova ljudska prava, u tome dugo vrlo agresivna”.
Država je obavezna štititi prava gay parova
Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo u Rijeci
Ugovor je bitno obilježen slobodom volje njegova sadržaja, a ovo je institut gdje ne možeš izabrati, država ti kaže koja ti prava daje, a ti samo kažeš hoćeš li to ili nećeš. Država je ta koja ljudima kaže tko je taj tko može reći ‘da’ i ‘ne’ pa da mu država zbog toga dade neka prava, poput prava na nasljeđivanje. Država određuje koja vrsta odnosa ima prava na tu zaštitu. U Strasbourgu od 2003. naovamo, na temelju duboke analize, Europski sud za ljudska prava ističe da se homoseksualnim parovima ne mora dati isti opseg prava kao u klasičnom braku, ali im se nešto mora dati jer takva vrsta odnosa ima pravo na pravu zaštitu. Jer je taj odnos, po analogiji intime i privatnosti, usporediv s odnosom kakav imaju heteroseksualni parovi koji mogu stupiti u brak. Usporediva situacija je izvanbračna zajednica, sve što prizna izvanbračnoj zajednici država bi trebala priznati i istospolnim partnerima.
Pitanje braka nije nešto o čemu se odlučuje na referendumu i što definira Ustav. Brak se definira zakonima, a ne Ustavom. Brak nije temeljno ljudsko pravo i zakon određuje sadržaj prava braka (pitanje nasljeđivanja, poreznih olakšica…). Hrvatska ima međunarodnu obavezu regulirati i zaštititi prava istospolnih partnera, no nema obavezu da to nazove brakom, može to, primjerice, nazvati istospolnim partnerstvom ili zajednicom. Kada bi Ustav brak definirao kao zajednicu partnera različitog spola, bila bi to teoretski samo zabrana korištenja naziva ‘brak’, ali ne i zabrana korištenja prava i obaveza koje podrazumijeva brak
Kvalitetnu obitelj čini ljubav, a ne struktura
Iva Žegura, klinička psihologinja s Klinike za psihijatriju Vrapče
Suvremena psihologijska struka se odredila, niz je etičkih principa Američke psihologijske organizacije i Saveza psihologijskih udruga Europe koji su ustrojeni na način da njeguju, potiču i uvažavaju različitosti. Definicija u stručnoj literaturi je proširena, pa tako obitelj definira, osim genetski povezanih srodnika, klasičnog nukleusa koji znamo otprije (majke, oca i jednog ili više djece), i na bliže srodnike, bake, djedove, samohrane roditelje, staratelje, skrbnike i na istospolne obitelji. Kroz stoljeća u našem tradicionalnom društvu samohrani roditelji odgajaju djecu, bake i djedovi odgajaju djecu dok roditelji rade u Njemačkoj i potomke rijetko viđaju, pa nitko ne pita kako to utječe na psihičko zdravlje te djece. Nitko ne pita kako jedna disfunkcionalna heteroseksualna obitelj djeluje na rast i razvoj djeteta. Porast obiteljskog nasilja kod nas je značajan, iako se veliki dio obiteljskog nasilja ne prijavljuje iz različitih razloga.O tome se ne govori.
Istraživanja koja govore o mentalnom zdravlju djece koju odgajaju istospolni roditelji pokazuju da ta djeca neće imati više problema s rodnim identitetom niti će među njima biti veći postotak homoseksualnih osoba... Kvalitetu obitelji čine ljubav i dinamika u njoj, a ne struktura i forma.
ZEMLJE U KOJIMA POSTOJI BRAK MEĐU ISTOSPOLNIM PARTNERIMA:
Nizozemska, Belgija, Španjolska, Portugal, Južnoafrička Republika, Argentina, Brazil, Kanada, Danska, Francuska, Island, Norveška, Švedska, Urugvaj, Novi Zeland.