KOLAPS SUSTAVA

HRVATSKOJ 2015. PRIJETI KATASTROFA Jedan čovjek radit će za jednog umirovljenika!

Damjan Tadić/CROPIX

Mirovine se neće imati odakle plaćati pa će se budući umirovljenici morati sami pobrinuti kroz privatne fondove

Do kraja ove godine ukupni broj korisnika imovina u Hrvatskoj, po svim osnovama, i broj penzionih osiguranika u sustavu generacijske solidarnosti praktički će se izjednačiti do na prvu decimalu; točnije, na jednog umirovljenika doprinos za mirovinsko osiguranje plaćat će samo 1,05 do 1,08 osiguranika. Taj omjer prijeći će matematički prag koji simbolički pokazuje posvemašnju nesposobnost hrvatskog društva za ekonomsko samoodržanje i pozitivnu reprodukciju nakon izbijanja velike svjetske recesije 2008.

Otkrivaju to najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje objavljeni u četvrtak.

Ta priča je već dobro poznata, stručnjaci već dugo upozoravaju na (ekonomski i politički) katastrofalan odnos broja ljudi koji daju ekonomski doprinos hrvatskome društvu i ljudi koji taj doprinos troše. No, ono što je novo u zadnjem mjesečnom biltenu Statističke informacije HZMO-a jest ubrzanje nepovoljnih trendova.

U zadnjih desetak godina broj svih korisnika mirovina u Hrvatskoj, uz male promjene obuhvata raznih kategorija, rastao je po prosječnoj stopi od oko 1,6 posto, što znači da se armiji penzionera svake godine priključivalo oko 19.400 novih pripadnika. Po tom trendu na kraju 2014. umirovljenika će biti milijun i 256 tisuća.

Povećavanje mirovina

Od 2001. do 2008. i broj uplatitelja mirovinskog osiguranja je rastao brže od broja umirovljenika, po stopi od oko 1,9 posto. Ali, 2009. dogodio se preokret i zadnjih pet godina broj osiguranika pada po prosječnoj stopi od 2,66 posto. Tempom gubitka po 37.300 osiguranika na godinu, njih će u prosincu 2014. biti jedan milijun i 363 tisuće. Ako se računa da će i oko 40.000 njih ove godine izgubiti posao, doprinose će u prosincu plaćati samo milijun i 323 tisuće osiguranika u sustavu generacijske solidarnosti. Tako dolazimo do omjera od 1,05 osiguranika na jednog umirovljenika. Ali, neće samo taj omjer biti problem za društvo, još će veći problem predstavljati odnos prihoda i rashoda.

S gubitkom oko 80.000 osiguranika (umirovljenih i otpuštenih) državni proračun će ove godine izgubiti oko milijardu kuna doprinosa za mirovinsko osiguranje, a novim penzionerima morat će isplatiti dodatnih oko 570 milijuna kuna neto penzija. Taj trend, dok traje, stvarat će svake godine novu rupu u proračunu od milijardu i pol kuna. No, to nije sve. Država penzije iz godine u godinu povećava za kombinaciju inflacije i rasta plaća, dok je smislenost uplaćivanja osiguranja koje je bankrotiralo za postojeće osiguranike sve manja i manja.

U postojećem sustavu osiguranja čak je 337 tisuća umirovljenika u dobi od 25 do 65 godina, koji će mirovinu uživati desetljećima. Zašto bi onda ljudi koji danas rade plaćali osiguranje koje će koristiti, prije smrti, prosječno niti desetak godina? Zašto bi uplaćivali osiguranje koje im u starosti neće omogućiti niti plaćanje hrane i režija?

Za osiguranike to očito postaje sve slabija i slabija ponuda koju valja sve više izbjegavati, a za vlastitu sigurnost u starosti treba se pobrinuti privatno, mimo državnog osiguranja. Pritom, ljudi koji rade ne samo da imaju za to sve više prilika, nego se od njih to sve više i traži. A da imaju prilika i mogućnosti, vidi se dijelom i iz podataka HZMO-a od četvrtka prema kojima je i sezonalnost uplata od 2008. upravo dramatično povećana. Je li to ujedno i ona toliko tražena “fleksibilnost” rada?

Sezonske oscilacije

Poznato je da Hrvatska, ponajviše zbog turizma, ima velike sezonske oscilacije broja zaposlenih. No, 2009. razlika između proljetnog minimuma i ljetnog maksimuma broja osiguranika iznosila je nešto više od 19 tisuća osoba. Prošle godine razlika između broja osoba koje su uplaćivale mirovinsko osiguranje u siječnju i u srpnju bila je veća od 83 tisuće. Krivulja koja prikazuje kretanje broja osiguranika po mjesecima ne samo da se naglo spušta, nego ima i sve veći ljetni “trbuh”.

Prošle godine, međutim, javila se i jedna dodatna neželjena pojava: u listopadu, studenome i prosincu krivulja broja osiguranika potonula je znatno strmije nego u istim mjesecima prethodnih godina. Problem s mirovinskim sustavom, dakle, naglo se dodatno zaoštrava. Temeljita reforma prvog stupa osiguranja sve je potrebnija, a volje za nju u društvu, čini se, sve je manje.

Izdvajamo