Unatoč negativnim tonovima i komentarima koji su u posljednje vrijeme učestali u javnom prostoru, pogotovo na društvenim mrežama, kad doista dođe do susreta migranata i lokalnog stanovništva, situacija je nerijetko potpuno drugačija.
Novi list je razgovarao s nekoliko ljudi iz zaleđa Novog Vinodolskog i s Grobnika koji su bili u kontaktu s migrantima i otkrio da su ljudi mahom bili spremi pomoći.
- Došla su njih dvojica, negdje prije mjesec dana. Umorni, iscrpljeni, prljavi. Zatražili su vode, jer su bili žedni. Dali smo im pića i hrane i otišli su svojim putem, rekao je Zvonko Kalanj, ugostitelj iz zaleđa Novog Vinodolskog opisujući svoj susret s migrantima kojih je u šumama oko Rijeke sve više.
Kalanj kaže kako su mladići koji su mu pokucali na vrata bili vrlo pristojni i očito izgladnjeli i iscrpljeni.
- Pokazivali su rukama da su žedni, da žele vode. Slabo se, zapravo nikako, služe stranim jezicima, ali uspjeli su nam objasniti da dolaze iz Sirije. Dali smo im vode, kao i nekoliko bočica fante i coca-cole. Vidjelo se na njima da su i gladni pa smo im ponudili i hranu. Uzeli su jedan sir škripavac i kruha. Supruga im je htjela dati i pršuta i kobasica, ali su to uljudno odbili, kazavši da su muslimani. Ma htjela im je ona dati još svašta, ali nisu htjeli uzeti, samo sir i kruh. Nudili su nam i novac, da plate za to, ali nismo im htjeli naplatiti. Treba pomoći, tko zna koliko već dugo ovako lutaju, i koliko su toga putem pretrpjeli, kaže Kalanj.
Svi koji su došli u kontakt s migrantima kažu da se o njima često govori u negativnom kontekstu, no suosjećanje je ipak prevladalo.
- Jadni ljudi. Što drugo reći. Zamislite da nas, koji smo tu čitav život, netko ostavi u šumi da se sami snalazimo, bez zaklona, hrane, vode, to bi bilo strašno, a kako je tek njima koji ne znaju pravo ni gdje su, ni što ih još sve čeka, kaže ugostitelj.
Jedna stanovnica Batera ovako je odgovorila na pitanje je li se susrela s migrantima.
- I da sam ih vidjela, ne bih vam rekla. Ni vama, ni policiji, nikome. Da ih sad tu dođe deset, dala bih im vode i hrane i nek' ljudi idu svojim putem. Oduvijek su ljudi išli trbuhom za kruhom, bježali od gladi, rata, kako god su znali i mogli, pa tako i oni sad, kaže mještanka za Novi list.