Sud pravde EU u Luksemburgu donio je odluku prema kojoj je moguće otpuštati trudnice u slučaju da se radi o kolektivnom otpuštanju. U takvim slučajevima poslodavac tek treba radniku dati razložno objašnjenje, kao i objektivne kriterije otpuštanja.
Presuda je uslijedila nakon što se sud pozabavio slučajem španjolske tvrtke Bankia koja je 2013. godine, nakon što je sa sindikatima dogovorila način kolektivnog otpuštanja, otkaz dala i jednoj trudnici. U otkaznom pismu se navodi kako ona radi u području u kojem je nužno otpuštanje većeg broja radnika te da je procjena pokazala kako je na listi onih sa slabijim rezultatima. Otpuštena radnica najprije se obratila lokalnim sudovima, a jedan od njih je zatražio interpretaciju Europskog suda pravde odredbe Direktive 92/85 kojom se zabranjuje otpuštanje trudnica i Direktive 98/59 koja definira kolektivno otpuštanje.
Na koncu, sud kaže da poslodavac može otpustiti trudnu radnicu, ali se od njega očekuje da ponudi pisane razloge za to, kao što su ekonomski ili tehnički, koji su vezani uz organizacije ili proizvodne promjene. Što znači za hrvatsku praksu?
Ivana Grgurev, profesorica radnog i socijalnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, kaže da naš Zakon o radu pruža višu razinu zaštite trudnim radnicama nego što je to predviđeno europskom Direktivom o trudnim radnicama. Prava zajamčena tom direktivom predstavljaju minimum zaštite, a nacionalni zakonodavac je slobodan podići tu razinu te zaštite, što je Hrvatska i učinila.
- Naš se zakonodavac odlučio za gotovo apsolutnu zaštitu trudnica od otkaza. Tek je Zakonom o radu iz 2014. omogućeno poslodavcu da u postupku likvidacije otkaže trudnoj radnici - objašnjava Grgurev. Dodaje kako se u Zakonu o radu u čl. 151. predviđa samo suodlučivanje radničkog vijeća kod uvrštavanja trudnih radnica u kolektivni višak, ne i otkazivanje. Ono je u slučaju trudnice dopušteno “isključivo u postupku likvidacije”.
- Za zaključiti je, da bi, prema Zakonu o radu, bilo moguće radnici otkazati iako je uvrštena u kolektivni višak, u postupku kolektivnog otkazivanja, tek po proteku zakonske zaštite, dakle, 15 dana nakon prestanka trudnoće odnosno 15 dana nakon prestanka korištenja jednog od roditeljskih prava - ističe Grgurev.
Stoga navedena presuda Europskog suda “neće imati utjecaja na našu praksu sve dok se ne promijeni zakonska zaštita”.