ISTRAŽIVAČKI DOSSIER NEDJELJNOG

ILEGALNA PRODAJA DIVLJIH ŽIVOTINJA U HRVATSKOJ I OKOLICI Mlada lisica, idealna za trening lovačkih pasa, cijena povoljna - 200 kuna

Božidar Vukičević / CROPIX / Facebook

Trgovina divljim životinjama kod nas je u sivoj zoni: premda zakon zabranjuje njihovu prodaju, a uzgoj se dozvoljava samo lovcima kako bi nadopunili broj životinja u šumama, nitko ne kontrolira što se sve prodaje po raznim oglasnicima. To je područje koje je tehnički podijeljeno između Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva financija, no zapravo se kažnjavanjem ne bavi baš nitko. Cijene variraju: tako fazan stoji od 80 do 400 kuna, divljem zecu cijena se kreće od 150 do 600 kuna, divlje patke su od 50 do 100 kuna, dok veprovi koštaju oko 7000 kuna

 

Mlađi muškarac dočekuje nas pokraj vatrogasnog doma u jednom mjestu pokraj Dugog Sela. Zove se Tomislav. Odvodi nas u šumu nedaleko od kuće svoje majke, gdje je ogradio 20 hektara zemlje. Tamo svoje dane provodi šest godina star vepar Pero - impresivan primjerak svoje vrste težak 150 kilograma. Oglas o njegovoj prodaji našli smo u jednom oglasniku, u moru drugih. Mnogi u našoj zemlji prodaju divlje životinje koje su uzeli iz šume, premda je to zakonom zabranjeno.

Spuštamo se šumskim puteljkom, koji ide tik uz ogradu Perinog dijela teritorija. Tomislav nam kaže kako je vepar jako inteligentan i da je brzo naučio da ogradu ne smije dirati. Trese kantu s hranom i čeka da se Pero pojavi. Mužjak to i čini, no pojede tek malo kukuruza i proteže se. Ljut je, kaže Tomislav. Moguće je da mu smetamo mi - novi ljudi na terenu koji smatra svojim. U manjem ograđenom prostoru nalazi se ženka. Skotna je i kreće se polako. Ona nikoga ne zanima, pojašnjava nam Tomislav. Šteta, kažemo mu, jer je jako lijepa.

- Ma da, ona je ok. No, ljudima je on impresivan, pa ćemo ga lako prodati. Kupio sam ga kao malog u Dalmaciji i kod mene je već nekoliko godina. Cijena mu je 7500 kuna, ali se možemo dogovoriti oko toga. Što se prijevoza tiče, on je naviknuo na ljude, pa ću ga i bez omamljivanja staviti u kavez. Ukrcam ga na prikolicu i dalje je vaša odgovornost - kaže nam Tomislav.

Baka u Lici, svinja u selu

Ispričali smo mu cijelu priču o tome zašto nam je Pero potreban: naš otac je kupio zemljište i pokreće seosko gospodarstvo. Treba mu vepar, kao i nekoliko jelena, kako bi imao neke životinje. To ljudi vole vidjeti, kažemo. Tomislav klima glavom, to mu je jasno. Njemu je, doduše, svejedno što ćemo mi s Perom - kaže nam kako je vepar odličan za kobasice, ali ne bi bio dobar za gulaš.

Savjetuje nam da kupimo debelu žičanu ogradu, kako ne bi pobjegao. Nije mu potreban jako velik prostor, dapače, pojašnjava, može on živjeti i u par kvadrata. Kažemo kako nas muči samo jedna stvar: što ćemo reći nekom pretjerano znatiželjnom veterinarskom inspektoru ako zaviri u naše buduće dvorište i tamo primijeti divlju životinju koja ne bi trebala biti nigdje izvan šume. Tomislav ima rješenje, koje nam iznosi bez oklijevanja.

- Ovako: imate baku u Lici. Ona je našla malu svinju u selu, nije imala mamu. Othranila ju je, pa se svinja navikla na nju, kao i na njenog psa. Opasno je sad pustiti je u šumu, jer će je netko ubiti. Baka više nije mogla brinuti za životinju koja je jako narasla, pa ste je vi uzeli i smjestili kod sebe - savjetuje nam Tomislav, kojem se mora priznati da zna zaobići zakon. Vidimo to i u načinu na koji drži Peru. Službeno je životinja u šumi, pa je iz nje nije iznio, što je zabranjeno. Ako dođe neki veterinarski inspektor, može mu reći da je vepar tu za potrebe lovačkog društva. Tomislav je, naime, lovac. No Zakon o lovstvu je jasan: divljač i njezini dijelovi mogu se držati, prevoziti ili prenositi izvan lovišta ili površina uz potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova, što nadzire lovna inspekcija Ministarstva poljoprivrede. Ako nema potvrde, kazna za lovačko društvo je od 20 do 50 tisuća kuna. Zakon propisuje novčane kazne i za fizički osobu koja nije lovoovlaštenik ako divljač ili njezine dijelove drži, prevozi ili prenosi izvan lovišta ili površina, skladišti ili pohranjuje, prodaje ili kupuje, dorađuje ili prerađuje te izvozi ili uvozi bez potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova, u visini od sedam tisuća do deset tisuća kuna.

Oglas o prodaji Pere je samo jedan od desetaka ilegalnih oglasa o prodaji divljih životinja diljem naše zemlje. Životinje se kupuju zbog raznih stvari: neki ih zaista žele držati na seoskim imanjima, no mnogi ih uzimaju kako bi lovački psi trenirali na njima, kako bi od njih proizveli neku vrstu lijeka ili pak da od životinje naprave sag koji će prostrti ispred kamina. Koliko točno životinja lovci i krivolovci iznesu iz šuma i prodaju nije poznata, a nema čak ni procjena. I dok se “pitomim” životinjama, poput pasa i mačaka, ipak bave razne institucije, organizacije i udruženja građana, divlje životinje su na neki način nevidljive. Možda zato što je riječ o neiscrpnom problemu: da bi ga se riješilo, treba krenuti u borbu protiv trgovaca. Pojedinci mogu spasiti neku lisicu, no tko kaže da se ona sutra opet neće naći zatvorena u neki prljavi kavez, osuđena na smrt od strane lovačkog psa koji vježba?

Mi odgovorni? a ne, zovite dalje

Nesretni Pero samo je jedna od brojnih divljih životinja koje se mogu kupiti preko interneta: nudi se dosta divljih svinja, puhova, divljih patki, jazavaca, jastrebova, sova... Prodaja divljih životinja kod nas je u sivoj zoni: premda zakon zabranjuje prodaju divljih životinja, a njihov uzgoj se dozvoljava samo lovcima, i to kako bi nadopunili broj životinja u šumi, nitko ne kontrolira što se sve prodaje po oglasnicima. To je područje koje je između Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva financija, no zapravo se kažnjavanjem ne bavi baš nitko. Cijene variraju: tako fazan košta od 80 do 400 kuna, divljem zecu cijena se kreće od 150 do 600 kuna, divlje patke dođu od 50 do 100 kuna, dok veprovi koštaju oko 7000 kuna.

Prodaja divljih životinja stara je praksa i javnost ne bi obratila pozornost na to da jedan oglas prošlog tjedna nije uznemirio duhove. “Prodajem mladu lisicu, polupitomu, za trening ili kućnog ljubimca. Cijena je 200 kuna. Bez glupih komentara”, napisao je Antonio Đurčić iz Čazme u Facebook grupi “Bjelovarska tržnica kupi prodaj”. Njegova objava podigla je društvene mreže na noge: svi su željeli spasiti mladu lisicu, šokirani činjenicom da ju je netko zatočio i da je prodaje. Najviše nemira izazvao je dio njegova oglasa da se životinja može prodati i za trening. Riječ je o treningu lovačkih pasa. Javili smo se Hrvatskom lovačkom savezu i zamolili ih da nam opišu kako točno izgledaju treninzi, na koji način se pas nauči da lovi i nastrada li pri tom učenju neka životinja. Zamolili bismo ih i da nam komentiraju priču koju smo čuli od nekoliko izvora: da lovci često jedni drugima poklanjaju ili prodaju divlje životinje, kako bi na njima vježbali.

- Molimo da se obratite Ministarstvu poljoprivrede, Upravi za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju - odgovorili su nam. Kada smo im objasnili da nam ne treba stav Ministarstva, jer oni nisu nužno lovci, nego baš isključivo HLS-a, nisu nam odgovarali na mailove.

No, veterinarka Silva Rakočević objasnila nam je kako izgleda trening lovačkih pasa. Premda u tome sudjeluju uglavnom štenci u dobi od šest mjeseci, koji ne mogu ubiti nesretnu životinju, postoje pasmine koje joj mogu nanijeti teške ozljede. Neki lovački psi, primjerice vižla, veliki su i mogu usmrtiti lisicu.

- Lovci spominju kako je lov u kavezu bezopasan, ali to je laž. Terijeri se bore sa zecom ili lisicom i ubiju ih. Ili, kad puste četiri psa da jure za zecom - je li to humano? Ima li ta životinja šanse da se spasi? Čak i ako preživi jedan, dva treninga, živjet će u strahu sve do treninga na kojem će je zaklati. Strašno - smatra Rakočević.

Iz udruge Prijatelji životinja kažu kako su svjesni činjenice da se divlje životinje prodaju, kao i raznih svrha za koje se koriste. Slučajevi poput oglasa o prodaji lisice stalno se pojavljuju. Iako se vode evidencije, građane upućuju da se jave inspekcijama. No, nemaju podatke o tome što se događa kasnije.

- Divlje životinje pripadaju divljini. U Hrvatskoj je zabranjeno uzimanje divljih životinja iz prirode, njihovo zatočavanje, prodaja i iskorištavanje za bilo koju svrhu - kaže Luka Oman, predsjednik prijatelja životinja, pozivajući se na Zakon o lovstvu.

Dodaje kako je sramotno i neprihvatljivo oglašavati prodaju bilo koje vrste životinja, pa tako i divljih. Pojašnjava kako je važno kontrolirati objave u internetskim i tiskanim oglasnicima, kako takvi oglasi ne bi bili ni objavljeni, nego da se osobe koje trguju divljim životinjama treba prijaviti inspekciji.

- Upravo zbog čestih slučajeva držanja i prodaje životinja u svrhu držanja za kućne ljubimce smatramo jako važnim da se propiše tzv. Pozitivna lista, popis životinjskih vrsta koje se smiju držati kao kućni ljubimci. To je najdjelotvornija i uspješna mjera za smanjenje patnje životinjskih vrsta koje se drže neprikladno kao kućni ljubimci, s obzirom na to da divlje životinje mogu predstavljati i sigurnosni rizik za ljude i druge životinje zbog svoje predatorske, agresivne ili otrovne prirode. Divlje životinje treba pustiti divljini, sačuvati njihova staništa, a umjesto kupnje udomljavati napuštene pse i mačke - smatra Oman.

Udruga za zaštitu divljih životinja AWAP htjela je lisicu iz oglasa primiti, pripremiti za život u divljini i pustiti je natrag u šumu. No, prema informacijama koje su oni dobili, Đurčić se uplašio strke koja se digla pa je životinju pustio u šumu. On se nedugo nakon objave oglasa prestao javljati na telefon, a na poruke koje smo mu poslali ne odgovara. Moguće je da ga je uznemirio posjet policije. Naime, u policijskoj upravi Bjelovarsko-bilogorskoj potvrdili su nam kako su dobili prijavu te da Đurčića istražuju. Po kojoj osnovi, policajci nam nisu znali reći. Njegov profil na Facebooku otkriva kako je riječ o strastvenom lovcu, koji se hvali ubijenim mrtvim lisicama i veprovima.

No, ako je točno da je lisicu pustio u divljinu, stručnjaci upozoravaju kako je to izrazito loš postupak. Životinja je očito odrasla u ljudskom društvu, tvrde, i sudeći po slici nije je izgladnjivao. No, premda životinja nije bila zlostavljana, izloženost ljudskom društvu sigurno će joj stvoriti probleme u budućnosti.

Balkanska storija

- Ona će prići ljudima ili psima i ubit će je. No, nemojmo misliti da je ovo usamljen slučaj - lovci vježbaju svoje pse na lisicama koje su polupitome i koje neće napasti psa. Tako nema bojazni da će se on ozlijediti, a naučit će kako priklati lisicu. To se među našim lovcima smatra normalnim, tako da nas ovaj slučaj ne treba čuditi. Doduše, rijetko to završi u oglasnicima, a češće se lisice “dilaju” među lovcima bez da itko o tome išta zna - kaže Ingeborg Bata, voditeljica udruge AWAP.

Naša zemlja samo je dio crne priče o ovom dijelu svijeta. U zemljama Balkana cvjeta trgovina apsolutno svega, pa tako i divljih životinja. Posjednici na razne načine dolaze do njih - bilo da su to (krivo)lovci, koji u vrijeme lovostaja protuzakonito ubijaju životinje i pokupe mladunčad, pa do onih koji zatoče životinju koja im je došla u dvorište po hranu. Ima i onih koji su pokrenuli pravi mali kućni posao - imaju uzgajivačnicu divljih životinja. No, nije to samo stvar Balkana. Procjenjuje se kako u SAD-u crno tržište preprodaje životinja donosi zaradu do 10 milijuna dolara.

I dok prepredeniji trgovci prodaju preko oglasnika, ima i amatera koji oglase objavljuju preko društvenih mreža. No, u pravilu svi koji objave oglas na kraju ga maknu, suočeni s osuđivanjem zajednice ili posjetom policije. Jedan od takvih oglasa objavljen je u ožujku, kada je Ilhana Majda Silahić iz Bosne i Hercegovine objavila kako prodaje jazavca. Nedugo nakon objave, oglas je sama uklonila, a nama je rekla kako je pronašla životinju vezanu za drvo u šumi, oslobodila ju je, donijela kući i nahranila. Oglas je, tvrdi, bila šala, a životinja je puštena na slobodu. Ima toga još: u BIH tako postoje cjenici: za neke ptice iz porodice zeba može dobiti za 10 – 100 konvertibilnih maraka, ptice grabljivice koštaju 50, 150 ili više, dok za mladunce vuka traže oko 500 maraka. Izrazito bizaran slučaj dogodio se u toj zemlji prije dvije godine: tada je uprava ZOO vrta u Sarajevu objavila da na aukciji prodaje 24 divlje životinje. Tako su četiri ljame prodane za 2500 eura, sedam jelena lopatara postiglo je cijenu od 350 eura po jelenu. Za tri labuda izdvojeno je 750 eura, dok je škotsko govedo donijelo 600 eura. Vrt je životinje prodao kako bi imao mjesta za nove egzotične životinje, a nije poznata njihova daljnja sudbina. Uprava za inspekcijske poslove bosanskohercegovačkog Kantona Sarajevo objavila je kako je ova prodaja ilegalna, ali nitko nije sankcioniran. Bilo je i u Srbiji oglasa da se prodaju, primjerice, divlje svinje te srne i jeleni.

No, ne prodaju se sve životinje isključivo lovcima. Neke služe kako bi se od njih napravili “lijekovi”. Narodni je mit da kornjačina krv liječi leukemiju, dok se mast jazavca koristi za pomoć pri nizu oboljenja, od upale pluća do reume. Mnogi preko oglasnika nabave životinju, koju usmrte kako bi pripremili, primjerice, mast, koju će onda dalje preprodati.

Vepra na poštu pa šalji dalje

Mnoge divlje životinje se švercaju iz jedne u drugu zemlju kako bi bile okrutno ubijene i to su jedine divlje životinje kojima se institucije bave. Krijumčarenje divljih životinja danas predstavlja jedan od najunosnijih ilegalnih poslova, a međunarodne organizacije koje se bave sprječavanjem krijumčarenja ljudi i droge tvrde da ovaj vid krijumčarenja postao jedan od najzastupljenijih na svijetu. Tako je u prosincu prošle godine na Pasjaku je zaustavljen automobil s 2713 mrtvih ptica. Sve one bile su ugrožene i zaštićene u našoj zemlji, a na tržištima zapadnih zemalja prodavale bi se kao afrodizijak. Policija je procijenila kako bi mrtve ptice krijumčarima donijele 2,2 milijuna kuna. Samo mjesec dana prije na graničnom prijelazu u Županji zaustavljen je kamion sa 721 (živih) kornjača, čija je vrijednost gotovo tri milijuna kuna. Navodno nisu trebale biti ubijene, već prodane za kućne ljubimce. Pošto su ulovljene u prirodi, njihova je prodaja strogo zabranjena. No, pet je životinja uginulo, a veterinari su procijenili kako bi vjerojatno uginule sve zbog loših uvjeta prijevoza.

- Kopnene kornjače čančare iz porodice Testudinidae su jedne od najčešćih zaštićenih vrsta koje se krijumčare u Republici Hrvatskoj. U prošloj godini bilo je 4 pokušaja krijumčarenja kornjača čančara, pri čemu je ukupno oduzeto i zbrinuto 734 kornjača. Isto tako, zabilježen je i pokušaj krijumčarenja zmije kraljevske Boa i papagaja Are severa - kažu u Carinskoj upravi i pojašnjavaju kako su počinitelji uglavnom strani državljani. Zaustavljaju se najviše na graničnim prijelazima sa Srbijom te Bosnom i Hercegovinom, no zanimljivo je kako su neki šverceri određene životinje slali poštom i avionom.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo