“Najveći nam je problem Stier.” Riječi su to jednog uglednog i dugogodišnjeg člana HDZ-a, koji ima veliki utjecaj na šefa stranke Andreja Plenkovića, izrečene prije izvjesnog vremena dok se odvijao dramatičan razlaz s Mostom.
Sam Davor Ivo Stier, politički tajnik stranke, uporno je šutio nakon što je njegov bruxelleski kolega Plenković, s kojim je krenuo u neizvjesnu avanturu preuzimanja stranke i Vlade, naprasno prekinuo klimav brak s Mostom i počeo intenzivne pregovore s HNS-om.
Još u vrijeme dok se slagala Vlada Stier je dao naslutiti da će se iz Zagreba vratiti u Bruxelles. Bilo je to u trenutku dok se lomilo hoće li HDZ nastaviti suradnju s Mostom, koju je Stier zagovarao, ili će se potražiti neko novo rješenje. Tek kada je od Plenkovića dobio uvjerenje da će se ići dalje sa svjetonazorski bliskim mostašima Stier je odustao od povratka u Europski parlament i preuzeo osjetljiv resor vanjskih poslova. “Imam obavezu prema Stieru”, kratko je rekao Plenković dotadašnjem ministru Miri Kovaču kada se on raspitivao o svojoj daljnjoj sudbini. Bilo je, doduše, govora o tome da je mjesto prije toga ponuđeno i Dubravki Šuici, koja je, međutim, odlučila ostati u Bruxellesu, tako da je politički tajnik stranke postao novi šef diplomacije i na Zrinjevcu ostao nešto više od pola godine.
Jače sidro
Još ovog vikenda širile su se iz HDZ-a razne teorije što će odlučiti Stier, hoće li dati ostavku na sve funkcije i napustiti HDZ ili će se povući kao politički tajnik i zadržati ministarsku fotelju. Odlučio se za treću varijantu, odlazak sa Zrinjevca, ali i jače sidro na Trgu žrtava fašizma. Za mnoge hadezeovce bilo je to iznenađenje, poruka da Plenković sada u stranci dobiva snažnu konkurenciju desnog, konzervativnog dijela za koji se smatralo da je potpuno poraženo. Zlatko Hasanbegović je otišao iz stranke, Esih više ne podržava HDZ, a Miro Kovač, Milijan Brkić i još mnogi na koje se gleda kao “više udesno” u posljednje vrijeme šute.
Odmah nakon što je sklopljena suradnja HDZ-a i HNS-a Davor Stier je otputovao u New York, gdje je govorio u Vijeću sigurnosti. Već tada je odnos s premijerom bio slab, neko vrijeme nisu ni razgovarali.
Stier je izrazio žaljenje i pozivao na izbore, a Plenković je gotovo nervozno reagirao riječima: “Ja mogu biti oportunist pa reći nešto kao Davor”.
Jasna poruka
To “prijateljsko” čavrljanje “Andreja i Davora”, kako su jedan drugog u javnosti oslovljavali, već tada je upućivalo na duboka neslaganja dvojice bivših europarlamentaraca koji su zajedno napisali pismo protiv Tomislava Karamarka jer je “srušio vlastitu Vladu” i dobili podršku europskih pučana. Kada se Plenković upustio u neizvjesnu utakmicu sličnim pokušajem rušenja svoje Vlade, Stier mu je poslao jasnu poruku da se s time ne slaže, a krajnje odrješito kada je čuo da se dogovara suradnja s HNS-om: “U tome neću sudjelovati”.
Andrej Plenković je sa Stierovom ostavkom na mjesto ministra vanjskih poslova bio upoznat odmah nakon što je sklopljen savez s HNS-om. Sam Stier ga je molio da to javno obznani i da se u paketu s novim ministrima predloži i novog šefa diplomacije. Plenković nije pristao jer je ionako imao mnogo problema tih dana, pogotovo s time kako će hadezeovci prihvatiti novi brak sa svjetonazorski različitim HNS-om. Stier je sve vrijeme znao za pregovore, a Plenković je znao da to njegov ministar ne odobrava. Neko vrijeme se smatralo da je glavni problem Vesna Pusić pa je Plenkovićev krug smatrao da je njezinim ispadanjem iz igre možda udobrovoljen i Stier. No, nije bilo tako.
Nema kompromisa
Kada je dobio Stierovu ostavku, premijer je svojem bliskom suradniku, s kojim je imao i mnogo sretnije dane suradnje, predlagao da ostane u MVP-u, pogotovo zato što za tri godine Hrvatsku čeka predsjedanje EU-om. Stier je bio kategoričan u odluci da odlazi i kada je bilo jasno da kompromisa neće biti, dogovoreno je da će dati ostavku odmah nakon povratka iz New Yorka. Mnogi iz Plenkovićeva kruga kao da su odahnuli jer je bilo očito da je dugoročno teško računati na Stiera kao oslonac, pogotovo ako bi došlo do problema u suradnji s HNS-om.
Kada je riječ o odnosima u stranci, Plenković je uvijek više vjerovao Gordanu Jandrokoviću nego drugima. Milijan Brkić lavirao je između tih struja ocijenivši da je ipak bolje podržati Plenkovića, a Miru Kovača nitko nije doživljavao kao pravu prijetnju. “Prošla su vremena izbacivanja, u HDZ-u ima prostora za Hasanbegovića”, govorio je Stier, a Plenković je činio sve da ga eliminira i oslobodi se tereta tvrde desnice koja mu je rušila ugled u Europi.
Sada Stier ostaje na važnome mjestu u stranci koja je na prvi pogled homogenizirana, ali rukavci ipak postoje. Tih, u javnosti šutljiv, iza kulisa mnogo življi. Stier nije dobar s Kovačem, Kovač nije dobar s Brkićem, neke ambicije imaju i drugi viđeniji hadezeovci, ali Andrej Plenković sada suvereno vlada strankom. Kako će izgledati daljnja stranačka suradnja “Andreja i Davora” u ovom je trenutku teško pretpostaviti.
Slična situacija bila je u Tunisu i Izraelu
Nakon što stranka dogovori koaliciju, rijetki su slučajevi da neki od ministara odluči sam dati ostavku. Takve se razmirice rješavaju u stranci prije sklapanja koalicije. No, i takvih je slučajeva bilo. No, ne u tolikoj mjeri na europskom ozemlju. Jedan od recentnijih je bio 2011. godine, u Tunisu, nakon što je počelo Arapsko proljeće. Tada je formirana vlada koju je vodio Mohamed Ghannouchi. Da bi osigurao što mirniji prijelaz vlasti, u vladu je imenovao i neke ljude koji su bili u kabinetu protjeranog diktatora Zinedine Ben Alija. Nakon toga su trojica ministra odmah dala ostavke. No, vlada je opstala.
Nešto slično se dogodilo i 2002. godine kad je došlo do sukoba između tadašnjeg lidera izraelske laburističke stranke Binyamina Ben-Eliezera i premijera Ariela Sharona. (Ž.T.)