O napadima vrha Katoličke crkve na Vladu zbog uvođenja zdravstvenog odgoja te o odnosima Katoličke crkve i države u Hrvatskoj razgovarali smo s mladim znanstvenikom, docentom na Fakultetu političkih znanosti dr. Hrvojem Špeharom (33). Uz studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je filozofiju i sociologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a zatim doktorirao komparativnu politiku na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kuriozitet je da je prvi doktorant iz Hrvatske koji je dio doktorskog studija 2009. i 2010. godine boravio na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Doktorirao je na temi laičnosti i odnosu crkve i države, a odnosom vjerskih zajednica i države te vjerskih zajednica i društva bavio se i u nizu drugih znanstvenih radova. Predavač je na Katedri za europske studije na Fakultetu političkih znanosti .
Crkveno djelovanje
Kako gledate na radikalni istup pomoćnog biskupa zagrebačkog Valentina Pozaića koji je aktualnu vladajuću većinu usporedio s komunističkom i nacističkom i ustvrdio da je Hrvatskoj potrebna nova Oluja, te na istup Adalberta Rebića koji je izjavio da će pederi i lezbijke upropastiti hrvatsko društvo?
- Prije svega, ne bih rekao da tu postoji nekakva rasprava. Umjesto rasprave, svjedočimo incidentnim situacijama koje su posve neuobičajene sa stajališta crkvenog djelovanja unutar demokracije. Živimo u vremenu u kojem se odustalo od nekih starih rasprava, i to ne zato što su one same po sebi potrošene, nego zato što je društvo opterećeno brojnim novim problemima i situacijama, od ekoloških do ekonomskih, koje potpuno mijenjaju naš ambijent. Po mom mišljenju, posve je neuobičajeno i neprihvatljivo da bilo tko unutar demokratskog društva, pogotovo unutar Crkve, nastupa s idejama koje su tako oštre i radikalne prema demokratski izabranoj vlasti, bez obzira na to radi li se o lijevoj ili desnoj Vladi, jer se takvim istupima derogira načelo demokratskog odlučivanja unutar pojedinog demokratskog sustava. To je samo po sebi opasno poigravanje s demokracijom.
Nismo vidjeli da se u Crkvi itko ogradio od tih izjava.
- To je točno, ali rekao bih da je riječ o incidentnoj pojavi, iako postoji strah da se takva pozicija Crkve ne radikalizira, da ne postane praksa prema političkim vlastima jer to bi ohrabrilo i druge skupine u društvu da vrlo radikalno i nepomirljivo ističu svoje zahtjeve prema drugima.
Čini li Vlada uvođenjem obaveznog zdravstvenog odgoja u škole nešto što je neuobičajeno u drugim zemljama EU?
- Sve zemlje Europske Unije poznaju neki oblik kurikuluma u javnim školama i do njih se došlo nekom javnom procedurom i raspravom. Kada bi se ta procedura poštovala, ne bi bilo mogućnosti da dođe do konflikta kojem svjedočimo, jer bi se u demokratskoj raspravi došlo do kompromisa.
‘Pilatovski’ stav
Kako objašnjavate činjenicu da je Crkva do usijanja zaoštrila napade na sadašnju Vladu upravo na pitanju seksualnog odgoja, a odšutjela cijeli niz krupnih društvenih problema tijekom devedesetih, probleme vezane uz megakorupciju u Sanderovu mandatu? A o krupnim problemima šuti i danas.
- Po mom mišljenju, nekoliko je razloga. Prvi je opće, teološke naravi koji ide iz moralne teologije. Seksualni moral, nažalost, pitanje je o kojem se može vrlo komotno razgovarati. O pitanjima koja su mnogo teža, kao što je, naprimjer, odlazak mladih iz Hrvatske ili ekstremna nezaposlenost te izostanak ekonomske politike, vrlo je zahtjevno razgovarati jer ne možete više ostati samo sjediti, morate i djelovati.
Znači li to da je katolički kler u Hrvatskoj za sebe izabrao konformnu poziciju i odabrao zaoštravati odnos prema državi na pitanju koje ih najmanje košta?
- Čini mi se da je u određenom smislu, nažalost, tako. To nam pokazuju brojni primjeri. Pogledajte koliko je tisuća ljudi ostalo bez posla, koliko je zgaženih obiteljskih prava kroz radne odnose koje u Hrvatskoj imamo, kroz nakaradne ugovore o radu, stalnu nesigurnost rada, sustav koji ne štiti gotovo nikoga tko nema neko dobro zaleđe, različite vrste političkih privilegiranja pojedinih skupina, kroz utjecaje političkih stranaka, destruiranje zdravih demokratskih političkih procesa. A Crkva? Gdje je Crkva? Rekao bih da je ukupni stav Crkve prema hrvatskoj stvarnosti ‘pilatovski’ - u ozbiljna pitanja ne želi se upletati i pere ruke od velikih problema. Kad dođe do pravih stvari o kojima treba raspravljati, Crkva se na neki način povuče i kaže - mi se ‘ne bi šteli mešati u politiku’, politika je stvar političara.
A što bi, po vama, Crkva mogla?
- Ona bi, u ovoj situaciji, mogla biti više karitativno - praktično usmjerena, kao što je slučaj u Njemačkoj. Crkva to kod nas i čini u nekom obliku, ali bi to morala raditi na puno jačoj razini. Naprimjer, Caritas, kako katolički, tako i protestantski u Njemačkoj, najveći je pojedinačni poslodavac. On zapošljava ljude. Tamo ljudi ne volontiraju, iako i oni imaju volontere, ali prvenstveno zapošljavaju. U Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i sad dok mi razgovaramo tisuće ljudi rade kao volonteri u različitim crkvenim aktivnostima pa im se daje neki honorar po volji nekog svećenika. Zašto kod nas Crkva nema aktivnu ekonomsku politiku u svom području? Zašto te ljude koji rade za Crkvu ne zaposle i time stvarno pridonesu obiteljima koje pomažu Caritasu?
U recesiji je sagrađena skupocjena zgrada HBK obložena oniksom, dio svećenstva vozi se u skupim automobilima. Pokazuje li po vama kler u Hrvatskoj sklonost luksuzu?
- Da barem ima luksuza! Kad netko kupi neki skupi automobil to je, nažalost, izraz infantilne predodžbe o luksuzu. Volio bih da Crkva ima sklonost luksuzu u kulturi jer se i danas divimo luksuzu koji je Crkva u nekim prošlim vremenima za sobom ostavila u tom području. Pogledajte samo zlato i srebro Zadra, pogledajte naše katedrale, samostane, biblioteke. To je Crkva. Upitajmo se što će nam ostaviti ova generacija u Crkvi koja je, da stvar bude gora, jako dobro situirana. Bojim se da unutar kulture, unutar znanstvenog djelovanja ova generacija u Crkvi neće ostaviti mnogo. Katolička crkva u Hrvatskoj mogla bi djelovati na brojnim područjima, a da to nije politikantstvo i to bi građani znali cijeniti.
Problem s kondomom
Kako ocjenjujete ponašanje premijera i ministara prema Crkvi u ovoj situaciji?
- Dojam je da prijedlog zdravstvenog odgoja nije dovoljno dobro pripremljen, da je u njegovu osmišljavanju bilo previše nefleksibilnosti i previše žurbe. Postoji dio medicinskih, znanstveno utemeljenih stvari koje se moraju predavati lišene svakog etičkog stajališta.
Međutim, naša su stajališta oko nekih pitanja različita i učenicima treba prezentirati da ta različita stajališta postoje. Zašto bi bio problem da se učenicima kaže da je po nekim stajalištima kondom vrlo opravdana stvar, a po nekima nije. To bi oni vrlo lako i bez podsmijeha shvatili. Mislim da smo toliko zreli da možemo prihvatiti da postoje različita mišljenja.
Kako gledate na ukupni odnos između aktualne Vlade i Katoličke crkve u prvoj godini mandata?
- Ocijenio bih premijerov odnos prema Crkvi vrlo korektnim. Pojavljivanjem u zagrebačkoj katedrali na Božić, u situaciji kada je morao otrpjeti vrlo strogu propovijed kardinala Josipa Bozanića, pokazao je da prema Crkvi ima odnos strateške političke mudrosti, da trenutačne okonosti ne povezuje s dugoročnim interesima, da se zna izdići iznad situacije.
Neki ministri, međutim, ishitrenim stavovima ostavljaju dojam da vode osobne ratove u pojedinim područjima. Iako to možda čine s dobrim namjerama, nije baš politički mudro. Ministri bi morali biti ljudi s istančanijim političkim njuhom.
Ipak, dio birača, među kojima vjerojatno i vjernika, očekivao je da će Vlada u prilikama u kojima je rezala ionako skromna materijalna prava inicirati reviziju ugovora sa Svetom Stolicom. Jeste li vi to očekvali?
- Prije svega sam očekivao da će Crkva ići s nekim idejama u tome smjeru, i to zbog nje same. Smatram da samoj Crkvi nije u zdravom interesu da i dalje ostaje u svojevrsnoj izoliranosti od društva u kojem živi. Crkva zna što ljude muči i baš zato sam očekivao da će prva reći - idemo nešto učiniti po tome pitanju, da i na praktičnoj razini pokažemo što možemo s novcem koji nam građani povjeravaju. Mislim da nije najsretnije da se u Hrvatskoj održi model paušalnoga proračunskog plaćanja Crkvi koji se izračunava s obzirom na broj župa, bez obzira na aktivnosti Crkve.
Za Crkvu u Hrvatskoj puno bi bolje bilo da ima neku vrstu financijskog aranžamana, kakav postoji u Njemačkoj ili Austriji. Tamo transparentno u poreznoj kartici upisujete kojoj vjerskoj zajednici ili humanitarnoj udruzi želite davati dio svoga poreza, a ona ga je zauzvrat dužna trošiti transparentno na one aktivnosti za koje smatra da su korisne za funkcioniranje cijeloga društva.
Razvoj društva
Nije li naivno očekivati da će Katolička crkva u Hrvatskoj ikada sama inicirati reviziju ugovora sa Svetom Stolicom?
- Mislim da je naprosto stvar u tome da je sadašnja situacija za Crkvu vrlo komotna: kakva god bila i što god radila, ugovorima joj je zajamčen siguran iznos iz proračuna. Ne umanjujem brojne vrijedne aktivnosti koje Crkva obavlja, ali u situaciji takve komocije Crkva nije mobilizirana. Ja bih inzistirao da se Crkvu mobilizira i učini da i ona pridonosi razvoju društva: u području kulture, u ekonomiji, u Caritasu. To je prije svega i crkveni interes.
Crkva je kao jednu od glavnih zadaća shvatila očuvanje nacionalnog identiteta, a jedna od snažnih točaka u tome projektu tema je Domovinskog rata. Kako objašnjavate toliki angažman Crkve oko divinizacije generala i Domovinskog rata?
- Za narod i za naciju ne bori se samo čuvanjem nacionalnih mitova i suženim krugom pitanja. Crkva se ne snalazi u promijenjenim okolnostima u kojima nacionalni mitovi više ne figuriraju kao glavni moment oko kojeg bismo trebali trošiti najviše strasti i energije.
U brojnim područjima pokazuje se da unutar Crkve nedostaje snažna intelektualna kritika, a bez kritike iznutra u Crkvi se ne mogu prevrednovati neki općenarodni ustaljeni mitovi. Nedostaje da netko od teologa kaže biskupu - gledajte, to ne možete raditi na taj način. Često mi se čini da unutar crkvenih institucija vlada jedan tip antiintelektualizma i da se suvremena Crkva nalazi u krizi djelovanja.