Voljeli su more, a u morskim dubinama su na kraju ostali i zatočeni, tako bi se mogao opisati život tragično stradalog Splićanina Ervina Kuzmanića (56) i njegovog prijatelja, Nijemca Olivera Gansena (54), koji su se u srijedu popodne utopili kod otoka Šolte, piše Slobodna Dalmacija .
U četvrtak popodne su ronioci Specijalne postrojbe policije izvukli s dubine od 42 metra iz špilje Poganica tijelo nesretnog stranca, dok se za Ervinom još uvijek traga. - Kada su mi javili u srijedu navečer, oko 22.30, kako je Oliverov gumenjak još usidren u uvali istog imena Poganica, točno iznad istoimene špilje, sve mi je bilo jasno. Obojica su ostala dolje. A ja sam Ervina prvi vodio u špilju koja je oduvijek bila veliki izazov za sve zaljubljenike u dubine, no i velika opasnost - ispričao je Slobodnoj Dalmaciji Neven Katić, prijatelj obojice stradalih ronilaca.
Pojasnio je da je ulaz u špilju na nekih osam metara dubine, što je u stvari ulaz u dimnjak, okomiti kanal širok oko metar i pol, a dug oko devet metara. Kao ulazak u bunar! - Sve pada do nekih 36 metara gdje se špilja račva u galerije, do dubine od 59 metara. Iznimno je to zahtjevan zaron jer morate imati konop, jer pokretima i tijela i peraja dižete prašinu sedimenata, svodova špilje, mulj vam uskrati vidljivost i jednostavno se teško vratiti. Možete bezbroj puta proći pokraj ulaza u bunar, a da ga i ne vidite. U toj panici, još ako ostanete bez svjetla, brzo se troši zrak i čovjek ostane bez svijesti, a zatim i života, ispričao je Katić, i sam iskusni ronilac te instruktor.
Gansen je bio instruktor i ronilac s bocama koji je knjižio zarone na mnogim svjetskim destinacijama, da bi na kraju život izgubio u Jadranskome moru koje je obožavao. Inače je radio kao arhitekt, a na Braču je preko ljeta provodio mjesec i pol dana. - Plan nam je bio otići na Mljet, u srijedu ujutro sam se čuo s Oliverom, koji je svoj boravak u Postirima, odakle mu je supruga Margareta, produžio do 24. rujna, priča Katić.
Tragična vijest suprugu i 20-godšnjeg sina Benedikta zatekla je u njemačkom gradu Duesseldorfu gdje su živjeli. Brač je obožavao i Ervin, čija je majka rodom iz Sutivana, da bi sada cijela obitelj, supruga Željka, te dvojica sinova Mladen (28) i Andrija (26), upravo u tom mjestu i tugovala zbog ove tragedije.
- Negdje '96. sam i upoznao Ervina, koji je s obitelji živio u Splitu, no poslom je bio vezan za Brač. Prvo kao odvjetnik, a zatim i javni bilježnik u Supetru. Ervin vam je obožavao more. Jedrio je u posadi doktora Ive Drinkovića, na brodu Mareus. Plivao je maratone i onaj supetarski i omiški, čak i s mlađim sinom je nastupao rame uz rame. Što je njemu bilo svaki dan otplivati par kilometara, a ronjenje s bocama jednostavno je obožavao i s prijateljem Dandom Bojićem često ronio. Kuriozitet je kako je roniti naučio nakon sinova. Njih je doveo na obuku i kada su oni naučili, zakačio se i Ervin na ronjenje. Uvijek nam je bio na raspolaganju i kada smo imali ekoakcije, obožavao je i čuvao more, prisjetio se Katić.