ĐANA ATANASOVSKA

ISPOVIJEST MAJKE POKOJNE NORE ŠITUM 'Crveni kaput u kojem sam se poslije kćerine smrti vratila iz Amerike već su izgrizle emocije, ali neću ga baciti'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 10.04.2019. u 17:59

Zagreb, 280313.
Zracna luka Zagreb (Pleso).
Letom iz Zuricha u Hrvatsku iz Amerike vratili su se roditelji preminule Nore koja nije uspjela pobijediti bolest te je preminula u bolnici. Shrvane roditelje Djanu i Ivicu docekali su prijatelji i clanovi udruge Hrabro dijete.
Na fotografiji: Djana Atanasovski Situm (u sredini) sa prijateljicama, Ivica Situm (straga).
Foto: Nenad Dugi / CROPIX
Nenad Dugi / CROPIX

 

Cijela Hrvatska nedavno se ujedinila u velikoj humanitarnoj akciji za malenu Milu Rončević, baš kao što se prije šest godina ujedinila za Noru Šitum. O tome koliko su takve akcije transparentne, zašto ljudi u njih gube povjerenje i kroz što sve prolaze roditelji bolesne djece, u Intervjuu tjedna Media servisa govorila je Đana Atanasovska, majka "strašnog lava", djevojčice Nore koja je, nažalost, 2013. izgubila bitku protiv teške bolesti.

A upravo je gospođa Đana sa suprugom Ivicom Šitumom tad pokrenula akciju za svoju Noru. Kroz zakladu "Nora Šitum" sad su organizirali i akciju za malenu Milu, koja je otputovala na liječenje u Philadelphiju. Redovito su, kaže, u kontaktu s njezinim roditeljima.

- Hvala Bogu, sve ide svojim tijekom. Mila je krenula s terapijama i to je u ovom trenutku najvažnije. Prema planu koji je bolnica poslala roditeljima, predviđa se liječenje od najmanje godinu dana, jer ono uključuje kemoterapiju i transplantaciju koštane srži, a to je postupak koji traje - rekla je Đana Atanasovska.

Mila se liječi u istoj bolnici u kojoj se liječila i Nora, troškovi su uistinu ogromni, no to je za SAD, objašnjava gospođa Atanasovska, uobičajeno.

- Svaka injekcija, svaki zavoj, svaka infuzija - sve košta. I kad to zbrojite, puta 365 dana, dođete do svote od koje vam pamet stane. Ako ondje nemate 500 dolara za Hitnu, a na cesti se srušite, možete i umrijeti. S druge strane, koliko god mi imamo problema, mislim da ipak imamo dobar zdravstveni sustav. Da ste i najveća sirotinja, zbrinut će vas u bolnici - govori Đana. Dodaje kako je i ona, bez obzira na cijenu, te 2013. bila sprema učiniti sve kako bi njezina Nora dobila novu šansu za liječenje.

Media servis

Đana Atanasovska

 

- Kad su dali ponudu od 575 tisuća dolara, moja prva reakcija bila je: 'Nema problema, novac nije problem, pošaljite nam račun, kad možemo doći?', a muž me pogledao: 'Što ti to govoriš? Pa mi nemamo kune u džepu!'.

Đana kaže kako ne zna zašto su baš Nora i Mila pokrenule Hrvatsku, ali dodaje kako mnogi slučajevi prolaze "ispod radara", zbog čega je ponovno pokrenuta priča o Fondu za bolesnu djecu.

- Da imamo fond u koji bi se trajno i sukcesivno prilijevala neka sredstva, imali bismo manje potrebe za ovakvim 'ad hoc' humanitarnim situacijama, jer to je jako iscrpljujuće i za roditelje i javnost. Da se za mjesec dana dogodi ista takva situacija, bismo li opet mogli ispočetka - pita se Norina majka. Također smatra kako bi spomenuti fond trebao biti neovisan - ni ministarstvo ni roditelji, kojima je teško objektivno odlučiti komu treba pomoći, ne bi trebali njime upravljati.

- Na čelu bi trebalo biti nekoliko stručnjaka - liječnika koji će znati prepoznati dijagnozu, koji će znati pomoći u odabiru bolnica u inozemstvu, i ekonomista koji će znati spustiti cijenu toj bolnici... Ljudi koji su objektivni i stručni u svom poslu - objašnjava Đana Atanasovska u razgovoru za Media Servis.

Nakon Norine smrti, Đana i njezin suprug Ivica doživjeli su i neugodne osude javnosti zbog prikupljenog novca i nedoumica kome on zapravo treba pripasti. Sve je išlo tako daleko da su pojedinci Đani zamjerili što se nakon Norine smrti u Hrvatsku vratila u crvenom kaputu, umjesto u crnini.

- Najbolje mi je rekao kolega s bivšeg posla: 'E, moja kolegice, ne znaju oni da sam ja tebe u tom kaputu prije sedam godina upoznao'. Ja još čuvam taj kaput. Malo su ga emocije izgrizle, ali neću ga nikada baciti. To je nešto u čemu sam otišla i nešto u čemu sam se vratila, jer nisam išla u šoping u Ameriku, niti sam mislila da ću tamo pokopati svoje dijete. Ako mislite da to treba nekome objašnjavati, onda neka to ide njemu na savjest. Ja sam bila onakva kakvu je moje dijete poznavalo i takva ću biti do kraja života - zaključuje Atanasovska.

Slučaj njezine kćeri promijenio je zakonodavstvo o humanitarnim akcijama. Trenutačno je na izdvojenom računu Zaklade za Milu ostalo 5,3 milijuna kuna i 33 tisuće eura. Taj novac sada je "zaključan" u Zakladi, a Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu pomoć odlučuje kojoj će sljedećoj akciji s oznakom "za liječenje djeteta" novac biti dodijeljen, objašnjava Đana.

Nakon Norine smrti, suprug i ona planirali su nedaleko od Zagreba otvoriti kuću za roditelje čija su djeca na liječenju u bolnicama. Od te ideje još nisu odustali.

- Suprug i ja često sebi znamo reći da ćemo, prije nego što umremo, makar golim rukama sagraditi kuću. Makar imala dvije sobe, pa da dva roditelja imaju gdje biti. Ja se nadam da će se jednoga dana i to ostvariti. Zbog svega što se dogodilo, to smo ostavili po strani, ali ta ideja u meni još tinja. Voljela bih da se sve realizira - izjavila je Đana. Dodaje kako vrijeme ne liječi rane, ali nju je donekle naučilo kako živjeti s boli.

- Imamo sina od 4,5 godine i on nam je vratio smisao života jer ga potpuno izgubite... Toliko ste prazni da imate opciju zatvoriti oči i ne probuditi se ili se trgnuti i pokušati živjeti. Mi smo odlučili živjeti i sada se borimo. Svaki roditelj koji je kroz to prošao zna o čemu govorim. To je tako, nažalost, događa se i s time treba živjeti - zaključila je gospođa Atanasovska.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo