ISTINA O PROGRAMIMA BRZOG LIJEČENJA KOJE NOVI MINISTAR ŽELI UKINUTI Na listama čekanja od rujna broj pacijenata porastao za 54 tisuće

Odluka ministra zdravlja Darija Nakića da ukine tzv. program plus i program 72 sata za početak liječenja pacijenata sa zloćudnim bolestima što ih je uveo bivši ministar Siniša Varga zapalila je hrvatsku javnost i polarizirala stavove. Ministar kaže da nisu opravdali postojanje, odnosno da su zapravo politički marketing njegova predhodnika od kojeg pacijenti nisu imali koristi, a udruge pacijenata i Varga tvrde da je riječ o programima koji su potaknuli pozitivne promjene koje idu na ruku teško bolesnima.

Nema lakog rješenja

U tako podvojenoj atmosferi najbolje je govoriti brojkama i argumentima struke jer u suprotnom “istina” postaje “umjetnički dojam” ovisno o naočalama kojima se gleda. Tako, primjerice, Varga kaže da su se liste čekanja, zahvaljujući programu plus koji je krenuo u veljači prošle godine, smanjile za čak 200.000 pacijenata kojima su dane brojne mogućnosti da brže dođu do liječnika. Npr., ambulante bolnica bile su “širom otvorene” u programu “otvorenih vrata” čak i subotom, u njih se moglo doći i bez uputnica (bez opravdanog zdravstvenog razloga?), plaćali su se prekovremeni sati liječnicima i “prekovremeni pregledi” bolnicama. Bivši je ministar svaki mjesec obavještavao javnost o uspjehu programa plus u “skidanju pacijenata s lista”. Da bi sve to bilo izvedivo, promijenio se i način plaćanja, odnosno uvedeno je pravilo - sve što se odradi platit će se bolnicama, odnosno svaki “prebačaj” koji smanjuje liste čekanja. No, da rješavanje problema lista čekanja nije tako jednostavno potvrđuje podatak da je, primjerice, u rujnu na listi HZZO-a bilo 574.025 pacijenata koji su preglede, dijagnostiku ili neki zahvat prosječno čekali oko četiri i pol mjeseca, a jučer ih je na listi bilo 628.311 s prosjekom čekanja oko četiri mjeseca, odnosno 15 dana kraće. Tako se i dalje na prvi pregled kolor doplera vena čeka gotovo godinu dana, a slično je i s operacijom sive mrene. To zapravo govori da čak i kad se potroši više novca, vremena i rada nije jamstvo da se nešto dramatično može promijeniti, odnosno da su problemi s listama negdje drugdje.

Prenapuhana priča

Potvrđuje to i iskusni kirurg i ravnatelj KBC-a Sestara milosrdnica, prof. dr. Danko Vrdoljak, koji naglašava da sve oko pokušaja smanjivanja lista čekanja pada u vodu pred činjenicom da se broj pretraga i dijagnostike općenito povećava prosječno godišnje za oko 10 posto. Dodaje da je ipak priča oko lista čekanja prenapuhana jer gotovo polovica pacijenata čeka kontrolni pregled, što znači da je potpuno nebitno što netko čeka godinu dana ako je to njegov redoviti pregled. Inače, u toj je bolnici program plus kratko trajao pa se čak i “višak pacijenata” uspješno rješavao u redovitom radnom vremenu bolnice.

Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) smatra da je Nakićeva odluka opravdana, odnosno da je njegov prethodnik manipulirao pacijentima.

“Uz gomilanje prekovremenih sati, svjesno i namjerno kršenje svih postojećih propisa, pravilnika i zakona o radnom vremenu, preopterećenost liječnika naglasak je bio na kvantiteti (brojnost pretraga) na račun kvalitete same zdravstvene usluge”, kaže Ada Barić, predsjednica HUBOL-a. Dodaje da su se bespotrebno i bez pravih indikacija gomilale skupe pretrage, čiji su nalazi u najvećem postotku bili uredni.

Politička promocija

S tim se stavom očekivano ne slažu udruge pacijenata pa tako KUZ (Koalicija udruga u zdravstvu) smatra da “nije istina da se liste čekanja nisu smanjile pa traže da se govori brojkama” (!?) Nešto rječitiji je predsjednik KUZ-a Ivica Belina oko ukidanja programa 72 sata po kojem oboljeli od zloćudnih bolesti trebaju imati dijagnozu i planiranu terapiju u roku tri dana. Istog je mišljenja Udruga hrvatskih pacijenata. Predsjednik Marijo Drlje kaže da je program 72 sata bio “na prvoj crti oboljelih od raka i pružao nadu da će dobiti brzu dijagnostiku u jednom danu, a da će s liječenjem početi u roku tri dana”.

Tom se mišljenju pacijenata suprotstavljaju liječnici. “Suludo je inzistirati da pacijentu s dijagnosticiranom zloćudnom bolešću mora početi liječenje u roku 72 sata jer to ne samo da je u većini slučajeva bespotrebno nego može biti opasno i kontraproduktivno. Ljudi nisu strojevi, svaki je pacijent drukčiji i potpuno je svejedno hoće li se nešto obaviti u 48 ili 148 sati nego sve mora biti optimalno za pacijenta”, kažu u HUBOL-u. Dodaju da nitko nema pravo zbog svoje političke promocije ugroziti jednako pravo na zdravlje svim pacijentima te naglašavaju da HUBOL pozdravlja ukidanje ovih besmislenih programa i očekuje nove koji će imati veću korist za pacijente.

Nije važan naziv

Jučer se Varga oglasio na konferenciji za novinare i rekao da je po programu 72 sata liječenje provedeno za 2300 pacijenata, a sve je učinjeno po primjeru Instituta za tumore, gdje takav pristup daje dobre rezultate. Njegov donedavni pomoćnik Dragan Korolija Marinić odbacio je kritike po kojima su ovi programi politikantski i dodao da se sve činilo u korist pacijenta.

“Nije važno kako se neki program zove, ali onkološki pacijenti moraju biti zbrinuti što prije i što optimalnije. Mi smo u Institutu za tumore već davno primijenili takav način rada da pacijent ne luta od pretrage do pretrage i od liječnika do liječnika danima, pa i dulje već nastojimo da liječnici ‘dolaze k njima’, odnosno da se konzilijarno rješava svaki pojedini pacijent”, objašnjava prof. dr. Vrdoljak.

Činjenica je da se na liste čekanja mora uvesti više reda jer se, primjerice, na preglede ne odaziva prosječno oko 20 posto naručenih te se 10 posto nalaza nikada ne podigne. Problem su i stari uređaji koji se često kvare. Osim toga, liječnici nerijetko iz “komocije” šalju pacijente na nepotrebne pretrage primjenjujući tzv. defanzivnu medicinu. Riječju, za racionalizaciju lista čekanja nužna je odgovornost liječnika, ali i pacijenata, a ne utrka s brojevima.