Može li žena koju je muž išamarao, bez kune u džepu, nazvati neku državnu službu i moliti da njoj i djeci plati autobusnu kartu do grada u kojem joj stanuje sestra koja ju je voljna primiti?
Postoji li institucija koja će zbrinuti nezaposlenu ženu i djecu, žrtve nasilja, koji moraju napustiti sigurnu kuću i nemaju gdje boraviti? Hoće li socijalna služba pomoći majci dvoje male djece kojoj je partner slomio ruke i osigurati joj pomoć u kući, s obzirom na to da se s gipsom na obje ruke ni na koji način ne može brinuti o djeci?
Ne može, ne postoji i neće - to su odgovori na postavljena pitanja. Hrvatski sustav zaštite žena žrtava nasilja krajnje je manjkav i u kratkom se roku neće promijeniti, a upravo je spoznaja da će dobiti ovakvu vrstu hitne financijske pomoći ključna za ženu da donese odluku o prekidanju kruga nasilja, kojom spašava sebe i, najčešće, svoju djecu.
Brza pomoć
- Zbog toga je u Inicijativi #spasime i Zakladi Solidarna nastala ideja da se organizira Fond#spasime koji će ženama žrtvama nasilja moći brzo i učinkovito financijski pomoći u iznimnu važnim životnim stvarima u kojima im socijalna ili bilo koja druga služba ne pomaže - objašnjava Ivan Blažević, operativni voditelj Fonda #spasime, tajnik Zaklade Solidarna i prvi hrvatski ambasador pokreta White Ribbon - pokreta muškaraca za borbu protiv nasilja nad ženama koji je nastao u Kanadi 1991. godine kao odgovor na tzv. Montrealski masakr u kojem je muškarac ubio 14 žena.
Donatorska večera
Još početkom lipnja pokrenut je telefonski broj 060 9003, koji će biti otvoren sve do 31. srpnja, a pozivom na njega građani mogu donirati novac za pomoć žrtvama. Otvoren je i trajni račun u Hrvatskoj poštanskoj banci HR8023900011500151640 za prikupljanje sredstava, a danas će se u zagrebačkom hotelu Esplanade održati donatorska večera na kojoj će se na aukciji naći djela 13 eminentnim hrvatskih umjetnika, bit će organiziran koncert popularnih zvijezda te call centar putem kojeg će građani moći postavljati pitanja. Najavljen je i dolazak premijera Andreja Plenkovića i više ministara.
- Krajnji nam je cilj potaknuti državu da se trgne, da se reorganizira kad je u pitanju nasilje nad ženama i da počne reagirati na način koji optimalno postupanje sa žrtvama nasilja zahtijeva. Željeli bismo da naša praksa i podaci dokažu državi koliko je ovakva pomoć potrebna i da fond bude što kraćeg vijeka, a da takvu pomoć počne pružati država - poručuje Blažević.
Nadaju se prikupiti milijun kuna, jer bi to, prema procjenama, bilo dovoljno za godinu dana funkcioniranja fonda.
Žrtva nasilja koja treba pomoć, objašnjava Blažević, trebat će se javiti na mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i izložiti problem i potrebu.
- Naš je uvjet da osiguramo pomoć da je žrtva prijavila nasilje ili ga je spremna prijaviti. Kad nam se pismeno javi, peteročlano vijeće, koje čine aktivistica Sanja Sarnavka, producentica Nerma Mehadžić, psiholog s iskustvom u radu s nasilnicima dr. Dejan Ajduković, psihoterapeutkinja Biserka Tomljenović i docentica na pravnom fakultetu Antonija Petričušić, odlučuje o isplati. Odluka će se donositi u roku od 24 sata za hitne slučajeve do najviše 15 dana, a pomoć bi trebala iznositi do 15.000 kuna. No sve je fleksibilno i ovisi od situacije do situacije - kaže Blažević.
Iz iskustva Zaklade Solidarna zna da su potrebe za ovakvom pomoći goleme: navodi kako Hrvatskoj, prema procjeni Vijeća Europe, nedostaje gotovo 700 kreveta u skloništima, u centrima za socijalnu skrb rijetko će koja žrtva dobiti informaciju da, ako se radi o kaznenom djelu nasilja u obitelji, ima pravo na besplatnog odvjetnika, praktički nijedna žrtva ne uspijeva dobiti socijalni stan iako zakonski na to ima pravo.
Naši zahtjevi
- I dalje ćemo beskompromisno zahtijevati da se to promijeni, da tjelesno i seksualno nasilje postanu isključivo kaznena djela, da se otvaraju skloništa i SOS telefoni, da se educiraju djelatnici i da se sa svim tim počne - odmah - ističe Blažević.
Glavno pitanje, dodaje, nije hoće li se se zahtjevi provesti, jer se na to država obvezala ratifikacijom Istanbulske konvencije, već kada i kako. Pitanje je tko će educirati policajce, zaposlenike Centara za socijalnu skrb, operatere na telefonu, osobe koje će raditi u sigurnim kućama.
- Znanje potrebno za edukaciju i rad sa žrtvama već imamo u organizacijama koje desetljećima pomažu osobama koje su preživjele nasilje. One to znanje već godinama nude, pitanje je hoće li Vlada to prepoznati - kaže Blažević.