Drugookrivljeni Živković kaže da se Ivici Đoli obratio jer je htio brzu zaradu nakon pretrpljene štete koju je imao zbog provale u optičarsku radnju
Ivica Đolo (38), poduzetnik, predsjednik malonogometnog kluba Nacional i futsal Udruge prvoligaša te suprug bivše Miss Universe Ivane Delač Đolo, nakon što je nedavno “pao” u koordiniranoj akciji policije i USKOK-a, nastavlja voditi i sudske bitke zbog ranijih “grijeha” iz prevarantskog opusa.
Protiv njega se vodi nekoliko postupaka u Hrvatskoj, a na snazi je i zahtjev za ekstradiciju u jednu od susjednih zemalja radi odsluženja zatvorske kazne. U međuvremenu, sjedeći na optuženičkoj klupi Općinskog suda u Zagrebu uz bok Damiru Živkoviću, Đolo opetovano odbacuje optužbe da je sa Živkovićem prevario kupca dva apartmana Vladimira Zeleniku za 234.059 kuna.
Optužnica tereti Đolu i Živkovića da su se zajedno dogovorili za stjecanje nepripadne dobiti pa je Živković u srpnju 2007. Zeleniki neistinito ponudio posredovanje pri kupnji 43 kvadrata stana u Novigradu za 20.000 eura od zemunske tvrtke Galovica, iako mu to, smatra DORH, nije bila stvarna namjera. Zelenika je povjerovao Živkoviću te mu je 11. srpnja 2007. predao traženih 20.000 eura. Živković je 12.000 eura dao Đoli, a 8000 zadržao za sebe. Potom je Đolo rekao Zeleniki da ima agenciju preko koje se prodaju ti stanovi te mu je neistinito naveo da ima još jedan slobodni stan od 51 kvadrata i da je njegova kupoprodajna cijena 12.000 eura. Zelenika je povjerovao i Đoli te mu predao 12.000 eura, a zauzvrat mu je Đolo uručio dvije izjave o primitku 24.000 eura u kojima je navedeno da Zeleniki mora vratiti novac u roku od šest mjeseci ako ne dođe do realizacije kupnje nekretnina. Stanove Zelenika vidio nije, nego je “olakšan” za 24.000 eura, iako Đolo tvrdi da ga je obeštetio. Zelenika tvrdi i da na izjavi o predanom novcu stoji njegov potpis, ali da izjava nije originalna.
Ivana Delač i Ivica Đolo
Fascikl
- Đoli sam potpisao izjavu na koju sam upisao svoj OIB te neki zahtjev za povrat sredstava od Ministarstva pravosuđa iz kojega će biti podmireni troškovi pravnika jer smo dobili pravomoćnu presudu da smo vlasnici tih nekretnina. S Đolom sam se našao na Tuškancu gdje sam mu potpisao dokumente jer sam imao namjeru kupiti dva apartmana. Dao sam mu predujam. U fasciklu u kojemu mi je donio na potpis bilo je još 20 takvih dokumenata s raznim imenima. No, nikad mu nisam potpisao izjavu kojom mu potvrđujem primitak svog novca natrag - opisao je Zelenika, podsjetivši kako ga je večer prije prve sudske rasprave, koja se trebala održati 6. prosinca 2011., Đolo nazvao i molio odgodu rasprave dok se ne snađe za novac.
Bez potvrde
- Franšizu za Remax kupio sam 2006. godine. Htio sam se baviti posredovanjem u kupnji nekretnina. Prošao sam njihovu obuku u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. U moj ured u Hebrangovoj dolazilo je puno ljudi. Sa Zelenikom me upoznao Živković. Htio je kupiti apartman i imao je 20.000 eura koje je dao Živkoviću, a koji je meni onda dao kaparu. Došao mi je u ured, a stigao je i Zelenika s nekim prijateljem. Potpisali su se ugovori i potvrde. Ja u tome nisam bio posrednik, samo sam Zelenikin novac proslijedio Vladimiru Mičeviću koji je 2007. ponudio apartmane mojoj agenciji. Živković u tome nije imao nikakvu ulogu, niti smo se dogovorili prevariti Zeleniku. Četiri mjeseca poslije Zelenika me osobno tražio garanciju za povrat novca pa sam mu potpisao potvrdu kojom jamčim za novac. Kad je Zelenika pozvan u policiju, shvatio je da je prevaren te je od mene tražio novac koji sam mu vratio u ožujku 2011., a Mičević je obavio ovjeru potpisa za deponiranje novca kod javnog bilježnika - pravdao se Đolo, napominjući kako “ne bi zvao Zeleniku da potpišu potvrdu da ga je htio prevariti.”
Živković je, pak, u svoju obranu rekao da njemu stan nije prodavao Mičević, nego Đolo i da je u ono vrijeme tražio “brzu zaradu jer je pretrpio veliku provalu u optičarsku radnju, a osiguranje mu je isteklo”.
- Nazvao sam Đolu i pitao ima li kakvu povoljnu nekretninu pa mi je rekao za apartman za 12.000 eura. Bez znanja svoje majke, preko koje sam došao do Đole, skupio sam novac, a poslije sam se pohvalio prijatelju Jurlini koji me spojio sa Zelenikom radi nekretnine u Novigradu. Bio sam tamo i na tabli je pisalo ‘Pionir’. Potom me pitao koja je moja uloga u svemu pa sam mu rekao da kad sve realizira, može me nagraditi. Dao mi je 20.000 eura u kunama koje sam predao Đoli, a o svemu nismo sastavljali nikakve potvrde. Đolo i Zelenika su odmah razmijenili brojeve telefona i tu moje sudjelovanje prestaje naredne tri godine sve dok me nisu počeli pritiskati kad je policiji podnesena kaznena prijava. U tom periodu rodilo mi se dijete i smetalo mi je što me uznemiravaju i po 20 puta dnevno. Shvatio sam tada da od tog posla neće biti ništa pa sam Đoli rekao da meni i mojoj majci vrati uloženo. Na kraju mi je vratio otprilike desetak posto novca - ustvrdio je Živković koji se u cijelom tom poslu ne smatra posrednikom.
Za razliku od Živkovića koji je oslobođen krivnje, na prvom suđenju Đolo je dobio godinu dana zatvora.
Trikovi
Sredinom travnja policija je Đolu i njegovu skupinu varalica stavila pod lupu te ih uhitila zbog sumnji da su naivnim i neupućenim ljudima nudili povoljnu kupnju gradskih stanova i tako su od njih, uz vješte popratne trikove komunikacije, izvukli gotovo dva milijuna kuna.
Prokazani poduzetnik Ivica Đolo je nakon tog posljednjeg uhićenja za Jutarnji list rekao: “Ja sam pošteni trgovac nekretninama. Imam svoje pošteno zarađene milijune i ne trebaju mi tuđi.”