Bivši predsjednik Ivo Josipović u razgovoru za Jutarnji list otkriva hoće li se i pod kojim uvjetima vratiti u SDP ili priključiti GLAS-u. Očito razmišlja i o povratku na Pantovčak, jer tvrdi da “nakon predsjedničkog mandata nema želja biti eurozastupnik ili zastupnik u Saboru”.
Još pregovarate s GLAS-om o ujedinjenju vaše stranke Naprijed Hrvatska s GLAS-om. U kojoj ste fazi razgovora?
- Pregovori o ujedinjenju zaista traju. Neke važne stvari smo dogovorili, neke nismo još. Neovisno o tome hoće li naši pregovori završiti ujedinjenjem, postoji obostrano poštovanje i svijest da je riječ o srodnim strankama koje će u ovoj ili onoj formi sigurno surađivati. O mojim ambicijama se u pregovorima uopće nije razgovaralo i one nisu dio mogućeg sporazuma o ujedinjenju. Štoviše, uopće neću biti u vodstvu ujedinjene stranke.
Zovu vas i iz SDP-a. Visoki dužnosnik te stranke rekao mi je kako bi jako želio da se vratite u SDP. Jamči da ćete biti SDP-ov zastupnik u idućem sazivu Sabora. Što kažete na to?
- Odavno govorim, neovisno o problemima koje ima, SDP jedini može, ako se konsolidira, biti centar okupljanja jake ljevice i lijevog centra. Drago mi je da i u SDP-u konačno prepoznaju svoju odgovornost za stanje na ljevici i potrebu da ujedinjuju. Sa SDP-om nismo konkretno razgovarali. Počeli smo s GLAS-om, i s njima ćemo, prije mogućeg razgovora s drugim strankama, dovršiti proces dogovaranja. Do segmentacije lijeve scene došlo je upravo zbog stanja u SDP-u koje nije od jučer. Korijeni su mu u vremenu kad je SDP, ne osobito uspješno, vodio Vladu. Nije postojala spremnost na reforme i ozbiljne zahvate u trula tkiva društva, ekonomije i vlasti. Tada su začeti i problemi unutar SDP-a. Ali, uvjeren sam, SDP će uskoro naći put iz krize i postati generator ponovnog okupljanja ljevice, ujedinjavanjima stranaka ili programskom i koalicijskom suradnjom. Taj će proces sigurno jako koristiti i samom SDP-u. Danas imam samo jednu, najvažniju političku ambiciju: pomoći da dođe do jačanja i ujedinjavanja ljevice i lijevog centra. Ali ako me pitate, nemam baš nikakvih želja nakon predsjedničkog mandata biti eurozastupnik ili zastupnik u Saboru.
Neovisno o pregovorima s GLAS-om i pozivima iz SDP-a, razmišljate li vi o kandidaturi za predsjednika RH?
- Kandidat ljevice mora biti onaj tko bude imao najviše izgleda pobijediti na izborima. Ispitivanja javnog mijenja daju prilično dobre pokazatelje i treba ih iskoristiti. Ići u utrku samo da bi se trčalo, uputno je u sportu i rekreaciji, ali ne i u politici. Mandat sadašnje predsjednice Grabar-Kitarović obilježen je aferama, skandaloznim ponašanjem i vrlo desnim političkim stajalištima. Ali, ona će, kao i na prošlim izborima, imati iza sebe odlično uigranu i odanu stranačku mašineriju, mnoštvo medija te prilična financijska sredstva. Ljevica ni približno nema takvo što. Za ravnopravnu utakmicu trebat će mudrosti i jedinstva. Bez toga, ni jedan kandidat ne može uspjeti.
Ako ne budete Vi u utrci, koga smatrate najboljim predsjedničkim kandidatom SDP-a, odnosno lijevog centra? Zorana Milanovića? Tonina Piculu? Daliju Orešković?
- Svi navedeni su respektabilne osobe. Na ljevici ima barem desetak osoba koje bi bile neusporedivo bolji predsjednici od gđe Grabar-Kitarović. Svi o kojima pitate dobri su kandidati. Osobno, nisam siguran da je Milanović danas dio lijeve politike. A premijerski mandat i stanje u stranci koje je ostavio ne idu mu u prilog. Gđa Orešković, smatram, teško može osigurati širu podršku potrebnu za pobjedu. Zato, izdvajam Piculu kao čovjeka s političkim i moralnim vrlinama. Ali, ponavljam, tek treba utvrditi tko bi zaista mogao donijeti za ljevicu prevažnu pobjedu. Nažalost kratka dominacija ljevice krenula je na predsjedničkim izborima 2009., a počela je propadati s porazom na predsjedničkim izborima 2014.