“Situacija s rakom u Hrvatskoj nije prenapuhana, visoka smrtnost često je posljedica kasnog otkrivanja bolesti, neodazivanja na kontrolne preglede, neujednačenosti onkološke skrbi u raznim hrvatskim regijama”, upozorava doc. dr. sc. Vesna Ramljak iz Klinike za tumore, predsjednica udruge Europa Donna Hrvatska.
Ta međunarodna udruga ove subote na zagrebačkom Bundeku organizira humanitarnu utrku Pink Run pod motom “Izađi na zrak i pobijedi (m)rak”. Dokazano je da od raka dojke manje obolijevaju žene koje se bave sportom i koje paze na tjelesnu težinu. Utrku organiziraju ne bi li prikupili humanitarna sredstava, ali i potaknuli žene na bavljenje sportom i općenito ih informirali o prevenciji raka dojke. Moguće je trčati 5 ili 10 kilometara, a prijave se primaju do četvrtka.
U Hrvatskoj 5 - 6 posto žena već na prvom pregledu ima metastatski oblik bolesti. Usporedbe radi, takvih je slučajeva u Finskoj dva, a u Slovačkoj čak devetnaest posto. Posljednji podaci, oni iz 2014., pokazuju da je te godine od raka dojke oboljela 2644 osoba.
Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke započeo je 2006. godine. Trenutačno je u tijeku četvrti ciklus, ciljna skupina su žene u dobi od 50 do 69 godina. Rak više nije smrtna presuda kao što je nekad bio, nadaju se da će se liječiti uspješnije kad se usvoji Nacionalni plan protiv raka, koji izrađuje Radna skupina od stotinjak stručnjaka.
“Postavljanje dijagnoze i izrada plana liječenja trebali bi postati standard i ući u smjernice Nacionalnog plana za borbu protiv raka. Nacionalni plan protiv raka (NPPR) se finalizira i dorađuje, za nekoliko mjeseci bit će stavljen javnosti na uvid i raspravu. Jedan od načina smanjenja smrtnosti je i vođenje populacijskog Registra za rak i praćenje ishoda liječenja onkoloških pacijenata na nacionalnoj osnovi, primjer Češke pokazuje kako dobro vođenje registra za rak može pozitivno utjecati na smanjenje smrtnosti od zloćudnih bolesti”, kaže dr. Ramljak te dodaje da razina kvalitete liječenja raka u Hrvatskoj općenito ne zaostaje mnogo za razvijenijim zemljama, većina svih inovativnih terapija u Hrvatskoj je dostupna.
Međutim, problem je s nedovoljnim kapacitetima radioterapijskog liječenja, u koje bismo trebali znatno uložiti, ali i na izgradnju suradnje unutar zdravstvenog sustava od primarne zdravstvene zaštite pa sve do palijativne skrbi. Ono što u Hrvatskoj nedostaje je sveobuhvatna onkološka skrb za oboljele, ali i njihove obitelji; psihosocijalna potpora, suportivna liječenja, palijativna skrb organizirana kao sustav...