ZAGREB PRIDE 2011. >> TKO ĆE BITI TAMO?

Izbor za homofrenda i homofoba desetljeća u Hrvatskoj: Pročitajte tko su finalisti!

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 15.06.2011. u 17:16

Ostala su četiri dana do svršetka izbora za najhomofobičniju osobu u Hrvatskoj u proteklom desetljeću, kao i za osobu iz našeg javnog i društvenog života koja se posebno istakla u zalaganju za LGBT prava.

Izborom Zagreb Pridea za Homofrenda nominirani/e su : Daniel Delale, Mirela Holy, Mario Kovač, Šime Lučin, Gordana Lukač Koritnik, Drago Pilsel, Ida Prester, Vesna Pusić, Aleksandar Stanković i Aleksandar Štulhofer.

Izborom Zagreb Pridea za Homofoba nominirani/e su : Lucija Čikeš, Jacques Houdek, Dubravka Hrabar, Ladislav Ilčić, Miljenko Manjkas, Vlatko Marković, Hloverka Novak Srzić, Marijana Petir, Dragan Primorac i Mirjana Vulin.

Nakon više od 3000 glasova za titulu homofrenda bore se, nasumičnim redom: Aleksandar Stanković, Ida Prester i Vesna Pusić.

Za trnje i sramotu homofoba nacije u užem izboru su: Mirijana Vulin, Marijana Petir i Jacques Houdek.

U kategoriji homofrend:

Ida Prester

Jedna od najpamtljivijih stvari u vezi prošlogodišnjeg Beograd Pridea jesu medijski istupi turbofolk zvijezde Jelene Karleuše u korist ravnopravnosti LGBT osoba. Direktnim jezikom i zdravorazumskim argumentima Karleuša je hrabro krenula u boj protiv većinskog raspoložanje cijele srbijanske javnosti, te u srbijanskoj gej zajednici opravdano ima status ikone. U Hrvatskoj se za LGBT zajednicu jedina s estrade toliko zauzima, i to godinama, voditeljica i pjevačica Ida Prester. Mogli ste je vidjeti na Povorci ponosa s ironičnim transparentom 'I hetrići su ljudi', kao i bezbroj puta u medijima kako govori o prihvaćanju različitosti i poziva na toleranciju. Ida Prester, tj. njen bend Lollobrigida, stoji i iza jedne od rijetkih pop-pjesama domaće estrade posvećenih otvoreno gej tematici. U pitanju je, naravno, 'Moj dečko je gej' iz 2006., koju prati i odgovarajuće šareni, pederski spot. Pjesma završava višekratno ponovljenom porukom 'gej je okej'. Bilo je, naravno, i drugih pjevačica koje su se do danas pokušale pozicionirati prema svojim gej obožavateljima, poput publiciteta gladne Nives Celzijus, no Ida Prester je s nama od početka, i nema namjeru nigdje otići. Njen prijateljski stav prema LGBT zajednici odražava se i u TV-emisijama koje vodi, pjesmama koje piše, partyjima koje organizira, ukratko – u svemu čime se bavi.

Vesna Pusić

A što uopće napisati o Vesni Pusić u ovom kontekstu a da toga svi ionako nismo itekako svjesni? Jedna od najobrazovanijih političarki u Hrvatskoj? Da. S političkim integritetom i dosljednošću kojom nadvisuje 99 posto domaće političke scene od početka devedesetih do danas? Naravno. Spremna izreći nepopularne istine kada od njih cijela opozicija bježi glavom bez obzira? Uvijek. Feministkinja koja se ne stidi to i reći, te u skladu s time djelovati? Nesumnjivo. Vesna Pusić je sve to, te dugogodišnja zagovarateljica i podržavateljica naših prava, ne samo u Hrvatskoj, nego i u europskim institucijama. Pusić je nekoliko puta marširala i u Povorci ponosa, odmah shvativši da ravnopravnosti nema bez vidljivosti i prava na javnost. Od nje nikad nećemo čuti da su za nas samo četiri zida, niti da smo naporni ili agresivni u našim nastojanjima za poboljšanje položaja LGBT zajednice. Ne, to su mantre konzervativne, ognjištarske Hrvatske, kojima se Vesna Pusić bez dlake na jeziku suprotstavlja već godinama, nudeći nam nadu u bolje sutra. Kada jednom dođemo do bračne jednakosti, kada se Zagreb Pride bude događao bez policijske zaštite, kada pederi i lezbijke budu bez straha od nasilja hodali ulicama Hrvatske držeći se za ruke, kada bude nezamislivo – kao što je u mnogim europskim zemljama – da se ljude diskriminira zbog njihovog seksualnog identiteta, moramo se sjetiti da je sve to ostvareno (i) zahvaljujući Vesni Pusić. Političarki koja toliko želi dobro Hrvatskoj da je spremna odvući nas svih četiri milijuna, htjeli to mi ili ne, u 21. stoljeće.

Aleksandar Stanković

Kada je riječka lezbijska udruga LORI 2002. godine izradila svoj sad već legendarni spot 'Ljubav je ljubav', u okviru šire kampanje za zagovaranje ravnopravnosti LGBT osoba, zapravo i nije bilo toliko iznenađenje da ga je Hrvatska televizija, koja bi se trebala voditi javnim interesom, odbila emitirati. To je u svojoj emisiji 'Nedjeljom u dva' učinio Aleksandar Stanković, pokazavši izvanredan osjećaj za pravdu i solidarnost, koji ga nije napustio ni do danas kada je riječ o LGBT zajednici. Stanković je jedini televizijski novinar koji od svojih gostiju redovito traži očitovanje po pitanjima prava gej osoba, i to u jednoj od najutjecajnijih emisija u Hrvatskoj. Da nije bilo Stankovićeve poslovične novinarske radoznalosti, ispunjene dobrom dozom građanske hrabrosti, hrvatska javnost ne bi nikad saznala da, primjerice, Ivo Sanader 'nema stav' kada je riječ o homoseksualnosti. Također ne bi znali ni za, primjerice, homofobiju zastupnika Krunoslava Markovinovića, Hebrangovog pobočnika i potrčka u Saboru. Bilo je i situacija u 'Nedjeljom u dva' kada je Stanković homofobnom gostu objašnjavao pogrešnost takvog mišljenja. Aleksandar Stanković je kroz svoja pitanja pokazao da je ravnopravnost gej ljudi uvijek aktualna tema, o kojoj se svi relevantni društveni akteri trebaju očitovati, jednako kao što se trebaju i postaviti prema homofobiji. Aca Faca je odavno učinio oboje, dokazujući iz nedjelje u nedjelju da je na našoj strani.

U kategoriji homofob desetljeća:

Jacques Houdek

Radi se bez sumnje o najvećem homofobu na estradi i vjerojatno jednom najvećih estradnih hejtera uopće. Dok Thompsonova publika urliče ono što on neće iz oportunističkih razloga, Jacques Houdek o nama govori ono što više ne čujemo niti sa saborskih govornica. Tako je primjerice 2005. godine u intervjuu u časopisu Tena rekao da 'gej i lezbijska populacija ne može biti ravnopravna s ostalim građanima jer to znači povratak u Sodomu i Gomoru', a istospolne zajednice su po njemu, 'bolesne'. Pjevač čija je najpoznatija pjesma smiješni propagandni uradak 'HDZ zna', iz vremena najveće Sanaderove moći, svoju karijeru na životu održava albumima pjesmica za djecu. No, Jacques se očito nikad nije zapitao nalazi li se među njegovom mladom publikom neko dijete gej para, ili možda djeca koja će se kasnije u životu suočiti s time da ih se smatra Sodomom i Gomorom. Povrh svega, malo je falilo da Jacques Houdek završi na najpederskijem medijskom događaju koji postoji - Eurosongu. Trudio se, lobirao iz petnih žila, blatio sve oko sebe kako su krivi što on nije izabran. I sva sreća da nije. Prvenstveno zato što nikada tamo nije nastupao homofob takvog kalibra. Osim možda Šveđanke Carole Häggkvist, koja se - za razilku od Jacquesa - ispričala. No, u njegovim riječima, za razliku od eurovizijske homofobne kraljice, nalazi se opasna poruka. Poruka da nismo i ne možemo biti ravnopravni s drugim građana.

Marijana Petir

Marijana Petir je velika obožavateljica kičastih križeva, što većih to boljih, koje jako voli nositi na lančiću oko vrata. Ona je i dosljedna, radikalna i beskompromisna. Prije svega u svojoj homofobiji. Jer dok je njezina Hrvatska seljačka stranka školski primjer političke prostitutke, bez stava, politike i ideologije, koja će se HDZ-u podati onako kako prilike to nalažu, Marijana Petir ostaje jedina koja se među njima, ili među političarima uopće, drži svojih stavova. U njezinom slučaju svojeg talibanskog anti-pederluka. Ona kaže da nema pedere prijatelje. Ona ne želi trans osobe u svojoj blizini. A tek djeca iz epruvete? Manje inteligentna i češće obolijevaju. Dok HDZ-ovci svoju homofobiju već neko vrijeme guraju u ormare, Marijana Petir je 'out and proud'. I to ne samo na riječima. Već i djelima. Jedina je od svih saborskih zastupnika koja je glasala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije. Pogađate zašto – zbog pedera, lezbi, a posebno trandži. 'Ne vidim ništa loše i nenormalno u mojim stavovima. Te stavove zastupa većina građana Hrvatske ', zaključuje HSS-ova udarna šaka. Neprijatelj vrijedan štovanja, reklo bi se.

Mirjana Vulin

Mnogi su vjerojatno čuli za homofobnog psihijatra Vladimira Grudena i primijetili njegove dugogodišnje ispade u medijima, u kojima je dotični ispričao nevjerojatno količinu besmislica na račun gej osoba. No, Gruden je samo pričao i uživao u interesu medija, dok je dr. Mirjana Vulin, ravnateljica Psihijatrijske ustanove Lopača iz Rijeke, vrijedno i predano radila da Grudenove monstruozne priče o liječenju gejeva i lezbijki provede u praksi. Ona je, u 21. stoljeću, zatvorila mladu lezbijku Anu Dragičević u ludnicu, i to samo zbog Anine seksualnosti, te ju je iza rešetaka i pod lijekovima držala nekoliko godina! Takav zločin nisu mogle ignorirati ni poslovično trome pravosudne institucije, te je Vulin – nakon što je Ana Dragičević u svibnju 2008. svoju potresnu priču iznijela u javnost – optužena zbog djela protiv zdravlja ljudi i nesavjesnog rada. Vulin je svojim zločinačkim djelovanjem izdala vlastitu profesiju i Hipokratovu zakletvu, te pretvorila u pakao pet godine života jedne mlade lezbijke, čije je zatvaranje u psihijatrijsku ustanovu izraz najteže i najperfidnije homofobije, utemeljene u kvaziznanosti. Mirjana Vulin ne samo da zaslužuje osudu LGBT zajednice i šire javnosti, nego i to da joj se oduzme dozvola za bavljenje liječničkim poslom, te u konačnici i zatvor. Za njen zločin prema Ani Dragičević - na čijem je mjestu spletom nesretnih okolnosti mogao biti svatko od nas – nema oprosta, niti ga ikad treba biti.

Proglašenje pobjednika/ce u kategorijama Homofrend i Homofob desetljeća, kao i imenovanje LGBTIQ osobe desetljeća, dogodit će se na Zrinjevcu 18. lipnja, nakon desete Povorke ponosa Zagreb Pridea.

Izdvajamo