"Halo, halo...”, zazivao je u iPhone kao i uvijek, bilo je devet ujutro, ispijao je čaj u uredu na Pantovčaku. I ranije je dolazio na brdo, prije 16 godina želio ga je osvojiti, nije uspio, ostala je gorčina. Ljutio se na HDZ, krivio Šeksovu frakciju da mu je uništila kampanju zbog želje da Šeks postane predsjednik HDZ-a, na kraju je Granić otišao iz HDZ-a. Pokušao je s novom strankom, nije potrajalo. Danas opet sjedi na Pantovčaku. Nije predsjednik, voli reći da sada “služi predsjednici i državi”. Vratio se na neki način i u HDZ. U prijateljskom je odnosu s novim predsjednikom stranke Andrejem Plenkovićem. Na pitanje o odnosu s Granićem, Plenković je za Jutarnji list izjavio: “Prijateljski odnos. S poštovanjem prema dr. Graniću kao bivšem potpredsjedniku Vlade i bivšem ministru vanjskih poslova, koji ima veliko političko iskustvo, kao i međunarodne kontakte”.
Na mala vrata
No, prvi put je šef HDZ-a spomenuo Granića u tjedniku Globus kad se “branio” od tvrdnji da je Šeks vodio projekt njegova dolaska na čelo HDZ-a. “Šeks nije vodio projekt mojega dolaska na čelo HDZ-a. Najpreciznije bi se moglo reći da se s njim najčešće savjetujem, ali i s Matom Granićem”. Novi šef HDZ-a Plenković nakon 16 godina zapravo je vratio Granića na mala vrata u HDZ. Jer, Granićev razlaz s HDZ-om bio je žestok. “On je bio prvi visoki dužnosnik koji je napustio stranku. Zamjeraju mu što se među prvima počeo ograđivati od Tuđmanove politike”, kaže nam izvor. U siječnju 2000. Granić je u Jutarnjem listu izjavio: “Ostao sam uz predsjednika Tuđmana i HDZ do kraja, iako je nekoliko puta moje strpljenje bilo dovedeno do donjeg praga”. Kad je riječ o Plenkoviću, važno je spomenuti da mu je upravo Granić dodijelio prvu značajniju političku funkciju kad ga je 2000. godine postavio za šefa kampanje na predsjedničkim izborima.
Nameću se pitanja: je li današnja bliska suradnja zapravo vraćanje usluga iz prošlosti? Koliki je zaista Granićev utjecaj na Plenkovića? I možemo li uopće govoriti o Granićevu povratku u HDZ? Ili se Granić tek potiho uvukao među nove pobjednike, kojima je bio šef, prijatelj?
“Šeks je za Plenkovića bio iz nužde, ali Granić mu je svjetonazorski blizak”, komentira naš sugovornik. Naš izvor blizak stranci, pak, drži da Granić nema jako velik utjecaj jer smatra da je “Plenković nadrastao Granića” i da ne treba preuveličavati političku ulogu bivšeg ministra vanjskih poslova. Graniću se, inače, bliži mirovina, u biznisu više ne “kapaju” milijuni, no njegova “djeca iz MVP-a” vladaju političkom scenom i čini se da ga rado drže uza se, a on, kažu suradnici, u tome uživa. “Politika je ipak njegova strast”, otkrivaju. Tako mu je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dala službenu funkciju savjetnika, a novi predsjednik HDZ-a s njim je prijatelj, razgovaraju, daje mu savjete, dijele mišljenja. “Sjajan intervju, koncizan, samo tako dalje...”, ponavljao je Granić tog jutra u slušalicu. Prepričao nam je tu epizodu jedan od njegovih suradnika.
Naš drugi sugovornik dojma je da je upravo Granić u MVP-u na neki način pomogao u usmjeravanju Plenkovića. “Ostali su bliski svih ovih godina”, kaže nam sugovornik i dodaje: “Redovito se čuju, povezani su, istih svjetonazora, prijatelji su”. Izvor blizak Graniću tvrdi da se redovito čuju, viđaju. “Vjerojatno ima vraćanja nekih usluga, zajednički interesi, stavovi”, komentiraju oni koji ih poznaju. U HDZ-u, naime, Granića baš ne vole, uoči izbora za predsjednika komentirali su da bi Plenkovićev dolazak na čelo stranke značio i Granićev povratak, ne samo Šeksov, a od toga su neki zazirali. “HDZ-ovac sam u srcu”, kaže Granić prijateljima, ali mnogi odmahuju, nazivaju ga slatkorječivim, sklonim promjenama stava, tvrde da se uvijek prilagođavao vrhu, tkogod na njemu bio.
“Sjećam se da je znao promijeniti mišljenje dok je izgovarao rečenicu ako bi vidio da Tuđman negoduje”, prisjetio se jedan suradnik iz tog vremena.
Međutim, nitko mu ne osporava da je svih tih godina preživio na političkoj sceni i da ima bogato iskustvo. Drugi naš sugovornik, pak, dodaje: “Isto tako je izuzetno komunikativan, uvijek održava kontakte, to je jedna od njegovih tajni, ne prekida komunikaciju, naziva, pita za zdravlje. Surađuje s medijima i održava odnose, nema on više utjecaja ni kontakata u diplomaciji, vremena su se promijenila, ne može pomoći u tom dijelu, ali ima iskustva”. Svi s kojima smo razgovarali ističu da je Granićeva sposobnost prilagodbe svakoj novoj situaciji gotovo kameleonska.
Diskretni savjetnik
“Ne stvara neprijatelje, ne možeš se s njim posvađati jer zove drugi dan, ispričava se”, kaže naš drugi izvor.
Predsjednica Grabar-Kitarović postavila ga je za savjetnika i u njezinu uredu kažu da je zadovoljna suradnjom, da je atmosfera među savjetnicima pozitivna. Smatraju ga diskretnim, iskusnim i staloženim. “Većina ljudi s biografijama poput njegove bila bi tašta, željna pažnje, medijskih reflektora, ali Granić se drži diskretno. Predsjednica uvažava njegovo mišljenje i sjajno se uklopio u tim”, komentiraju izvori s Pantovčaka. S Plenkovićem je odnos drugačiji, to nije službena suradnja, ali novi predsjednik HDZ-a Granićev je prijatelj. “Imao je u ono vrijeme hrabrosti voditi mu kampanju jer Granić 2000. nije bio omiljen u stranci”, komentira izvor blizak Graniću, “i zato ga se Granić nikad nije odrekao” niti će se “Plenković odreći Granića”.
Naš drugi izvor prepričava nam da je upravo Granić bio među prvima koji su Plenkoviću još prije dvije godine poručili “budi spreman”, a poslije parlamentarnih izbora rekao mu je “budi jako spreman”. Granić je, doznajemo, uvjeren da je 90-ih Ministarstvo vanjskih poslova bilo najbolje organizirana institucija u državi i da je u njoj uspio okupiti najbolje ljude. “U MVP-u su se tada formirali ljudi poput Ive Sanadera, Zorana Milanovića, Kolinde Grabar-Kitarović, Gordana Jandrokovića, Miomira Žužula, Klisovića, Ivana Šimonovića... I zaista, pogledajte, svi su oni poslije bili na visokim funkcijama, tamo su stvoreni današnji predsjednici, premijeri, ministri, diplomati, Granić im je bio šef...”, kaže naš izvor.
Kompleksni odnosi
Naš drugi sugovornik relativizira Granićevu ulogu u tome i pita: “Zar mislite da su oni u MVP došli slučajno” te nastavlja: “Odabrani su za te poslove. Granićeva uloga u tome nije toliko značajna, ali za razliku od Sanadera s kojim je tada vladao MVP-om, on je ostao u bliskim odnosima s K. Grabar-Kitarović, koju je zapravo ‘preuzeo’ od Sanadera, pa i s Plenkovićem. Činjenica je da je svima njima Granić bio šef, koji ih je možda na ovaj ili onaj način zadužio, tko zna, ali odnos i danas postoji”. Oni, pak, bliži Sanaderu ne dijele izuzetno pozitivno mišljenje o Graniću, koji je i svjedočio u postupku protiv bivšeg premijera o kreditu Hypo Alpe Adria banke s kojom je i sam bio u kompleksnim odnosima, pa ga se spominje i u istragama koje se o poslovanju te banke vode u Austriji.
Našim sugovornicima većinom su poznati kompleksni poduzetnički pothvati dr. Granića. “Uvijek se borio za vlast, sposobnost prilagodbe mu je kameleonska, a u tome nije agresivan nego sve to radi na ‘finjaka’, pa opstaje”, kaže naš izvor i dodaje: “Između Granića i Sanadera puklo je još u MVP-u, Tuđman je cijenio Sanadera”. Naš drugi sugovornik prisjetio se tog vremena u HDZ-u, razdoblja poslije Tuđmanove smrti, kad su se na jednom od sastanaka čelni ljudi u HDZ-u dogovorili: “Šeks će biti predsjednik Sabora, Valentić predsjednik Vlade, Granić, pak, predsjednik države”. No taj je dogovor poslije minirao upravo Šeks koji je želio postati predsjednik HDZ-a.
Granić je, nakon što nije ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, ubrzo napustio HDZ. Drugi naš izvor kaže da je Granić tada zamjerio HDZ-u i Šeksovoj frakciji jer je smatrao da je trebalo organizirati parlamentarne i predsjedničke izbore na isti dan. “Ovako nije imao šanse kao HDZ-ov kandidat, a oni su izgubili parlamentarne izbore”, kaže naš sugovornik. “Ekspresno je otišao iz HDZ-a u kojem u to doba nije bilo popularno biti te se počeo ograđivati od Tuđmana i osnovao Demokratski centar”, prisjeća se naš izvor. Granić je s Vesnom Škare-Ožbolt i Joškom Morićem osnovao DC, a poslije su ušli u koaliciju s HDZ-om, pa je V. Škare-Ožbolt postala ministrica pravosuđa u Sanaderovoj Vladi. Granićevo je vrijeme kad je riječ o vanjskoj politici, smatraju naši sugovornici, prošlo. “Završilo je 1999. godine, pa nije bio Genscher da ga se pamti. Činjenica je i to da se među prvima okrenuo od Tuđmana, a danas se poziva na njegovu ostavštinu, no on je vrsta koja se prilagodi novom dobu.
Recept za uspjeh
Uvijek će komplimentirati: ‘Dobro jutro’, ‘Kako ste lijepi danas’, ‘Krasna vam je frizura’...
On misli da je recept za uspjeh u politici popularnost, ali Hrvatska danas treba nepopularne mjere, a ne popularne fraze”, komentira naš sugovornik.
Poslije se, 2005. godine, Granić vratio u politiku kao savjetnik HSP-a i Ante Đapića. “Granić je pravi diplomat, uvijek pazi da se ne zamjeri, nema kod njega povišenih tonova, pokušat će objasniti, ako ne ide, prijeći će na drugu temu, nije konfliktna osoba”, opisuje ga izvor blizak HSP-u i dodaje da im je uvijek bio dostupan kad je riječ o savjetima. “Ima on i danas dobre međunarodne kontakte, njeguje te odnose”, uvjeren je naš sugovornik. Njegovi prijatelji kažu nam da Granić sad uživa zato što mu politika više nije stres, sada je u pozadini, odgovornost više nije na njemu. “Nikad nisam ni mislio da ću napustiti politiku, samo sam želio odmor koji mi je bio prijeko potreban”, izjavio je Granić za Jutarnji list u siječnju 2005. i dodao: “Nakon jasnih sudskih odluka o mojoj nevinosti kristalno mi je jasno da je ta afera bila pokušaj da me se trajno udalji s političke scene. Polovicu sadašnje Vlade čine moji bivši suradnici. No, mogu reći da je od cijele te situacije bilo i koristi. Uz moje prijatelje i obitelj, upravo su mi ljudi iz HSP-a i Anto Đapić dali podršku koja mi je bila najpotrebnija”.
Jedan od naših sugovornika prisjetio se svibnja 2004. i Granićevih dana u pritvoru te smatra da Plenkoviću isto tako treba postaviti pitanje: “Hoće li vaša siva eminancija, ako postanete premijer, biti osoba poznata po izjavi ‘pola meni, pola tebi, pola Bagi’”.
Podsjetimo da je riječ o izjavi zbog koje je Granić u pritvoru proveo tri dana, a koju je izgovorio u šetnji Mirogojem dok je njegov sugovornik bio ozvučen. Sumnjičilo ga se za dogovaranje mita, no sud je te optužbe odbacio uz obrazloženje da ne postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo. Doktor Granić zadnjih se, naime, desetak godina najviše bavio poslovnim konzaltingom i lobiranjem. Međutim, 2007. godine postao je i prvi dekan NCL Visoke novinarske škole, koja danas djeluje kao dio Veleučilišta VERN.
Izdao je 2005. knjigu “Vanjski poslovi - iza kulisa politike”. U knjizi je opisao putu od Baške Vode, gdje se rodio, do Banskih dvora i svjetskih metropola; od dekanske časti i glavnog pregovarača u hrvatskim mirovnim bitkama do istražnog zatvora.
Granić je osnovnu školu pohađao u Baškoj Vodi i Makarskoj, gimnaziju u Splitu, te Medicinski fakultet u Zagrebu. Specijalizirao je internu medicinu i dijabetologiju. Profesionalnu liječničku karijeru izgradio je u klasi prof. dr. Zdenka Škrabala, a njegov završni ispit bila je izgradnja Instituta za dijabetes “Vuk Vrhovac”. Postao je 1990. godine dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kao najmlađi u povijesti zagrebačkog Sveučilišta. Za njegova mandata na čelu Ministarstva vanjskih poslova okončan je rat u Hrvatskoj i BiH, a Granić je nakon odlaska iz politike osnovao tvrtku Magra.
Sukob interesa
Prilikom dolaska u Ured predsjednice postavljalo se pitanje njegova sukoba interesa, no Granić je tvrdio da ta tvrtka više ne radi, iako je pravni subjekt i dalje aktivan. Granić se može pohvaliti da je u životu imao nekoliko karijera. Počeo je kao liječnik, pa je bio sveučilišni profesor te najmlađi dekan u povijesti zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Krajem 80-ih uključio se u demokratske promjene, bio je član alternativne komisije za izradu Ustava. Uvođenjem višestranačja nije se odmah uključio u politiku, no počeo je rat i postao je pomoćnik zapovjednika stožera saniteta. U srpnju 1991. preko mandatara Franje Gregurića predsjednik Franjo Tuđman uputio mu je poziv da postane potpredsjednik Vlade nacionalnog jedinstva, što je Granić prihvatio, skinuo je liječničku kutu, koju poslije više nikad odjenuo.
Obnašao je niz funkcija: glavni pregovarač s JNA, ustrojio je Ured za izbjeglice, krajem svibnja 1993. postao je ministar vanjskih poslova, a vodio je i glavne pregovore o zaustavljanju rata u BiH, od Splita do Daytona. Zanimljivost je i da je njegov brat Goran Granić također svojedobno bio aktivan na političkoj sceni, ali na suprotnoj ideološkoj strani. Mate je, inače, dvije godine i sedam mjeseci stariji od Gorana. Potječu iz katoličko-poduzetničke obitelji i obojica su u mladosti radili u mesarskoj radnji oca Ivana. Mate je tih godina prodavao meso mještanima, poslije je postao liječnik, dok je Goran otišao u smjeru elektrotehnike i nakon demokratskih promjena postao prvi direktor Hrvatske elektroprivrede. No, za razliku od starijeg brata koji je pristupio HDZ-u, mlađi brat Granić početkom devedesetih postao je član HSLS-a.