Za napad zrakoplovstva bivše JNA na zgradu Banskih dvora 7. listopada 1991. u kojemu su u zračnom atentatu trebali biti likvidirani predsjednik države dr. Franjo Tuđman, posljednji predsjednik SFRJ i kasnije hrvatski predsjednik Stipe Mesić, te predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije Ante Marković, nikada ni u RH ni pred međunarodnim tribunalom nije bio pokrenut kazneni postupak.
Premda u Državnom odvjetništvu već 25 godina postoji formiran spis o tom događaju, pitanje je s kojim podacima hrvatski tužitelji u njemu raspolažu. Prema svemu sudeći, napad na Banske dvore bio je teroristički čin koji je organizirao sam vojni vrh tadašnje vojske, no usprkos činjenici da je u napadu moralo sudjelovati najmanje dvadesetak osoba, o njegovim organizatorima i izvršiteljima čak i nakon dva i pol desetljeća službeno se vrlo malo zna, što ukazuje na to da je bila riječ o klasičnom black-opu koji je zbog puke slučajnosti propao, a koji se njezini organizatori zatim odmah pokušali pomesti pod tepih.
Da je u napadu sudjelovao veći broj osoba vidljivo je prije svega iz samog načina izvršenja. Tog dana JNA je u zrak iznad Zagreba digla velik broj zrakoplova čija funkcija je međutim bila samo da naprave zbrku kako bi omogućili prave napadače da neprimijećeni priđu cilju ne izazivajući pozornost. Napada se odvio u dva naleta, najprije su dva zrakoplova nevođenim raketama gađala Banske dvore da bi uskoro uslijedio novi napad u kojemu se zgrada gađala pametnim bombama američke proizvodnje. O manjku informacija govori i činjenica da se još uvijek pouzdano ne zna kojim je uopće tipovima zrakoplova izveden napad, kao ni s kojeg su aerodroma točno uzletjeli. Zbog toga nije moguće ni pretpostaviti tko je sve u zapovjednom lancu sudjelovao u organizaciji napada. Ako napad jest zapovjedno vodio sam vrh vojske, za njega bi zapovjedno trebali biti osumnjičeni ministar obrane Veljko Kadijević te načelnik Generalštaba Blagoje Adžić, međutim obojica su mrtvi. Sljedeći potencijalni sumnjivac, barem prema lancu zapovijedanja, bio bi umirovljeni general Zvonko Jurjević, tadašnji zapovjednik Ratnog zrakoplovstva za kojim je već na snazi hrvatska tjeralica zbog bombardiranja civilnih ciljeva u Slavoniji i Bjelovaru.
Također jedna od osoba, a koja bi potencijalno mogla prema svojoj funkciji odgovarati za organizaciju bombardiranja, bio bi umirovljeni general Aleksandar Vasiljević, koji je u vrijeme napada bio načelnik vojno-sigurnosne službe, KOS-a, a koja je navodno logistički pripremila čitavu operaciju. Vasiljević je pak u izjavi za RTS porekao da ima ikakve veze s napadom. Što se neposrednih izvršitelja tiče o njima se još najmanje zna, no svakako su za izvršenje tako delikatnog zadatka izabrani iskusni piloti, možda čak posebno izabrani iz različitih jedinica. Premda se o jednom od njih neko vrijeme spekuliralo kao o pilotu koji je 1991. imao čin pukovnika, takvi podaci službeno nikada nisu potvrđeni. Ako RH zatraži od Srbije procesuiranje tog napada, po svemu sudeći srbijansko tužiteljstvo morat će samo provesti vrlo detaljnu istragu.