Nenad Šetina, ornitolog, predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode, za Jutarnji govori o fenomenu Klepetana i Malene.
1. Gospodine Šetina, nakon što je domar Stipa Vokić već izgubio svaku nadu, vi ste vjerovali da će se Klepetan ipak vratiti Malenoj. Koje su bile vaše pretpostavke njegova kašnjenja?
- Seoba ptica je aktivnost koja na seobenom putu podrazumijeva niz opasnosti. Od prirodnih, poput naglih promjena vremenskih uvjeta i oluja, do onih izazvanih ljudskom djelatnošću, uključujući ratne aktivnosti duž Bliskog istoka. Poseban problem predstavlja krivolov te je procijenjeno da se oko 24 milijuna ptica godišnje ubije duž seobenog puta u mediteranskim zemljama. Sve navedene opasnosti mogu dovesti do prividnog kašnjenja ptica pri dolasku na svoja gnjezdilišta. Što se bijelih roda tiče, većina ih se vraća u svoja gnjezdilišta sredinom travnja, tako da u slučaju Klepetana ne možemo govoriti o neuobičajenom kašnjenju.
2. Stipa kaže kako ga je usporila suša u Jemenu. Na koje još prepreke može naići na putu od 13.000 kilometara iz južne Afrike?
- Kako Klepetan nije označen, mi ne možemo znati gdje točno zimuje, tako da priče o putu od 13.000 kilometara ili uzrocima ‘kašnjenja’ predstavljaju samo urbane legende ili špekulacije. Vjerojatnije je da zimuje u Podsaharskoj Africi gdje se nalazi većina europskih roda. Opasnosti su brojne, a najvažnije su nedostatak hrane na zimovalištima, krivolov te kolizija s dalekovodima i posljedična elektrokucija.
3. Klepetan je došao oštećena krila, ali je odmah izbacio uljeza i porazbijao jaja. Koliko je uobičajena agresivnost u ptičjem svijetu, potuku li se i djetlići?
- Kod većine vrsta ptica nakon sezone gniježđenja dolazi do 100% razvoda svih gnijezdećih parova. Samo manji broj vrsta, poput roda, labudova, gusaka ili nekih grabljivica, pokazuje vjernost svom partneru. S druge strane, borbe za teritorij su među mužjacima uobičajene i traju sve dok jedan od suparnika ne popusti, dok nije protjeran s teritorija. Jaja u gnijezdu su vjerojatno slučajno stradala prilikom tučnjave dva mužjaka na gnijezdu.
4. A ova dugogodišnja vjernost, je li on vjeran gnijezdu u koje se vraća ili Malenoj?
- On je vjeran mjestu za gniježđenje i partneru, ali ako dođe do uginuća ili njega ili Malene, preživjeli partner nastojat će se spariti s novim. To je Malena ove godine i napravila. Do zamjene partnera dolazi jer nagon za razmnožavanjem, prijenosom gena u sljedeće generacije ne dopušta luksuz gubitka gnijezdeće sezone.
5. Hm, Klepetan nije prstenovan pa ne možemo sa sigurnošću znati da nije koju godinu sletio njegov dvojnik. Što se sve može doznati prstenovanjem?
- Da je Klepetan prstenovan, ili još bolje označen satelitskim odašiljačem, mogli bismo točno pratiti njegovo kretanje, mjesta na kojima se hrani, odmara ili zimuje. Ti podaci bi nam dali točne činjenice o njegovu životu, ali i vjerojatno doveli do demistifikacije pojedinih urbanih legendi.
6. Nakon 15 godina druženja mnogi se pitaju koliko će ta romansa trajati, koliki im je očekivani životni vijek s obzirom na to da Malena ne leti?
- Bijele rode su dugoživuće ptice i prosječna dužina života u prirodi je procijenjena na 16,5 godina života. Ipak, najstarija prstenovana roda živjela je 39 godina u Švicarskoj, a sljedeći rekord drži roda iz Francuske sa 34 godine i 10 mjeseci života. U zarobljeništvu, kada nisu izložene nedostatku hrane ili drugim ugrožavajućim faktorima, ptice mogu živjeti i dulje. Zbog činjenice da se redovito seli, Klepetan ima veće šanse za ugibanjem od Malene koja ne prolazi takva iskušenja.
7. Je li ova priča pomogla u popularizaciji zaštite staništa roda koje se i novčano stimulira?
- Ova priča, koja sve više preuzima elemente bajke, više je pomogla komercijalizaciji određenih proizvoda i medijskih kuća nego popularizaciji zaštite roda i njihovih staništa. Država novčano stimulira očuvanje rodinih gnijezda, ali priča o Malenoj i Klepetanu nema utjecaja na visinu tih financijskih potpora.
8. Predsjednik ste Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode. U kakvom su stanju staništa ptica koje prebrojavate?
- Nažalost, staništa ptica se i dalje uništavaju ili degradiraju na cijelom području Hrvatske. Tome pridonose veliki infrastrukturni projekti, neodgovarajuće upravljanje šumama, vodama, poljoprivrednim zemljištem... Ali i uništavanje staništa poput paljenja tršćaka ili krčenja živica.
9. Što najviše ugrožava ptičju populaciju u Hrvatskoj?
- Najveću prijetnju pticama u Hrvatskoj predstavljaju intenzivna poljoprivreda, šumarstvo, vodno gospodarstvo te krivolov.
10. Što je pokazao projekt “Sačuvajmo plavo srce Europe”, po čemu je Hrvatska prepoznatljiva?
- Projekt teži očuvanju rijeka u Hrvatskoj i drugim zemljama Balkanskog poluotoka od poplave gradnje malih ili većih hidrocentrala. Hrvatske rijeke su u usporedbi sa stanjem u Europi još uvijek prirodne i relativno netaknute, ali ih ugrožavaju planovi gradnje 124 hidrocentrale. Ako se ti planovi ostvare, Hrvatska će uništiti velik dio svoje biološke raznolikosti, osobito vezane za ribe ili školjkaše, među kojima imamo brojne vrste koje ne žive nigdje drugdje na svijetu. Više informacija o ovom problemu zainteresirani mogu saznati na http://balkanrivers.net/en/content/studies.