KRAK AFERE AGRAM

JEDAN VJEŠTAK, DVIJE PROCJENE Kada je procjenjivao za Uskok, oštećen je Grad. Kada je procjenjivao za sud, oštećen je Bramgrad

    AUTOR:
    • Matija Boltižar

  • OBJAVLJENO:
  • 09.03.2020. u 22:00

Zagreb, 291014. Ivekoviceva.
Reportaza o spornom zemljistu u Ivekovicevoj ulici na kojem je izgradjen park.
Na fotografiji: Zgrada koju je gradio Bramgrad.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Sporno zemljište u Ivekovićevoj

 

U listopadu 2014. godine, u zajedničkoj akciji policije i USKOK-a, uhićen je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Kako se kasnije doznalo, Bandić i još 18 osoba uhićeno je zbog sumnje u niz koruptivnih nedjela kojima su, navodno, oštetili gradski i državni proračun, kao i za zloporabu ovlasti i položaja te trgovanje utjecajem. Cijela ta lepeza nezakonitih radnji obuhvaćena je pod imenom “afera Agram”, i mnogi su mislili kako će upravo to suđenje označiti početak kraja za dugogodišnjeg vladara Zagreba i jednog od najmoćnijih hrvatskih političara.

Šest godina kasnije, stanje je, pak, ovakvo.

Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda prošle je godine obustavilo postupak protiv Milana Bandića u dijelu optužnice koja ga je teretila za štetu Državnom proračunu zbog neplaćanja poreza na donacije primljene nakon predsjedničkih izbora 2010. godine. Slučaj koji se odnosi na nezakonitosti u zbrinjavanju otpada, ne ide u smjeru kako su prvotno zamišljali tužitelji. Od ostalih “krakova” optužnice ostalo je još navodno nezakonito zapošljavanje te korištenje službenih automobila, kao i sporna zamjena zemljišta između Grada te poduzetnika Branka Mihaljevića koji je također uhićen u tom slučaju. Točka vezana uz spomenuto zemljište ujedno je bila “najteži” dio USKOK-ove optužnice, gdje su istražitelji tvrdili kako je Grad oštećen za 20 milijuna kuna, a neki su te davne 2014. godine govorili kako se radi o najkonkretnijem dokaznom materijalu.

Ipak, prema dokumentima koje posjeduje Nedjeljni Jutarnji, postoji velika mogućnost da bi ta točka mogla pasti.

Naknada štete

Naime, Branko Mihaljević, direktor tvrtke Banham Security, koja je pravni sljednik društva Bramgrad projekt, tužio je Republiku Hrvatsku i Grad Zagreb radi naknade štete od 26,9 milijuna kuna. Povod za tužbu je novi nalaz stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina Davorina Štengla, koji baca potpuno drugačiji pogled na slučaj zamjene zemljišta.

Taj vještak je 2015. godine po nalogu i zadatku USKOK-a napravio procjenu koja je pokazala da je vrijednost zemljišta koje u zamjenu daje Grad za 20,2 milijuna kuna veća od vrijednosti zemljišta koje daje tvrtka Bramgrad. USKOK je potom u svojoj prvotnoj optužnici ustvrdio kako je nepropisnim obračunom vrijednosti zamijenjenog zemljišta i neosnovanim priznavanjem troškova preseljenja Grad Zagreb oštećen za 20,2 milijuna kuna. No, taj isti vještak je po nalogu suda napravio dopunu vještačenja, čiji nalozi su, pak, pokazali potpuno drugačiju stvar - da u razmjeni nije oštećen Grad, već tvrtka Bramgrad, i to za 26,9 milijuna kuna.

Kako suđenje u tom slučaju još uvijek traje, Štengl nam nije htio previše komentirati svoja dva oprečna nalaza, no kratko nam je istaknuo kako drugo vještačenje ne pobija prvo.

- Radi se o različitim zadacima. USKOK je postavio jedna pitanja na koja sam dao odgovor, a sud je postavio druga pitanja na koja sam dao odgovor. Oba vještačenja su točna, i jedno ne pobija drugo, a sada je na sudu da odluči što će napraviti s tim informacijama - kaže Štengl.

Da bismo bolje razumjeli kako je Mihaljević od optuženika postao žrtvom, potrebno je napraviti nekoliko koraka unatrag kako bi se dobila potpuna slika o toj zamjeni zemljišta.

Prvo idemo na sam početak novog tisućljeća, kada je Bramgrad na Peščenici planirao sagraditi stambeni objekt. Vladimir Terešak, odvjetnik Branka Mihaljevića iz 2014. godine, naveo je kako je tvrtka u to vrijeme imala pravomoćnu građevinsku dozvolu, no da su se okolni stanari počeli buniti zbog početka gradnje. Građani su se žalili Ministarstvu graditeljstva, što je rezultiralo time da je Ivo Banac u ime ministarstva obećao stanarima kako gradnje neće biti.

- Ministarstvo mu je legalnu dozvolu ukinulo, a 2006. Bramgrad je slučaj dao na sud, koji je presudio u njegovu korist - rekao je 2014. godine Terešak.

Općinski građanski sud uistinu je 2010. godine donio međupresudu prema kojoj je tvrtka Bramgrad trebala dobiti 33,2 milijuna kuna radi naknade štete koja im je nastupila zbog nezakonitog poništenja građevinske dozvole. No, Mihaljević je ponudio jednu drugu opciju - odreći će se tužbenog zahtjeva ako mu se zauzvrat da jedno drugo zemljište gdje može nastaviti graditi nekretninu. Tako je sklopljena izvansudska nagodba između Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Bramgrada, kojom je dogovorena zamjena zemljišta u kojoj će Grad i država dati svoje zemljište na Trnju u zamjenu za ono na Peščenici u vlasništvu Mihaljevića.

Zamjena zemljišta

Ako se pitate zašto je u ovaj dogovor bio uključen Grad, to je zato što su se država i Grad sporili oko vlasništva zemljišta na Trnju. Ujedno, kažu naši sugovornici iz Grada, parcela na Peščenici je iz građevinskog zemljišta pretvorena u zelenu površinu, a kako država ne može biti vlasnik parka, onda je u zamjenu morao biti uključen Grad. Zbog toga su država i Grad napravili novu česticu na Trnju te ju ponudili u zamjenu Mihaljeviću. Dogovor je onda bio ovakav. Grad u zamjenu daje 3.293 metra četvorna zemljišta na Trnju u II. zoni za Bramgradovo zemljište od 3476 metara četvornih na Peščenici u IV. zoni, te još 303 metra četvorna zemljišta na Trnju u II. zoni. No, kako je zemljište na Trnju vrednije od onoga na Peščenici, Grad je trebao dobiti još 7,4 milijuna kuna dodatne naknade, ali, s druge strane, Grad je pristao podmiriti troškove nastale zbog preseljenja tvrtke Bramgrad s jedne lokacije na drugu.Tu se prvotno radilo o iznosu od 11,4 milijuna kuna, koji je potom Bramgrad spustio na 9,6 milijuna kuna, no iz Grada su rekli kako pristaju na cijenu od 7,5 milijuna. Tako su se onda dodatna naknada za zemljište te troškovi preseljenja međusobno isključili, jer se radi o skoro istoj cijeni, jedino je Grad morao na račun Bramgrada dodano uplatiti nešto više od 68.000 kuna.

Pregovori oko zemljišta su, pak, počeli 2006. godine, kad je sklopljen prvi ugovor, no uslijedilo je više aneksa, tako da je konačni dogovor pao tek 2012. godine. Tim zaključnim ugovorom ujedno je označen kraj razmjene zbog koje se danas na optuženičkim klupama nalaze zagrebački gradonačelnik, Mihaljević te dvije gradske službenice koje su radila na sklapanju toga posla - Koraljka Rožanković Uremović te Ines Bravić.

Sada dolazimo do detalja iz optužnice oko zamjene zemljišta. U njoj stoji da je na traženje Milana Bandića, sukladno njegovom ranijem dogovoru s Mihaljevićem, službenica Bravić napravila izračun vrijednosti zemljišta koja ulaze u zamjenu primjenom nepropisnih kriterija, čime je umanjena razlika u vrijednosti zemljišta u korist Bramgrada, odnosno na štetu Grada, te da je Bravić potom zatražila od Rožanković Uremović da sastavi prijedlog Zaključka o iskazivanju interesa za realizaciju zamjene zemljišta i da u njega uvrsti takav nepropisan obračun vrijednosti zemljišta.

USKOK u optužnici ujedno navodi kako je Mihaljević napravio neistinitu specifikaciju navodnih troškova gradilišta ukupnog iznosa 9,6 milijuna kuna te kako je Bandić odlučio da se oni priznaju, bez obzira na njihovu osnovanost. Istražitelji tvrde da je tu zaračunao najmanje 2 milijuna kuna više. Uz to, u optužnici stoji da je Mihaljević predao četiri neistinita računa koja nisu odgovarala stvarno izvršenim i obračunatim uslugama u ukupnom iznosu većem od 225.000 kuna. Uz ranije spomenuto Štenglovo vještačenje da je zemljište na Trnju bilo vrednije od onoga na Peščenici, došlo se do konačnog zaključka kako je u tom poslu Grad oštećen za nešto više od 20 milijuna kuna.

Mihaljevićev odvjetnik je, pak, u to vrijeme govorio kako oni imaju procjenu prema kojoj je Bramgrad bio taj kojemu je izmakla dobit između 30 i 50 milijuna kuna te kako je Mihaljević jedno vrijeme imao i kupca koji mu je za zemljište na Trnju nudio čak 12 milijuna eura, ali kako se postupak otezao od 2006. do 2012., investitor je odustao, a onda je konačno Mihaljević prodao zemlju za 30 milijuna kuna. Mihaljević je tada istražiteljima rekao da je u zemljište na Trnju uložio 14 godina života i 5 milijuna eura.

Godinu dana nakon uhićenja, USKOK je sudu predao optužnicu u aferi Agram protiv zagrebačkog gradonačelnika i njegovih suradnika te “poslovnih partnera” gradskih tvrtki, za navodne nezakonitosti “teške” preko 25 milijuna kuna. No, sjednice optužnih vijeća više su puta prekidane i odgađane do ožujka 2018. godine, kada je potvrđen veći dio optužnice, a suđenje za potvrđeni dio optužnice počelo je u listopadu, kada je Bandić kazao kako se ne osjeća krivim ni po jednoj točki optužnice. Mihaljević je također izjavio kako se ne osjeća krivim, što nas dovodi do novog nalaza sudskog vještaka, koji donosi novi pogled na cijeli slučaj.

Naime, nalogom Županijskog suda u Zagrebu, u ožujku 2019. godine, zatražena je dopuna vještačenja koju je trebao napraviti Davorin Štengl, dakle, isti vještak koji je dao i prvi nalaz na kojemu se temeljio dio optužnice USKOK-a. Prilikom tog novog vještačenja, Štengl je na uvid dobio i dokumente iz Grada, kao i od Mihaljevića, te ja na temelju tih novih informacija donio novi nalaz, prema kojemu je u tom dogovoru oštećen Bramgrad, a ne Grad. U procjeni stoji da minimalna šteta koju je Bramgrad pretrpio iznosi 26,9 milijuna kuna.

- Sukladno nalogu USKOK-a od 17. lipnja 2015. godine, izradio sam nalaz u kojem sam izračunavao vrijednosti zemljišta na lokaciji Leprovečka - Ivekovićeva i lokaciji na Trnju... Prilikom izračuna vrijednosti nisam uzimao u obzir kriterije visine komunalnog doprinosa, niti kriterij Ministarstva financija - Porezne uprave. Također nisam uzeo u obzir troškove izrade projektne dokumentacije i ishođenja lokacijske dozvole na lokaciji Peščenica - Leprovečka - Ivekovićeva i na lokaciji Trnje, jer mi u tom smislu nije dan nalog - stoji u Štenglovom nalazu.

Ujedno, s novim informacijama zaključio je kako zamjena zemljišta nije napravljena u “suprotnosti s postupcima i kriterijima koji su se primjenjivali kod zamjene zemljišta od 2005. do 2007. godine” te kako se radilo o “u to vrijeme uobičajenom postupanja za Grad Zagreb prilikom zamjene nekretnina u različitim zonama grada”.

Ukratko, ovo, dopunjeno, vještačenje može promijeniti tijek suđenja jer je uloga oštećenika s Grada prešla na tvrtku Bramgrad.

- Ovo je zapravo dokaz da je Grad Zagreb napravio dobar posao, a ne da je oštetio gradsku blagajnu. Ujedno, rasprava oko te točke je gotova pa USKOK ne može ponovno mijenjati optužnicu, tako da bi i ta točka optužnica mogla biti odbačena - kažu nam naši sugovornici iz Grada koji su upoznati sa slučajem.

DORH odbio

Naravno, i dalje ostaju navodi o lažnim računima, kao i Mihaljevićev iskaz gdje kaže da je sve dogovarao osobno s Bandićem, ali gradonačelnikovi suradnici uvjereni su kako te stavke neće predstavljati veliku prepreku, s obzirom na to da je glavni temelj te točke optužnice u potpunosti opovrgnut.

- Štengl je inače dugogodišnji suradnik USKOK-a. On je za njih napravio većinu vještačenja i kada bi išli osporiti njegov iskaz, onda bi ugrozili i prijašnje suradnje - napominju iz gradskog Poglavarstva.

Davor Cahun, odvjetnik Branka Mihaljevića, u podnesku upućenom Gradu i državi traži prvo osnove za pokušaj mirnog rješenja ovog spora, naravno, pod uvjetom da im bude uplaćeno 26,9 milijuna kuna. Županijsko državno odvjetništvo je odbilo mogućnost mirnog rješenja. Kako navode, podnositelj zahtjeva ničim nije dokazao da bi “na strani protustranke, odnosno njenih tijela, postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna i u adekvatnoj uzročnoj vezi sa štetom, a sama tvrdnja da je šteta koju trpi uzrokovana nepravilnim i nezakonitim radom tijela za posljedice čijih postupaka protustranka odgovara, ne može imati vrijednost dokaza za suprotno shvaćanje”. Mihaljević zasad nije želio ništa komentirati.

Izdvajamo