S Tomislavom Tomaševićem, saborskim zastupnikom i čelnikom platforme Možemo!, koji je na zadnjim izborima osvojio respektabilan broj preferencijalnih glasova i time potvrdio svoju ambiciju da se kandidira za zagrebačkog gradonačelnika iduće godine, razgovarali smo na dan kada je u Saboru gotovo jednoglasno usvojen Zakon o obnovi Zagreba i okolice nakon potresa. Zašto je njegov klub glasao za Zakon, nije li time Andrej Plenković pacificirao oporbu, zašto misli da bi on jedini na čelu velike koalicije na ljevici i centru mogao srušiti Milana Bandića nakon 20 godina vladavine, te zašto ne bi nazvao zračnu luku po Tuđmanu, odgovara u velikom intervjuu za Nedjeljni.
Zašto ste glasali za Zakon o obnovi Zagreba?
- Mi smo tražili da se usvoji poseban Zakon s obzirom na razmjere oštećenja i to smo izborili. Onda smo izborili da se ide na izvanrednu sjednicu Sabora kako bi se Zakon brže usvojio, iako bismo željeli da je još u lipnju izglasan uz svu proceduru i dva čitanja, ali nije jer se išlo na ranije izbore. Tražili smo i da se ide na model gdje većinu plaća država, dio grad i županije i dio privatni vlasnici. I za to smo se izborili, a onda nakon prvog čitanja nam je desetak prijedloga usvojeno, a najbitnije je oko socijalnog kriterija.
I nakon druge verzije Zakona smo imali 33 amandmana, od toga je sedam usvojenih. Glasali smo 'za' da se Zakon konačno donese, kako bi građanima krenula obnova. Mi smo i dalje skeptični oko provedbe jer nije usvojeno da obnovu koordinira jedno tijelo, a u Zakonu i dalje ima nelogičnosti. U svakom slučaju, spremni smo za iduću fazu u kojoj ćemo nadzirati provedbu Zakona, predlagati kako poboljšati provedbu i ako treba i s građanima na cesti tražiti bolja rješenja.
Što mislite, zašto je Plenković tražio široku podršku za Zakon, iz iskrene želje da Zakon bude što bolji ili da "otupi" vašu oporbenu oštricu?
- Mi smo se počeli baviti politikom da mijenjamo stvari. Tek smo ušli u Sabor, a već utječemo na bitne zakone. Naša perspektiva i ambicija je imati utjecaj bez obzira na to što smo u oporbi. Oni imaju svoju motivaciju i političke razloge zašto su bili otvoreni za toliki utjecaj oporbe, što nije uobičajeno...
Je li zato što se približavaju lokalni izbori?
- U dobrom dijelu žele pokazati da im je Zagreb bitan i ne žele da mi tu stvaramo prednost, i zato mislim da su bili otvoreniji za neke prijedloge oporbe.
Jeste li vi sebe doveli u opasnost da vas nazovu Plenkovićevim žetončićem?
- Po istoj logici me mogu nazvati i Bandićevim žetončićem jer mi i u Skupštini glasamo za njegove prijedloge ako smatramo da su u interesu većine građana, a u svakoj prilici mu 'vadimo mast', kao i HDZ-u. Na dnevnoj razini se bavimo njihovim aferama, ali smatramo da trebamo glasati za zakone koji su dobri bez obzira na to tko ih predloži. To je neki pomak.
I da sam ja na vlasti, radio bih isto. U Saboru je dosad bila situacija da su se svi oporbeni amandmani automatski odbijali, što nije dobro, jer ne mogu baš svi biti loši. A s druge strane na redu je program oporavka, različiti zakoni koje će Vlada predlagati, ide bitka za Zagreb i naravno da ćemo biti žestoka oporba HDZ-u.
Je li Bandić politički mrtvac i jeste li vi jedini koji ga može srušiti?
- Nikada ne volim nikoga podcjenjivati u politici i ne bih Bandića otpisao, ali ne vidim načina da on pobijedi na idućim izborima, iako je osam mjeseci u politici cijela vječnost i svašta se još može dogoditi. A s obzirom na to da sam proteklih godina dao veliki doprinos tome da Bandić bude upravo tamo gdje je sada, kao i cijela gradska oporba koja je radila dobar posao zadnje tri godine, i kada gledam svoj rezultat na proteklim parlamentarnim izborima, u usporedbi s drugima, vjerujem da mogu pobijediti Bandića i HDZ-ovog kandidata.
A vidimo da su HDZ-u sada porasle ambicije i misle da Bandića mogu zamijeniti svojim čovjekom. No to bi bilo samo Bandić 2.0. Jer Bandićeva mreža i HDZ-ov čovjek je upravo to.
Jesu li počeli razgovori sa SDP-om da vi budete zajednički kandidat ljevice?
- Nisu počeli jer pitanje je s kime bih vodio te razgovore kada oni tek biraju vodstvo. A vidjeli smo različite izjave članova SDP-a u medijima oko toga treba li SDP imati svog gradonačelničkog kandidata ili će podržati mene. Želim pričekati da prođu izbori u SDP-u i nakon toga želim razgovarati s njima, ali i s drugim strankama u gradskoj oporbi, od centra prema lijevo. To su SDP, Petek, Glas i ostali.
Kako tumačite onda izjavu Anke Mrak Taritaš da Zagrebu treba iskusan političar, jeste li se pronašli u tome?
- Ne znam što je točno izjavila i što je mislila, ne bih htio preko medija komunicirati, nego želim sjesti s njima i vidjeti na koji način ići na izbore. A svi se slažu u tome što govorim već neko vrijeme, a to je da bi bilo dobro na tom spektru od centra prema lijevo imati što manje kandidata već u prvom krugu, a u drugom krugu bezrezervno podržati onoga koji uđe protiv Bandića ili HDZ-a.
Velika koalicija na ljevici i centru s vama na čelu može jedina srušiti Bandića?
- Postoje različiti modeli suradnje, od koalicije do podrške. Ono što je meni cilj jest da bude što manje kandidata na tom spektru i da u drugom krugu ne bude rezervi i kalkulacija, a ja osobno vjerujem, s obzirom i na rezultate na parlamentarnim izborima i broj preferencijalnih glasova, da mogu pobijediti i Bandića i HDZ.
Kako ćete surađivati sa zagrebačkim SDP-om kada znamo da je dosta članova zapravo Bandić izmislio?
- Jasno je da mi ne želimo surađivati s bivšim bandićevcima i suradnja s bilo kojom strankom podrazumijeva nedvosmisleno otklanjanje od bilo kakvog Bandićeva utjecaja. I ako toga nema, onda ne možemo pričati o suradnji. Nama je nulti cilj da se Bandića nakon 20 godina makne s vlasti.
Za taj nulti cilj vi ste rekli da bi se i mogli povući. Je li to znak neodlučnosti?
- Nije, nego je spremnost na dijalog i posvećenost ovom cilju o kojem govorim. Potpuno sam spreman na kandidaturu i zajedno s timom ljudi na upravljanje gradom, ali želim sa svima sjesti i vidjeti imaju li neku bolju kalkulaciju tko može pobijediti Bandića. Ja je ne vidim. Nije to neodlučnost, nego želja da sjednemo i da dođe do dogovora kako bismo bili sigurni da ćemo pobijediti.
Ima li pritisaka s ljevice da odustanete?
- Nema.
Što Maras kaže na vaše ambicije, jeste li s njime pričali i što mislite o njemu kao potencijalnom SDP-ovom kandidatu?
- Nismo pričali. A mislim da rezultati parlamentarnih izbora govore sve. U politici je ambicija najnormalnija, ali ponavljam, želim nakon njihovih izbora sjesti s vodstvom SDP-a i na nacionalnoj i na lokalnoj razini te vidjeti ima li prostora za suradnju.
Tko vam je najprihvatljiviji od sadašnjih kandidata za predsjednika SDP-a? Je li to Peđa Grbin koji je rekao da bi vas podržao?
- Ne želim utjecati na izbore u drugim strankama i zato ne želim ni s kim još sjesti oko moguće suradnje.
Može li Anka Mrak Taritaš biti gradonačelnica?
- I dalje smatram da imam najviše šansi i vjerujem da će to istraživanja preferencija birača uskoro potvrditi. Razgovarat ću sa svima koji su iskreni u želji da se Bandića konačno makne s vlasti. Ovo je prilika koja se ne propušta. Ja ne mogu zamisliti da nakon sljedećih lokalnih izbora Bandić ostane na vlasti. Ako tako bude, ja se povlačim iz gradske politike i zamijenit će me drugi iz stranke.
Ne mogu još četiri godine iz prvih redova u Gradskoj skupštini gledati kako se Zagreb i dalje uništava. Čista srca, nakon tri godine borbe u Gradskoj skupštini idem u to jer vjerujem da uz pomoć drugih mogu okončati njegovu vladavinu i mislim da je sada prava šansa za to s obzirom na njegov katastrofalan rezultat na parlamentarnim izborima i stranku koja je u rasulu. Nadam se da ta prilika na kraju neće propasti zbog nekih partikularnih logika.
Koliko je tom Bandićevu padu pridonio Juričan i podržava li vas?
- I on je pridonio sigurno. A koga on podržava, morate pitati njega. Ne želim govoriti u njegovo ime. Komuniciramo, dao je doprinos da se Bandića ošteti, ali za sve drugo morate pitati njega.
Postoji li mogućnost da se Bandić ne kandidira?
- Mislim da to nije realno. On sada mora ići do kraja, o čemu više odlučuju ljudi koji imaju korist od toga što je on sve ove godine na vlasti, nego on sam.
Vjerujete li u neke scenarije pravosudnih obračuna pred izbore?
- To je isto moguće ako će to Plenkoviću odgovarati. U Hrvatskoj je nažalost najnormalnije da se pravosuđe koristi u političkim obračunima, tako da je moguć i takav scenarij. Volio bih da to nije tako i da istražna tijela funkcioniraju bez političkih pritisaka. Ali volio bih i da ipak Bandić doživi političku katarzu i da mu građani na izborima kažu 'Zaslužio si otići!'. To bi bio primjereni kraj njegove političke karijere, a nakon toga ćemo vidjeti kako će završiti pravosudni procesi.
Postanete li gradonačelnik morat ćete dijeliti kolač s partnerima...
- Nitko tko nije kompetentan neće moći dobiti posao, a posebno ne preko veze.
Ali mislite li da je smijurija da se pročelnici biraju na natječajima, kada znamo da su fingirani?
- To jesu fingirani natječaji i to je travestija što imamo. S jedne strane gradonačelnik je jedini član Skupštine Holdinga i može upravljati s 11.000 ljudi bez Gradske skupštine, a s druge strane pročelnici, koji su 'gradski ministri', politički birani, idu na natječaje. I to treba zakonski mijenjati. To bi trebali biti politički postavljeni ljudi kao bilo koji ministar u Vladi, a sve ispod te razine u gradskoj upravi bi trebalo ići preko javnog natječaja.
Vidjeli smo prosvjede protiv mjera Stožera, desnica je to iskoristila za skupljanje političkih poena, a mislite li da toj atmosferi pridonosi i ponašanje predsjednika?
- Ne razumijem njegovo ponašanje. Podržavam njegov stav oko članka 17. Ustava jer smatram da zadiranje u ljudska prava treba biti izglasano dvotrećinskom većinom u Saboru, što vjerujem da bi i prošlo i bio bi bolji pravni temelj za odluke Stožera. No, daje vrlo oprečne izjave. S jedne strane korona je po njemu karijes, a s druge strane dio prosvjeda naziva idiokracijom. Svatko ima pravo na prosvjed i legitimno je politički raspravljati o maskama, lockdownu, svemu.
Ja smatram da korona postoji, da maska pridonosi smanjenju rizika od zaraze, mislim da bi bilo dobro da se u Saboru izglasa članak 17. Ustava, smatram da nije dobar još jedan lockdown, smatram da treba biti fizička nastava u školama, vrlo sam kritičan prema Stožeru koji se pretvorio u stranačko tijelo, ali ne mislim da zato treba dovoditi u pitanje sve epidemiološke mjere. Ali ključno je da ako imamo mjere koje vrijede za građane, onda trebaju vrijediti i za nas političare. I u tom smislu Milanović šalje lošu poruku.
Kupnja vojnih zrakoplova, da ili ne?
- Apsolutno ne u ovim socio-ekonomskim uvjetima. To nam nije prioritet. Možemo raspravljati o tome kako štititi naše nebo, ali 12 vojnih aviona sad ne bih kupovao. Nacionalnu sigurnost koju gledamo samo kao oružanu prijetnju izvana, treba redefinirati. Što nam vrijedi 12 aviona ako dođe jedan 'mali' virus i mi smo ekonomski na koljenima? Ili što nam vrijedi 12 aviona i dođu kisele kiše i klimatske promjene?
Nacionalna sigurnost nije samo pitanje vojne, nego i ekološke i zdravstvene i svake moguće ugroze. Više volim koncept ljudske sigurnosti koji smo zanemarili. Treba naravno unaprijediti materijalni i radni status pripadnika Oružanih snaga, policije, treba nam i civilni nadzor, ali previše se vodimo konceptom nacionalne sigurnosti iz 20. stoljeća.
Svi vas pitaju za Tita i već ste rekli da vam to nije prioritet, ali što mislite o Tuđmanu?
- Zamjeram mu mnoge stvari, a prije svega kriminalnu privatizaciju 90-ih. Uzrokovao je i zagrebačku krizu kada nije priznavao rezultate demokratskih izbora, a znamo kako je ta kriza završila - kupovinom gradskih zastupnika. I sada imamo sličnu situaciju.
Biste li vi zračnu luku nazvali po njemu?
- Ne bih nazvao po Tuđmanu, ali ne bih nazvao ni po Titu. Imena ulica, trgova, spomenici... nisu prioritet u Zagrebu. Previše se novca i političke energije troši na to.
Što onda s ulicama koje nose imena po ustašama?
- Naravno da to treba promijeniti i ne vidim baš puno ljudi koji bi u javnosti bili protiv toga. Ja se prije svega želim fokusirati kako da Zagreb s 20 godina zakašnjenja, koliko ga Bandić vodi, uđe u 21. stoljeće, što znači da se razvija u ekonomskom, ekološkom i društvenom smislu kako bi mogao odgovoriti na moderne izazove.
Ujedno, grad koji je otporniji na prirodne nepogode, koji se razvija policentrično, koji je financijski održiv, koji racionalno koristi prirodne i druge resurse te kojim se upravlja na korist svih njegovih građana.