ZAGREB - Kada se od svih dana u godini rodiš baš na Dan mrtvih, onda te i neće neka sreća - počeo je svoju životnu priču 46-godišnji Zagrepčanin Željko Jurković.
Nekada je imao topli dom, posao, zdravlje. No, sudbina je htjela da u kratkom vremenu ostane bez svega. Prvo se nakon pet godina braka rastao od ljubavi svog života. Zatim je izgubio oca, razišao se s majkom i sestrom te otišao u podstanare. Živio je teško, ali nekako je preživljavao od plaćice sve dok mu se prije tri godine nije srušio cijeli svijet - obolio je od teške bolesti bubrega.
Otkaz nakon 16 godina
Poslodavac za njegovu bolest nije imao razumijevanje, pa je nakon 16 godina staža izgubio posao. Na kraju je ostao i bez krova nad glavom jer nije imao čime plaćati podstanarstvo. Postao je beskućnik.
Kako bi preživio, ispočetka je skupljao bočice na Glavnom kolodvoru. No, otkako se u Zagrebu pojavio časopis Ulične svjetiljke kao resocijalizacijski projekt vraćanja u život beskućnika, Željko svaki dan - i ljeti i zimi - stoji na cesti i prodaje časopis. Na taj način zaradi za sendvič i ono najosnovnije kako nikome ne bi bio na teret.
Uspio unajmiti sobu
Danas se nalazi na životnoj prekretnici. Ljetos je zaradio nešto novca čisteći vrtove i tuđa stubišta, pa je unajmio sobu. Sada traži i stalni posao. U tome mu pomažu apsolventice Ekonomskog fakulteta, Sanja Pavić i Ivana Penava, koje su s još četiri kolegice pokrenule jedinstveni projekt pod nazivom “Povratak u život”.
- Cilj nam je zaposliti barem jednog beskućnika te tako omogućiti dostojanstven i ravnopravan život osobama koje su izgubile sve, a posebno ljudsko povjerenje i ljubav - kažu su Sanja i Ivana.
Željka su odabrale jer se, prodajući Ulične svjetiljke, pokazao kao vrlo marljiva i odgovorna osoba. U proteklih 15 dana studentice su Željkov životopis s preporukom Josipa Kramara, distributera Uličnih svjetiljki za grad Zagreb, poslale na adrese više od 150 tvrtki. Dosad im se javilo pet tvrtki. Iz četiri su tvrtke odgovorili da im se projekt sviđa i podupiru ga, ali trenutačno ne mogu osigurati Željku stalni posao.
Život se u tren preokrene
Jedino su ih iz DM-a tražili da im pošalju svu dokumentaciju te obećali da će im se naknadno javiti. Sanja i Ivana ne gube nadu. Ne mogu, kažu, vjerovati da u cijeloj zemlji ne postoji baš nitko tko, barem u ove predbožićne blagdane, ne može učiniti jedno jedino humano djelo i osigurati Željku posao.
- Jesam sirotinja, ali želim raditi. Dajte mi, ljudi, šansu. Krajnje je vrijeme da se na nas beskućnike prestane gledati kao da smo svi lijeni i pijanci - zavapio je Željko.
Upozorio je kako se ono što se dogodilo njemu, sutra može dogoditi svakome od nas.
- Život se u tren preokrene, a ti niti ne znaš što te snašlo - rekao je Željko. Otkrio je kako je sam, prije nego što su ga kontaktirali studenti Ekonomskog fakulteta, pokušao naći posao, no svuda je naišao na zalupljena vrata.
- Nitko u Hrvatskoj ne želi zaposliti beskućnika - uvjeren je Željko.
‘Nemam obitelji, a najgore je biti sam kad su blagdani’
Željko Jurković po struci je sanitarni laborant, no nikad se nije bavio tim poslom. Nakon srednje medicinske škole bio je upisao Veterinarski fakultet. No, kada je došao do polovice studija, zaljubio se i zaposlio, pa studij nikad nije završio.
Posljednje tri godine proveo je u prenoćištu za beskućnike sestara Majke Terezije u Jukićevoj ulici. Kod njih će proslaviti i Božić.
- Nemam obitelji i nikoga drugog. Najgore je u te dane biti sam. U zahvalnost sestrama koje su mi pružile topli dom, često kod njih volontiram, a i njima je uvijek drago kada dođem.
Unatoč svemu što mu se dogodilo, još uvijek nije izgubio vjeru u ljude i ljubav.
- Dok sam bez posla, mogu ući u vezu samo s nekom beskućnicom. Možemo se pokriti nebom i spavati na klupi. Svaka druga prvo pita koji auto vozim i imam li stan. Kad joj kažem da nemam ništa, više ju ne zanimam.
