KLJUČNA STUDIJA

JESU LI NACIJE MRTVE Gledamo li u Iraku, Siriji i Ukrajini kraj države kao sustava društva ili novi val mega nacionalizma?

AFP

Dr. Siniša Malešević, profesor University Collegea u Dublinu, član Irske kraljevske akademije, za Jutarnji objašnjava svoj rad

Je li nacionalna država prirodna i neizbježna institucija ili ona predstavlja opasni anakronizam u globaliziranom svijetu, pitanja su koja u svom posljednjem broju postavlja najpoznatiji svjetski popularno-znanstveni tjednik New Scientist. Potaknut dvama naizgled vrlo suprotnim procesima, skorim referendumom o neovisnosti u Škotskoj i stvaranjem Islamske države (IS), New Scientist je u sklopu naslovne priče “Kraj nacija: postoji li alternativa državama?” razgovarao s vodećim svjetskim povjesničarima i sociolozima koji se bave temama rata, nacionalizma i stvaranja nacionalnih država.

Među njima je i dr. Siniša Malešević (45), profesor sociologije na University College u Dublinu i član Irske kraljevske akademije. Malešević je diplomirao sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme radio je kao istraživač u Instititu za međunarodne odnose. U inozemstvu živi više od 20 godina, a objavio je i nekoliko knjiga, među kojima je i “Sociologija rata i nasilja” prevedena na hrvatski jezik.

Povijesni događaj

- Proces koji se događa u Škotskoj sličan je onome koji se zbiva u Kataloniji, Baskiji, flamanskom dijelu Belgije itd. To je u manjem modelu nastavak stvaranja nacionalnih država, što smo gledali posljednjih 200 godina. Naravno, neobično je što se to sada događa u kontekstu liberalno-demokratske države - rekao nam je Malešević.

- S druge strane, u tijeku je proces stvaranja Islamske države, što na prvi pogled izgleda suprotno nacionalnoj državi. Stvaranje Islamske države nije novi povijesni događaj, a u ovom slučaju pitanje je koliko će ona dugo opstati - dodao je Malešević. Smatra da će jedan od glavnih problema Islamske države biti interna legitimacija.

- Iako je ovdje riječ o univerzalnoj, islamističkoj ideologiji, problem je kad se osnuje teritorijalna organizacija da se morate nekako legitimirati. Meni se čini da je u partikularnom smislu kod Islamske države naglasak na sunitima kao specifičnoj religijskoj skupini. Ako ta država ili teritorijalna organizacija opstanu, morat će se oslanjati na neki oblik nacionalizma - objasnio je Malešević. Naš sugovornik istaknuo je da je prednost nacionalizma njegova “plastičnost”, tj. može se prilagoditi bez obzira na organizaciju države.

Globalno ili nacionalno

- Kad pogledamo Iran, on je nominalno teološka islamistička država, ali je realno jako nacionalistička, što se vidi u njihovim medijima i školama koji su glavni izvor nacionalne legitimacije. Čak i u komunističkim društvima, Poljskoj ili Sovjetskom Savezu, koja su nominalno bila internacionalističke ideologije, unutrašnja legitimacija dobrim se dijelom oslanjala na nacionalizam. Vjerujem da će tako biti i u slučaju Islamske države - naglasio je Malešević.

Od pojave vrste Homo sapiens u južnoj Sahari prije oko 200.000 godina, ljudi su 98 posto vremena živjeli u zajednicama lovaca skupljača koje su brojale do 150 pojedinaca (evolucijski psiholog Robin Dunbarr tvrdi da s maksimalno toliko osoba svaki čovjek može održavati stabilne odnose). Oko 10.000 godina ljudi su živjeli u imperijima i raznim drugim oblicima multieničkih tvorevina. Tek u posljednjih 200 do 250 godina stvaraju se nacionalne države. Većina od 193 države, koliko je članica Ujedinjenih naroda, nastala je nakon Drugog svjetskog rata.

- Ideja nacionalne ideje rođena je u Europi u 18. stoljeću. Prije toga nije bilo stvarnih nacionalnih država, a ako ste putovali Europom, nitko vas na granici nije pitao za putovnicu jer nije bilo ni granica ni putovnica - rekao je Malešević.

Ratna devastacija

Naš sugovornik osvrnuo se i na Europsku Uniju, jedinstvenu zajednicu nacionalnih država u svijetu koja, među ostalim, pridonosi i ideji mira na prostoru Starog kontinenta devastiranog u dva svjetska rata 20. stoljeća.

- Bez obzira na krize, EU je funkcionalna unija, prvenstveno ekonomske prirode iako nije u potpunosti integrirana čak i u ekonomskom pogledu. Njezin je problem što nije politički potpuno integrirana, a u pogledu kulture uopće nije integrirana. No EU nije ni zamišljena kao antipod nacionalnoj državi - rekao je Malešević.

Kratko postojanje

- Većina malih država mnogo je dobila članstvom u EU jer utječu na stvari na koje nikako ne bi mogle utjecati da nisu članice. No u svim tim malim državama postoje euroskeptični i nacionalistički pokreti čiji je glavni argument da su male države nevidljive u velikim zajednicama. Mislim da je EU stabilna i funkcionalna zajednica - kaže.

Da je nacionalni model država često neuspješan u rješavanju problema pokazuje podatak kako se od 1960-ih do danas diljem svijeta vodilo čak 180 građanskih ratova. - Iako nacionalna država nije najoptimalniji oblik ljudske organizacije, većina ljudi je doživljava kao jedinu legitimnu. Povijesno gledano, nacionalne države pokazuju se prilično održivima i stabilnima, no postoje vrlo kratko - kaže Malešević.

Komentar Željka Trkanjeca: Proces traje od Austro-Ugarske

U drugoj polovici XIX. stoljeća tekla su, kad je riječ o formiranju nacionalnih država, dva procesa. Integracijski, u kojem su od rascjepkanih država nominalno iste nacije nastajale jedinstvene, Italija i Njemačka. Dezintegracijski, u kojem su nacije, koje su se unutar velikih imperija smatrale pokorenima, tražile pravo na samostalnost, Austro-Ugarska i Otomansko Carstvo.

I onda je odlukom Pariza i Londona ovaj potonji zaustavljen te su formirane nove višenacionalne države, Jugoslavija, Čehoslovačka, Irak, Sirija. Usporedo se formirao i Sovjetski Savez. Svi su se projekti (osim SSSR-a i ČSSR-a) raspali u krvi jer je ideja povezivanja nacionalnih odrednica i države u proteklo doba naprosto bila i ostala prejaka - pa je stoga došlo i do formiranja Kosova, BiH nikako da se učvrsti kao država (pitanje je hoće li ikad), a Sirija i Irak se raspadaju po etničkim i religijskim šavovima (Libanon se još drži, ali i tu je pitanje - dokad).

I treba očekivati nastavak tog procesa u Škotskoj, Španjolskoj, Belgiji, Libiji jer se silom i nametanjem ne može riješiti temeljni problem: skupine ljudi smatraju da dijele tradiciju, jezik, povijest i žele biti zasebne, odvojene i imati definiran teritorij.

Izdvajamo