Borut Šuklje spada među vodeće slovenske analitičare i poznavatelje društvenih trendova. U 90-ima je bio direktor TV Slovenije, zatim ministar kulture, a poslije i unutarnjih poslova, da bi u razdoblju od 2001. do 2005. godine bio slovenski veleposlanik u Srbiji. Zadnjih godina vodi agenciju za strateška istraživanja i analizira događaje na području jugoistočne Europe. Gospodin Šuklje je zanimljiv kao odlično upućen analitičar ekonomsko-političkih prilika u regiji, uostalom, bio je direktni sudionik pregovora o stvaranju velikog trgovačkog lanca, kada se spominjao i Agrokor, a s Ivicom Todorićem upoznao ga je još 1994. tadašnji premijer Nikica Valentić.
Vi ste bili veza između Miroslava Miškovića i Zorana Jankovića, koji su pokušali stvoriti balkanski trgovački koncern?
- Možda je preteška riječ veza, ali kao tadašnji slovenski veleposlanik sudjelovao sam u tajnim pregovorima između Miroslava Miškovića, vlasnika Delte, i Zorana Jankovića, tadašnjeg direktora Mercatora. Sastanak se održao 2002. u Beogradu, a ideja je bila da se Mercator udruži s Miškovićevom Deltom tako što bi zajedno preuzeli srbijanski lanac trgovina “C market”, a sve nakon što je Mercator u Beogradu otvorio najveći trgovački centar u jugoistočnoj Europi.
Je li postojao plan da se uključi i Ivica Todorić?
- Ne mogu decidirano odgovoriti, ali koliko znam, 2001. i 2002. Agrokor nije bio dio tog dogovora. Jednostavno, Konzum u to vrijeme nije bio predmet interesa jer je bilo ključno povezivanje Mercatora i Delte, i to zbog dva razloga. Mercator je imao znanje o potrebnom novom razvoju trgovina, uz to je tada imao gotovo potpuno otvorene sve financijske mogućnosti za širenje i potpunu političku potporu. I imao je dva strateška cilja, gradnju velikih tržnih centara na zapadnom Balkanu i preuzimanje manjih regionalnih trgovaca.
Osim toga, ne smijemo zaboraviti da je Mercator do tada već bio otvorio prvi veliki centar, shopping mall, u Beogradu. Tada je to stvarno bila potpuna novost na tim tržištima, jer današnjih velikih trgovaca koji su poslije počeli graditi u Zagrebu i Ljubljani još nije bilo. Mercator je imao izuzetnu razvojnu prednost i političku potporu. Delta je imala i nacrt da u Ljubljani izgradi svoj trgovački centar kao odgovor na beogradski veliki Mercator.
Zbog toga je Mišković otputovao u Ljubljanu, gdje je imao dosta loš sastanak s tadašnjom ministricom privrede, nakon čega je tako ozlojeđen odlučio odmah otputovati natrag, pa sam zamolio premijera Ropa da ga primi i popije čašu vina s njim. Konzum je, dakle, tada bio još po strani, no kao mogući idući cilj preuzimanja ili nekog oblika suradnje. Jer, ne smijemo zaboraviti da je dogovor Mercator - Delta dao rezultate, onda bi se Konzum našao u nekoj vrsti sendviča između njih.
Vas i Todorića upoznao je Nikica Valentić. O čemu se radilo?
- Ta 1994. je po sadržaju i rezultatima bila najbolja godina kad je riječ o pregovorima između slovenske i hrvatske vlade i dvojice premijera, Janeza Drnovška i Nikice Valentića. Zbog toga se pojavila šansa da zatvorimo sva otvorena pitanja između dvije zemlje i svi papiri su bili pripremljeni u rano ljeto te godine. Jedan od posljednjih sastanaka održan je u Rijeci i Opatiji, prvo su ponovo razgovarali vladini dužnosnici i eksperti, da bi onda razgovore nastavili Drnovšek i Valentić s najbližim suradnicima. Drnovšek je Valentiću vjerovao i izuzetno ga je cijenio. Zadnjeg dana Valentić je organizirao protokolarnu večeru, koja baš nije bila protokolarna, nego potpuno radna. Tada sam upoznao Ivicu Todorića i zapamtio njegovu izuzetno korektnu političku ocjenu o značaju postignutih dogovora.
Koje je vaše mišljenje o Todoriću?
- Cijenim Ivicu Todorića i njegov rad. Želim reći da nikada nisam imao poslovni odnos s Agrokorom, međutim, poštujem Ivicu i Antu Todorića, kojega ponekad sretnem pa porazgovaramo.
Je li Mercator u opasnosti?
- Nasreću, Mercator posluje stabilno i u ključnim prodajnim dokumentima ima klauzulu da ga nije moguće uključiti kao kolaterale, garancije u mogućim novim kreditnim zaduženjima Agrokora. Očito nekako i održavaju rokove plaćanja dobavljačima, iako su 2012. godine, dakle prije prodaje Mercatora, trojica utjecajnih slovenskih ekonomista, Veljko Bole, Janez Prašnikar i Domen Trobec, vrlo ozbiljno upozoravali da Agrokor ne može financijski preživjeti kupnju Mercatora. Ocijenili su da će se u roku od 3 godine dogoditi slom jer nije u pitanju samo prezaduženost Agrokora, nego i pitanje njegova vlasništva nad prehrambeno-proizvodnim poduzećima. Najavili su i da će se s produljivanjem platnih rokova dobavljačima povući iz slovenske privrede oko 300 milijuna eura i da može uslijediti crni scenarij propasti domaćih prerađivačkih poduzeća sa svim posljedicama. Ipak, mislim da Mercator nije ugrožen jer ima dovoljno jaku strukturu i nekako će se izvući. Barem se nadam.
U neformalnom razgovoru ste upozorili da će zbog krize Agrokora Rusi postati vlasnici zemlje u Slavoniji. Je li to strateški problem?
- Danas mi je otvoreno samo jedno pitanje, a to je jesu li analitičari ruskih banaka, prije svega državne Sberbanke, u travnju 2014., prije nego što su potpisali veliku kreditnu liniju s Agrokorom, znali za ovakve ili slične studije kao što je spomenuta slovenska? Jer, odgovor na to pitanje daje i najbitniji odgovor, zašto se to s Agrokorom dogodilo baš sada i što je stvarni razlog potpuno neobičnog nastupa najviše rangiranog i povezanog ruskog ambasadora Anvara Sarvanoviča Azimova.
Govorim o njegovu komentiranju poslovnih ili bankarskih odnosa između banke i klijenta i decidiranom stavu da neće dati nove kredite. Ambasadorov nastup nije bio slučajan, to je bilo dobro pripremljeno i tempirano izlaganje. Poslije tog nastupa, sa svim oznakama države, i na ambasadorovoj uniformi i u prostoriji gdje je održao izlaganje, bankarsko pitanje kreditnih linija postalo je političko pitanje, koje s kreditima kao takvim više nema neke značajne veze. Sada je to postalo više nego privredno ili financijsko pitanje, a to je pitanje geostrateških odnosa u regiji.
Dakle, sudbina Agrokora nije isključivo gospodarsko pitanje?
- Ruska država je pokazala da može, preko Agrokora, direktno pritisnuti Vladu u Zagrebu. Preko izazvane krize u Agrokoru mogla bi početi velika ruska penetracija u Slavoniju i Baranju. Zbog toga bi bilo tako zanimljivo znati jesu li ruski bankari prije nego što su otvorili kreditne linije znali za ekonomske studije koje su ukazivale na velike teškoće takvog angažmana? Ako su znali, onda ih nisu interesirale financijske posljedice, nego su imali neki drugi cilj.