Gospodine Kregar, otkud vi u utrci za zagrebačkoga gradonačelnika?
- Dugo godina bavim se, kao pravnik, problemima upravljanja i problemima grada. Mislim da je zadatak intelektualca da u teškim vremenima preuzme dio odgovornosti i tereta na sebe. Oni koji znaju, ne smiju prepustiti svu inicijativu onima koji ne znaju.
Danas kao da postoje dva Zagreba: jedan, u kojem ljudi kažu da je ova gradska vlast puno toga sagradila. I drugi, u kojem ljudi kažu da je vlast nepoštena, da u njoj cvjeta korupcija, namještaju se poslovi... Vi ste, čini se, glas ovog drugog Zagreba?
- Naravno da sam glas drugog i nekog trećeg Zagreba. Ono što obilježava današnji trenutak, možda više od spomenute podjele, su pasivnost, rezigniranost i cinizam ljudi. To je ono što želim promijeniti.
Kad pogledate Zagreb danas, koje promjene uočavate u odnosu na 2000., kad ste bili povjerenik?
- Najveća promjena je razina zaduženosti i organizacije upravljanja u gradu. Ono čime se grad sada suočava je pretjerano, megalomansko investiranje u velike projekte koji su odnijeli puno novca i donijeli puno zaduženja. Grad je, prema podacima koje imam, toliko zadužen da se zapravo nalazi pred bankrotom. Naime, Holding je i osnovan kao način da se Zagreb zaduži i preko onoga što su zakonske granice.
Druga je razlika rastakanje sustava upravljanja. Mjesna samouprava ne postoji, odnosno prikazuje se i vidi kao skup položaja za koje se opet bore političke stranke. Zanemarena je činjenica da jedino ljudi imaju pravu ideju o tome što je dobro, a što loše u gradu.
Vlast se koncentrirala u osobi gradonačelnika, u Zagrebu se prestalo planirati. Odluke se donose prema trenutnoj slučajnosti, osjećajima, političkoj situaciji, prema populističkim podilaženjima puku. Politika kruha i igara došla je kraju. Jer novca nema, zaduživanja novog nema, a kriza je vidljiva.
Postoji valjda nešto dobro što je učinjeno?
- Prije svega, i na tome inzistiram, ono što je postignuto treba procjenjivati kroz pitanje tko to plaća i tko je to, iz svojeg dohotka ili budućeg zaduživanja, financirao. Naravno da vidim poboljšanja. Ona se, smatram, vide u tri stvari. Jedno je uređenje grada u pojedinim dijelovima, kao što je, ,primjerice, Bundek.
Druga pozitivna stvar je nastojanje da se otvore neki prometni koridori. Ali, čim ovo počnem nabrajati, dolazimo do toga da se vidi da istovremeno izostaje ravnomjeran i planiran razvoj grada, da su neki dijelovi potpuno zanemareni, da se više inzistira na kratkotrajnom uspjehu i ceremoniji - recimo, natjecanje u skijanju, koje traje samo nekoliko dana, a to je ogroman novac. Ja sam tih par dana ponosan, ali ostatak godine razočaran zbog toga što se taj novac mogao investirati u nešto drugo. A promašaji poput velebne Arene, koja ne može dati nikakav naročit financijski ili kulturni ili sportski efekt, dominiraju nad uspjesima.
Bandić je na glasu kao gradonačelnik koji puno radi. Ne bojite li se da kao protukandidat upadate u zamku koja, pojednostavljeno, može zvučati ovako: on je graditelj, vi rušitelj?
- Ne, u stvarnosti je ovako: netko je rasipnik, a drugi štedljivo mora pokrivati to razdoblje. Ja ću nastojati graditi, a ne rušiti. Nastojat ću poticati ulaganja, a ne zaustavljati. Međutim, ne prema trenutnom napadu inicijative ili vizije, nego prema smišljenom planskom razvoju grada.
Kakve rezultate očekujete na izborima?
- U prvom krugu moj je cilj biti među dva najjača kandidata. A u drugom krugu namjeravam pobijediti.
Tko su vaši birači? Aktivisti iz nevladinih udruga koje se bore protiv Cvjetnog prolaza? Oni koji ne izlaze na izbore? Možda čak i SDP-ovci koji će podržati Milanovićevu listu za Gradsku skupštinu?
- Svi od nabrojenih. Međutim, meni se čini da su za mene oni koji su se dosad osjetili toliko prevareni i izigrani izbornim obećanjima, koji su se razočarali u postojeću gradsku vlast ili vlast općenito, koji zapravo nalaze, kao i ja, u sebi neku želju za promjenama i za boljom vlašću.
To su moji glasači. Moja najveća opasnost je veličina neodaziva na izbore. Glavni moj neprijatelj nisu moji politički konkurenti, nego cinizam i razočaranost ljudi. Ali ja želim te ljude pokrenuti.
Razočaranost jest problem. Ali dio birača mogao bi biti razočaran i vašom ulogom u aferi Posmrtna pripomoć, koju ste, doduše, toliko puta objasnili, ali svejedno...
- Naravno, samo sada se događa da i ono što se kandidatima predbacuje prestaje biti afera i prestaje biti zagonetka kad se objasne i razotkriju svi detalji, kao što sam ja učinio.