Pismo koje je predsjednik Ivo Josipović uputio na adresu Novosti, široj javnosti slabo poznatog tjednika Srpskog narodnog vijeća, samo se manjim dijelom tiče teških optužbi što su ih te novine iznijele na račun šefa države. Veći dio pisma otvara mnogo bitnije pitanje funkcioniranja manjinske politike u Hrvatskoj, što je dosad bila prilično izbjegavana i tabuizirana tema, rezervirana, eventualno, samo za desničarska zalijetanja.
Povukli ga za jezik
Ukratko, Novosti su predsjednika Josipovića optužile da im se osvećuje zbog njihova kritičkog inzistiranja na aferi ZAMP te da im u osvetničkom pohodu, navodno, pokušava zavrnuti dosadašnji način financiranja iz državnog proračuna. Šef države tvrdi da to nije točno. Ali nije stao samo na tome. Demanti je pretvorio u prvorazrednu političku temu. Kad su ga već povukli za jezik, odlučio je progovoriti o svom viđenju problema. U napadima je prepoznao paniku izdavača Novosti od gubitka pozicija. Josipović tvrdi da iza optužbi stoji Milorad Pupovac. Otkriva da mu je neformalni lider Srba u Hrvatskoj nedavno uputio pismo po tezama i formulacijama identično tekstu u Novostima, pa je odgovor pretvorio u sat anatomije Pupovčeva lika i djela, konstatirajući da je njegova politika postala “disfunkcionalna, kako za odnos Srba i Hrvata u Hrvatskoj te za ostvarenje prava koja Srbi imaju po Ustavnom zakonu, tako i za odnos Hrvatske i Srbije”.
Josipovićevo pismo neobično je otvoreno i vrlo žestoko. Njegovi adresanti imat će problem jer ga ne mogu jednostavno proglasiti nacionalističkim. Ne mogu ga po kratkom postupku otpisati kao izraz antisrpskog stava. To se aktualnom predsjedniku nikako ne može prišiti.
Zbog iskoraka u prevladavanju ratnih rana cijela mu regija i međunarodna zajednica priznaju status lidera pomiriteljskih procesa. Njegov odnos prema Beogradu bio je u Hrvatskoj predmetom kritika, a izjave u Sarajevu HDZ je prozivao kao kršenje Ustava.
Kad takav autoritet kritički progovori o ponašanju nekih manjinskih predstavnika, onda to za njih mora biti neugodno. Josipovićeva kritika Pupovčeve politike, koji sam sebe definira kao ljevičara, politički najbližeg SDP-u, što je stranačka baza šefa države, otvara odavno neviđen sukob na ljevici. Da se razumijemo, Pupovac je od devedesetih, otkad se aktivno bavi politikom, uradio za Srbe, ali i za Hrvatsku mnogo dobrih i korisnih stvari. Nije devedesetih bilo lako naći se u njegovoj koži. Mnogima je služio kako bi pljuvanjem po njemu, doslovce, dokazivali hrvatstvo. Ulazak njegove stranke, SDSS-a, u HDZ-ovu, Sanaderovu vladu, također je bio vrlo koristan. Hrvatskoj je omogućio poslijeratnu tranziciju, a HDZ-u prevladavanje nacionalističkog diskursa. Antisrpska retorika počela se smatrati politički nekorektnom, primjerenom samo ultradesnim strankama, što je za Hrvatsku svakako predstavljalo civilizacijski iskorak.
Vlast kvari ljude
Međutim, vlast kvari ljude, što ne vrijedi samo za Sanadera i Hrvate. Isto se pravilo, nažalost, pokazuje točnim i kad je je riječ o Srbima. Pupovac godinama važi za neupitnog prvog među Srbima u Hrvatskoj. Izgradio je monopol u zastupanju svoje etničke zajednice. Nije se libio da svoju poziciju HDZ-u jako potrebnog partnera debelo iskoristi. Josipović kaže da je ne samo financijski nego i politički reketario HDZ-ovu vlast. Ishodio je izborno rješenje koje je njegovoj stranci osiguravalo pretplaćenost na mjesta u Saboru. Kad je Ustavni sud to rješenje srušio, shvatio je to osobno i uvrijeđen porušio mnoge mostove. Protivljenje nedemokratskom izbornom rješenju tumačio je kao iskaz antimanjinskog i antisrpskog stava.
Kukuriku vlast nije namjeravala otvarati pitanje politike prema manjinama na način na koji je to sada učinio Josipović. Premda je u tom pogledu i sama vrlo skeptična. Što je uostalom pokazala ostavljajući SDSS izvan svoje koalicije. Nisu je slomile ni Pupovčeve prijetnje međunarodnom intervencijom. Zoran Milanović odlučio je da mu srpske stranke ne trebaju u Vladi, ne samo zato jer bi i SDSS, kao HDZ-u do posljednjeg trenutka vjeran koalicijski partner, morao snositi konsekvence svog sudjelovanja u korumpiranoj i štetočinskoj vlasti. SDP-ov šef ima ozbiljnih rezervi prema dosadašnjem modelu i prakticiranju političkog zastupništva nacionalnih manjina. Usto, u odnosu prema Srbima nema kompleksa kakvi su s razlogom mučili HDZ.
Neupitne veličine
Na koncu, ako je za Hrvate nacionalno određenje prestalo biti profesija, onda je vrijeme da se ni pripadnost manjinskim zajednicama ne pretvara, kako to veli Josipović, u etnobiznis. Profesionalnim Srbima, baš kao i Hrvatima, definitivno je odzvonilo. Nacionalne manjine moraju u Hrvatskoj uživati najvišu moguću razinu prava, ali dosad vođeni model manjinske politike bio je neizbježan danak ratnom razdoblju. Josipović je svojim pismom javno konstatirao potrebu za promjenama, uključujući i kritičko preispitivanje nekih dosad neupitnih veličina.