Kada optužuju Upravu za propale pregovore, piloti i stjuardese Croatia Airlinesa dijelom sigurno imaju pravo jer argumenti kojima vodeći ljudi kompanije nastoje riješiti problem nisu dali rezultate.
KOMENTAR: Industrija i trgovina izgubile 80 tisuća radnih mjesta, ali broj birokrata se povećao!?
Međutim, kada kažu da se samo bore za postojeća prava iz kolektivnog ugovora i postavljaju minimum ispod kojega ne mogu ići, očito je da ne razmišljaju mnogo o kontekstu u kojem svi radimo i živimo. A u odnosu na razdoblje prije krize on se stubokom promijenio. Već šesta godina u recesiji iscrpila je sve rezerve i mnogi su ostali ne samo bez brojnih prava nego i bez posla.
Danas u Hrvatskoj radi oko 170 tisuća ljudi manje nego prije pet godina, dok je broj prijavljenih na burzi porastao za 113 tisuća. Uz to, mnogi zaposleni suočeni su sa značajnim smanjenjem plaće ili višemjesečnim kašnjenjem.
Prema podacima DZS -a, prosječna realna plaća je od 2008. godine pala za 3,3 posto, ali kako upozoravaju ekonomisti, pritom treba imati na umu da je bez posla ostalo mnogo onih s malim primanjima, što dijelom diže prosjek. Način razmišljanja i življenja, silom prilika, mnogima se značajno promijenio.
Prema posljednjoj anketi o potrošnji kućanstava, godišnji budžet u 2011. godini iznosio im je 74.941 kunu, gotovo isto kao pet godina prije. U istom razdoblju cijene su porasle oko 9,4 posto, što znači da je po toj osnovi standard građana pao oko 10 posto. Na koncu, BDP je kumulativno u pet godina pao gotovo 12 posto. Usporedbe radi, u godinama prije krize građani su iz godine u godinu povećavali potrošnju, pa je godišnji budžet sa 65.593 kune u 2002. godini dosegao 74.006 kuna u 2007. godini.
Najugroženije skupine su zaposleni u građevinarstvu, industriji i trgovini, sektorima koji su u vrijeme krize najviše stradali. Prema podacima DZS-a, građevinarstvo je lani bilo 36 posto manje nego u 2008. godini, a industrijska proizovodnja je u istom razdoblju smanjena za 16,5 posto.
Kada se gleda vrijednost izvezene robe, ona je lani iznosila 9,8 milijardi eura, što je tek oko 800 milijuna eura više nego prije pet godina. Dok hrvatski izvoz stagnira, u Estoniji, primjerice, u istom je razdoblju gotovo udvostručen i porastao je na 12,6 milijardi eura. Mnoge druge zemlje u međuvremenu su također osvajale tržište.
Kako je snažno pala gospodarska aktivnost, to se neminovno odrazilo i na prihode proračuna. Sa 115,2 milijarde kuna, koliko su iznosili 2008. godine, lani su pali na 110 milijardi, unatoč povećanju poreznog opterećenja, osobito građana. Kako daju više za poreze, od raspoloživog dohotka ostaje im još manje za trošenje.
Rashodi, međutim, nisu pali. Štoviše, sa 115,2 milijarde kuna, unatoč brojnim poduzetim mjerama za njihovo smanjenje, dosegli su 123,6 miljardi kuna. Posljedica toga je dramatičan porast javnog duga. On je sa 101 milijardu kuna prije pet godina skočio na 177,4 milijarde kuna. Snažan rast zaduženosti i sve slabija ekonomija, koja baš ne obećava da će biti u stanju vraćati dugove, nagnali su sve rejting agencije da hrvatsku kreditnu sposobnost nazovu spekulativnom, odnosno “smećem”.
Prije krize političke su se elite ponašale kao da teški dani nikada neće doći i rado su se razmetale dodjelom prava i povlastica. Kada je kriza došla, opet nisu našle način za brze promjene, bez kojih nije moguć ni brzi izlazak iz recesije.
Sindikati im, s druge strane, ni malo ne idu ususret, pa koliko god da je teško, zemlja ostaje zarobljena u starim i lošim navikama. Za većinu ekonomista danas je najveći problem u tome što rast ekonomije u Hrvatskoj, za razliku od mnogih zemalja u okruženju, nema otkud doći.
Među posljednjima koji su snizili procjenu rasta BDP-a je Europska banka za obnovu i razvitak, inače jedna od optimističnijih institucija. Za Erika Berglöfa, glavnog ekonomista Banke, “pomalo je razočaravajući tako dugačak niz podataka o hrvatskom bruto domaćem proizvodu”.
Po njegovu mišljenju, gospodarstvo i dalje pritišću dugotrajni problemi nekonkurentne industrije, nefleksibilnog tržišta rada, te velikog i neučinkovitog javnog sektora. Višegodišnja recesija ima zakašnjeli utjecaj na nezaposlenost, visinu loših zajmova u bankama, fiskalnu situaciju i druge segmente gospodarstva. Jedina svijetla točka ostaje ulazak u EU, ali veliko je pitanje hoće li Hrvatska iskoristiti tu priliku.
- Sada je potrebno ponovno ojačati program reformi. Mnoge su zemlje, kad su se priključile Uniji, posustale s reformama. Sada je kritični trenutak da se u Hrvatskoj održi pritisak na reforme, posebice u području konkurentnosti i upravljanja - rekao je Berglöf. Kritičnost tog trenutka mnogi očito ne prepoznaju.