Jedan od ključnih zahtjeva Hrvatske, za koji traži i da se ugradi kao mjerilo Srbiji u pristupnim pregovorima s EU u poglavlju 23, onom o pravosuđu i temeljnim pravima, jest modifikacija zakona o nadležnostima “organa vlasti Srbije u procesuiranju ratnih zločina”.
Ovih je dana to pitanje dobilo veću pozornost javnosti jer je Hrvatska, time što nije dala suglasnost na usvajanje izvješća Komisije o mjerilima za otvaranje tog poglavlja, zapravo blokirala napredak tog istog poglavlja, što se u javnosti predstavlja kao hrvatska blokada puta Srbije prema EU.
Pitanje je dodatno izazvalo tenzije jer se Srbija nalazi u predizbornoj kampanji. No, o tom pitanju već se dugo komunicira na relaciji Europska komisija - Hrvatska, ali postoje nesuglasice. Hrvatska je Komisiji jasno dostavila svoje argumente zašto takav zakon smatra neprihvatljivim. Ali Komisija je, nakon što je saslušala i Srbiju koja je isto tako EU dostavila svoje argumente, zapravo odbacila hrvatske primjedbe. To je jasno i iz non-papera, do kojeg je došao i Jutarnji list, koji je pripremila Europska komisija o hrvatskim argumentima o neprihvatljivosti nekih odredbi spomenutog srbijanskog zakona.
Hrvatska u svojim argumentima naglašava da takav zakon, kojim Srbija svoju kaznenu nadležnost proširuje i na šest drugih država nastalih na teritoriju bivše Jugoslavije, krši općeprihvaćena načela kaznenog i međunarodnog prava, načelo pravne predvidljivosti te posebno načelo nemiješanja u unutarnje poslove drugih država. Hrvatska navodi da pažljiva analiza tog zakona jasno pokazuje da se ne odnosi na načela univerzalne jurisdikcije, jer se ne odnosi na teritorij bilo koje države, već se ograničava samo na one s područja bivše Jugoslavije.
‘Hibridni princip’
“Ovaj zakon stvara novi hibridni princip, nepoznat suvremenom međunarodnom i komparativnom pravu”, navodi Hrvatska u svojim argumentima. Zagreb ističe da je Srbija jedina koja u svoju nadležnost proširuje kaznenu jurisdikciju izvan svog teritorija na selektivan način, na šest drugih država, te da Srbija krši i načelo primjene univerzalne jurisdikcije “u dobroj vjeri”.
Hrvatska kao primjer politički motivirane zloupotrebe tog zakona spominje i optužnicu protiv bosanskohercegovačkog političara Ejupa Ganića, koji je zbog te srbijanske tužbe uhićen u Uiedinjenom Kraljevstvu. Hrvatska citira i britanskog suca koji je Ganića oslobodio, uz obrazloženje da “ne vidi ništa što bi moglo opravdati ovu optužnicu osim politički motiviranog procesa”.
No, bez obzira na sve hrvatske argumente, Europska komisija smatra da međunarodno pravo ne sprečava bilo koju državu da svoju jurisdikciju proširi i takozvanom ekstrateritorijalnom jurisdikcijom ili “univerzalnom jurisdikcijom”. Taj zakon, prema mišljenju Europske komisije, “ne predstavlja kršenje suvereniteta dotične države” niti predstavlja miješanje u unutarnje poslove te države. Europska komisija čak navodi da bi, i kad bi Srbija ukinula odredbe o operativnom dijelu gdje se spominje nadležnost nad teritorijem bivše Jugoslavije, i dalje na osnovi univerzalne jurisdikcije mogla suditi hrvatskim državljanima za zločine počinjene na hrvatskom teritoriju.
Teške konzultacije
Komisija smatra da bi dvije države same trebale svaki slučaj sukoba oko jurisdikcije riješiti međusobnom suradnjom. Ovih dana traju konzultacije između Hrvatske i Europske komisije, ali i s drugim državama članicama, kako bi se pronašao način da se proces pokrene i Srbija do kraja lipnja otvori poglavlje 23. Hrvatska vjeruje da bi neki od njezinih zahtjeva trebali biti i mjerila EU prema Srbiji u ovom poglavlju, bilo kao “prijelazna mjerila” koja se sada uvode ili kao mjerila za zatvaranje.
No ovlasti koje je Srbija sebi dala da sudi za zločine u susjednim državama nije jedino pitanje na koje Hrvatska ima primjedbe u ovom poglavlju, već su tu i ukupna suradnja Srbije s Haaškim sudom, kao i prava hrvatske manjine u Srbiji.
‘Mi smo u pravu, ali su nam metode loše’
Bivši ministar pravosuđa Orsat Miljanić tvrdi da je ono što sada radi Vlada ispravno u odnosu na cilj, ali da su metode loše. “Trebalo se koncentrirati na dva problema, mini-Haag gdje se srpskim zakonom jurisdikcija ograničava samo na bivšu Jugoslaviju što je psihološki i politički nedopustivo, a drugi je što se omogućuje procesuiranje bez prave poveznice. Kada Srbija postane članica EU, mogla bi s europskim uhidbenim nalogom nekog hrvatskog državljanina ‘pokupiti’ u Srbiju iako s njim nema nikakve veze.” Miljenić kaže da ni sam zakon nije najvažniji, nego procesuiranje ratnih zločinaca u Srbiji. “Mnogi iz vrha JNA sjede u Beogradu i ne procesuira ih se.” ( J. K .)