General Tomo Medved najznačajniji je Šiljkovčanin dosad, a to će svakako ostati još dugo godina nakon što ga saborska većina potvrdi za novog ministra branitelja. Ovo selo je najistočnija točka Republike Hrvatske tamo gdje je ona najtanja, u općini Cetingrad u Karlovačkoj županiji. Po brdima i udolinama razbacano je dvadesetak kuća, a u svakoj drugoj ne živi nitko. Nijedna nije drvena i nijedna nije starija od 25 godina jer je selo u ratu spaljeno i srušeno do temelja.
Škola u Kladuši
Stanovnici uglavnom žive od mirovina i poljoprvrede, gdjekoji radi u Slunju, kordunskom gradu kojemu gravitiraju. Prije rata nije bilo tako, sve što su trebali, Šiljkovčani su obavljali u Velikoj Kladuši, do koje bi osam kilometara uglavnom pješačili. I general Tomo vrlo je dobro znao sve staze koje su preko brda i kroz šume vodile do tog najzapadnijeg bosanskoga grada, tamo je završio srednju školu za bravara, kaže nam njegov rođak Ante Medved.
Sve i da je bilo nekog javnog prijevoza, teško bi si ga Tomo priuštio, jer kad si rođen u obitelji s devetero djece, mora se paziti na svaki novčić. Najveće od ovih brda dva kilometra od Bosne ujedno je središte sela, vidi se to i po raspelu te hrvatskoj zastavi koja se vijori pet metara dalje. Generalova kuće se otud ne vidi, iako je samo sto metara dalje, jer je zaklanja jedna u kojoj nitko ne živi. Doma je samo majka Lucija, krhka starica s crnom maramom. Pomalo je smetena, ne zna, kaže nam, ni sama što bi rekla jer joj se puno toga dogodilo zadnjih dana.
Rodna kuća Tome Medveda
Foto: Robert Fajt/EPH
Devetero djece
Muž joj je u nedjelju doživio moždani urad i u Karlovcu je u bolnici.
- Sad su zvali, kažu da će ga sutra učiti hodati, pa ga već spremaju kući - zabrinuto kaže majka Lucija. - A što ću vam reći. Vidjela sam na televiziji da su predložili moga Tomu za ministra. A što vam imam reći, sinko, osim da mu zaželim sreću. Znam da je dobar čovjek, a onda će biti i dobar ministar svojim braniteljima. Rodila sam ih devetoro, Tomo se mučio i pješačio u Kladušu, stariji sin Milan poginuo je prvoga dana Oluje, a još jednog imam u vojsci u Karlovcu. I Pet kćeri sam imala, ali sve se to poudalo i prošlo - kaže starica koja će još koji dan, dok se ne vrati Tomin otac, u zidanoj prizemnici biti sama. Obilazi je, doduše, patronažna sestra, koju smo jučer tamo zatekli.
Ante Medved bratić je Tomina oca, ujedno susjed. Prisjeća se da je Tomo nakon završene škole u Velikoj Kladuši otišao u Bjelovar i tamo kratko radio na željeznici, a onda je došao rat koji im je svima promijenio živote.
- Svi smo završili u progonstvu, uglavnom u Karlovcu, kamo smo došli preko Bosne, a mi muškarci po ratištima diljem Hrvatske. Tomo je ostao i poslije rata i, eto, završio kao general - kaže Ante Medved.
Ante Medved
FotoRobert Fajt/EPH
U Šiljkovači su prilično sumnjičavi, primjerice, Ivica Medved zvan Bobetko, veteran s kojim je Tomo u najtješnjoj vezi, ne želi reći ni riječ o svom suborcu jer, kaže, ne bi to bilo korektno prema njemu. No, oni koji žele pričati, poprilično ga hvale. - Sve što ima stekao je sam i stekao je krvavo. Ranjen je triput, kuća mu je spaljena, poginuo mu je brat. Što još više možete dati domovini? - kažu nam.
- Nećete vi ovdje naći nikoga tko će jednu riječ reći protiv Tome jer je on pošten čovjek, skroman i povučen. Nikada on nije pričao puno, ali ono što bi rekao, svi bi slušali. Takav je - kaže Ante Medved.
Rado viđen gost
Vinko je jedini u selu koji se ne preziva Medved, on je Gašparović, jer mu se predak ovdje priženio iz susjednog sela. No, i za njega je Tomo hodajuća legenda. - Često je doma, skoro svaki vikend dođe obići roditelje. Vidjet ćemo koliko će mu sada to dozvoljavati obveze, ali siguran sam da neće zanemariti svoj kraj - kaže nam Gašparović.
General Medved rado je viđen gost i u Cetingradu, upravnom dijelu općine. Prošle godine za Dan općine, koji se preklapa s proslavom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, na proslavu je doveo i kolege generale Mladena Markača i Josipa Lucića, kao i one iz šatora u Savskoj, Đuru Glogoškog i Josipa Klemma.