Kada odrastem ‘100 posto želim biti astronaut, 50 posto pilot i 10 posto doktor’

Kada su nedavno u Velikoj Britaniji proveli anektu s roditeljima i njihovom djecom pitajući prve što su željeli biti kada su bili mali, a druge što žele postati kada odrastu, primijetili su da su prije 20 godina djeca težila “pametnim” zanimanjima poput učitelja, liječnika i slično, dok danas žele biti zvijezde. Pjevači i glumci, ali u prvom redu celebrity sportaši. Kako ne postoje slična ispitivanja u Hrvatskoj, odlučili smo provesti anketu i upitali smo djecu: “Što želiš postati kada odrasteš”. Anketu je riješilo 265 učenika iz triju zagrebačkih osnovnih škola, no moramo naglasiti da ovo nije istraživanje po pravilima struke.

Najveći se broj puta spominje zanimanje veterinar, potom glumac, policajac te liječnik i arhitekt. Očekivali smo da će se velik broj djece opredijeliti za glumačku profesiju i za policajca, ali nismo očekivali da ćemo dobiti toliki broj veterinara! Ostali smo iznenađeni odgovorom prvašića koji ne samo da je naveo tri zanimanja - astronaut, pilot i doktor - nego je rekao u kojem postotku ga koje od tih zanimanja zanima: “Astronaut 100 posto, pilot 50 posto, doktor 10 posto.

Samo u NBA ligu

No, treba naglasiti da ako zbrajamo odgovore prema skupinama zanimanja, na prvome su mjestu umjetnička zanimanja i dizajn (pjevači, glumci, plesači, slikari, dizajneri...), zatim medicina, jer osim što se mnogo djece opredijelilo za veterinara, mnogo je i doktora, pedijatara, stomatologa i slično. Na trećem mjestu je pak zanimanje profesionalnih sportaša. Detaljnije, 13 dječaka žele biti košarkaši, a neki ističu da žele igrati iskuljičivo u NBA ligi, dok imamo samo pet nogometaša i četiri rukometaša, uz ostale.

Psihologinja Andreja Brajša-Žganec, razvojna psihologinja iz Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, osvjetljava zašto su se djeca u velikom broju opredijelila za veterinara, a u kontekstu da “djeca u školsko doba rade socijalne usporedbe s drugima”, dakako s “atraktivnim ljudima iz svoje okoline” te sa svojim roditeljima.

- Iz perspektive djeteta zanimljiva će im biti zanimanja koja su njima kao djeci važna. Budući da su kućni ljubimci česta pojava, zapravo su moderan trend, ne čudi da su oni koji liječe njihove pse, mačke, kornjače, zamorce i slične životinje važni djeci. U zamišljenim igrama igraju se da oni sami liječe životinje, kada odlaze veterinaru s kućnim ljubimcem, gledaju kako on to radi, pa i zamišljaju da bi željeli biti veterinari kada odrastu - pojasnila je.

Nadalje, psihologinja Brajša-Žganec pojašnjava i da se djeca vrlo često identificiraju sa svojim roditeljima, pa i s njihovim zanimanjima, “iako se odnos roditelja i djeteta mijenja pod utjecajem škole, vršnjaka i uže i šire zajednice, a količina vremena koju djeca provode s roditeljima značajno opada kako dijete raste”.

- Djeca koja su birala zanimanja veterinar, glumac, liječnik, odvjetnik, arhitekt i slično djeca su iz urbanog dijela grada Zagreba, gdje, pretpostavlja se, žive roditelji koji su upravo tih zanimanja - rekla je psihologinja.

Loše buljenje u TV ekran

Psiholozi objašnjavaju da na razvoj djeteta utječu i “čimbenici iz okoline”, kako je to rekla psihologinja Brajša-Žganec, pa ako okolina pretjerano slavi Davida Beckhama ili Angelinu Jolie, i djeca će. Televizija je također medij koji je vrlo prisutan u svakoj obitelji, naglasila je, a utjecaj može biti pozitivan ako dijete gleda primjeren program, a ne “bulji” neprestano u TV.

- U školskoj dobi djeca između svojih školskih i izvanškolskih aktivnosti često gledaju serije hrvatskih i stranih producentskih kuća u kojima se kao modeli prezentiraju više ili manje poznati glumci.

Neki su dugo mozgali

Zbog atraktivnosti takvih uloga i statusa koji te serije imaju, često i ne baš primjerene za osnovnoškolsku dob, ne čudi izbor glumca/glumice kao atraktivnog zanimanja - rekla je Brajša-Žganec, a što objašnjava zašto su djeca navodila i zanimanja s kojima se nikada nisu uživo susrela, poput astronauta i tajnog špijuna. S tim u vezi, gotovo se uopće u odgovorima ne pojavljuju zanimanja koja su u današnjem društvu trend (informatika, menadžment i slično), a i vrlo su očite spolne razlike - samo je jedna djevojčica napisala da želi biti policajka i jedna tajna špijunka.

Bez obzira na to što ni jednog pojedinca mi ili njihovi učitelji nismo provjeravali ili dodatno ispitivali nakon što su napisali čime se žele baviti kada odrastu, nekima je bilo vrlo neugodno, poneki su se i oneraspoložili ili su pak jako dugo “mozgali” i u konačnici jedva sročili odgovor. U svakom slučaju, ovo naizgled vrlo jednostavno, pa čak i banalno ili glupo pitanje nije nevažno. Posebice ne djeci.