Izuzetno rijetka i izuzetno teška, tako bi se u najkraćem – ako se riječ "kratko" uopće može staviti u isti red s kompliciranom bolešću s kojom se suočila Mila Rončević – mogao opisati tip leukemije od koje boluje ova dvogodišnja Riječanka. Naš narod davno je dao svoju definiciju, opisujući leukemiju kao bolest u kojoj se „krv pretvara u vodu“, piše Slobodna Dalmacija.
- Ta je definicija zapravo točna. Leukemije je maligna bolest koštane srži koja dovodi do smanjenja produkcije normalnih stanica, u prvom redu eritrocita, krvnih pločica, trombocita i leukocita. Prvi znak leukemije je anemija. Okolina primijeti da je pacijent blijed, onda ga to potjera da ode provjeriti krvnu sliku. Već tada se jasno vidi da je krv svjetlije boje. Nije tamnocrvena, kao kod zdrave osobe – pojašnjava nam jedan od najpoznatijih hrvatskih hematologa primarijus dr. Mirando Mrsić koji je čitavu svoju profesionalnu karijeru u hrvatskom zdravstvu proveo liječeći upravo pacijente s leukemijom, piše Slobodna Dalmacija.
Anemija je prvi simptom. Drugi je vezan uz modrice na tijelu. One nastaju spontano, bez udarca. Šljive ili plavice nastaju, pojašnjava dr. Mrsić, zbog nedostatka trombocita, krvnih pločica koje sprječavaju krvarenje. Treći simptom je visoka temperatura, infekcija i rapidno povećan broj leukocita.
- Ljudi obično pitaju mogu li, ako rade krvnu sliku svakih tri ili šest mjeseci, „predvidjeti“ leukemiju. Na žalost, odgovor je ne. Leukemija je takva bolest da danas možete napraviti krvnu sliku, i ona može biti u redu, a za 7 ili 10 dana već možete imati prve znakove leukemije – ističe dr. Mrsić. Riječ je o bolesti koja se brzo razvija. Koštana srž naprosto brzo reagira na izazove kao što su krvarenja i infekcije. Na žalost, upravo taj njezin kapacitet se onda vidi i u malignoj pretvorbi.
Skupo liječenje
- Kod djece je najčešća akutna limfoblastična leukemija, i ona se u velikom postotku liječi samo kemoterapijom, bez potrebe za transplantacijom. Vrlo mali broj slučajeva, a riječ je desetak posto dječjih leukemija, otpada na akutne mijeloične leukemije.
One zahvaćaju leukocite, odnosno neofile i imaju sedam podtipova. Ovaj megakariocitni M7 podtip, od kojeg boluje mala Mila, vrlo je rijetka bolest. Ona zahvaća matičnu stanicu za megakariocite, koja proizvodi krvne pločice. Ova vrsta leukemije je rijetka i u odrasloj, a još rjeđa u dječjoj dobi, i nema puno iskustava u liječenju takvog tipa bolesti - ističe dr. Mrsić.
Kada imaju pred sobom pacijenta s takvom dijagnozom, liječnici se obično odlučuju za kemoterapiju s kombinacijom citostatika novije generacije, te nakon toga za transplantaciju matičnih stanica, ili unutar obitelji, od brata ili sestre, ili za tzv. nesrodnu transplantaciju.
- Prema onome što čitam u medijima, kolege iz Philadelphije za malu su Milu predložile su upravo to: dvije kemoterapije koje bi trebale dovesti do smirenja bolesti, onoga što mi u medicini zovemo remisijom. To znači da bolest još uvijek postoji u koštanoj srži, ali da je većina koštane srži zdrava, te da je ostao vrlo mali postotak malignih stanica. One se onda nesrodnom transplantacijom trebaju razriješiti tako da se bolesna koštana srž zamjeni zdravom. U Milinom slučaju koštanu srž donira netko tko nije dio njezine obitelji – navodi dr. Mrsić.
Moguće komplikacije
Svaka metoda, upozorava on, ima svoje potencijalne komplikacije: i sama kemoterapija već dovodi do pada imuniteta, sklonosti infekcijama i krvarenja. Ipak, uz mjere prevencije, terapiju antibioticima i transfuzije relativno se dobro može proći kroz taj period liječenja, uvjeren je ovaj hematolog. Rizike sa sobom nosi i nesrodna transplantacija.
- Jedan od njih je neprihvaćanje transplantata, a drugi da ta koštana srž reagira na svojeg primatelja kao stranog. I da ga pokuša odbaciti. Da bude jasnije: kod transplantacije organa, bubrega, srca, jetre, tijelo primatelja pokušava odbaciti novi organ jer on nije potpuno podudaran s organizmom u kojega je transplantiran. Kod transplantacije koštane srži odnosno matičnih stanica situacija je potpuno drukčija: koštana srž je ta koja pokušava odbaciti pacijenta, stoga je potrebno primjeriti cijeli dijapazon lijekova koji će spriječiti to odbacivanje, odnosno svesti ga na minimum – upozorava dr. Mrsić.
No, pritom ističe da taj refleks može imati i svoje pozitivne strane, jer reakcija odbacivanja transplantata protiv primatelja često u tom procesu uništava i zaostale maligne stanice u tijelu.
- Odbacivanje s jedne strane može dovesti do smrtnog ishoda, a s druge do potpunog nestanka malignih stanica. Tu je sada uloga kolega u SAD-u da taj proces, koji nastaje negdje mjesec dana nakon transplantacije, prođe što bolje – ističe Mrsić.
Prema dostupnim informacijama iz medija, američki liječnici pokušat će primijeniti kemoterapiju i transplantaciju. U slučaju ako postupak ne da željene rezultate, malu Milu će premjestiti u neki od centara koji se bave eksperimentalnom terapijom, kako bi joj se ponudila nova šansa za život.
- Ako proces uspije, Mila može normalno živjeti i za nju ne bi trebalo biti velikih i po život opasnih posljedica. Bolest se, treba i to reći, može vratiti, no kako vrijeme više protječe šansa za to bit će sve manja. Očekujem da će se, ako sve prođe dobro, Mila vratiti u normalan život i nastaviti svoj rast i razvoj –zaključuje dr. Mrsić.
Bitka male Mile zapravo je tek otpočela. Prikupljeni milijuni bili su tek prvi korak. Njoj sada predstoji liječenje koje će, po procjeni roditelja, trajati godinu dana. Ma izdržao bi čovjek i više, samo da djevojčica koja je s tolikim žarom danas ujutro mahala okupljenim novinarima u zagrebačkoj zračnoj luci na koncu i – ozdravi.
