Imat ćemo više, ali ćemo puno više i raditi . Na radnom mjestu govorit ćemo engleski ili njemački, a tko ne govori strane jezike, neće moći dobiti posao u trgovini, na šalteru banke, u pošti... uopće, bilo koji posao koji podrazumijeva rad sa ljudima. Razlog: u Hrvatskoj će živjeti jako puno stranaca, prema nekim procjenama njih 700 do 800 tisuća.
Hrvatska će biti velika “kada Europe”, a o tome koliko ćemo biti pametni i domišljati ovisi koliko ćemo Europi naplaćivati to kupanje. Liječit ćemo Europljane, masirati ih, uljepšavati, njegovati i hraniti zdravom hranom. Ponešto ćemo zarađivati od tranzita robe i energije preko našeg teritorija.
Jasno, bit ćemo u Europskoj Uniji, valuta će nam biti euro, a kredite ćemo moći podizati i u bankama izvan hrvatskih granica.
Tako Hrvatsku za 12 godina, kad Jutarnji list bude ulazio u posljednju godinu svojih prvih četvrt stoljeća, vide ekonomisti i poduzetnici s kojima smo razgovarali. Vjeruju da će nam standard biti bolji nego danas, ali ironično dodaju: dogodit će se najgori scenarij, morat ćemo početi raditi!
Sunce i plaža nisu dovoljni
Hrvatska bi 2022. godine, ako se već sada koncentriramo na taj cilj, mogla biti jedna od najprimamljivijih europskih zemalja za život. Ugodna klima, lijepa obala i očuvana unutrašnjost glavni su mamac za stotine tisuća zapadnih Europljana čije mirovine ovdje vrijede više nego u njihovim matičnom zemljama. Zato će najtraženija zanimanja biti u zdravstvu i općenito uslužnim djelatnostima. U tom “helth care sektoru” na zapadu su proteklih godina najviše rasle plaće i zaposlenost, a sljedećih bi se godina isto trebalo dogoditi i u Hrvatskoj.
Profilirat ćemo se kao zemlja zdravstvenoga turizma čime ćemo turističku sezonu protegnuti na cijelu godinu. Tražit će se implantati, estetska kirurgija, fitness, wellness i slično, pa će posao najlakše dobiti stručnjaci u tim područjima.
Mjesta i gradovi uz obalu će se brandirati kao što su neki to već učinili, pa je jasno da je Hvar mondeni, Opatija elitistička, Zrče tinejdžerski raj, Dubrovnik kulturni centar... I mnogi drugi će se morati odlučiti kakav tip gostiju žele privući i raditi na takvom brandu. Po svakom turistu zarađivat ćemo više nego sada, naravno čim shvatimo da osnova ponude ne mogu biti “suncobran i plaža”.
Ekonomija poznaje jednostavno pravilo zarade: ili za isti novac radite više, ili radite jednako za manje novca ili smislite poseban proizvod koji prodate skuplje! Posljednja varijanta je najbolji izbor za Hrvatsku.
To se odnosi i na prehrambenu industriju, koja je razvijena, ali vani njene proizvode šesto percipiraju kao manje kvalitetne.
Hrvatske su šanse i u tzv. “clean and green” (čisto i zeleno) industriji. Obala i zaleđe toliko obiluju suncem da bi svaka kuća mogla proizvoditi energiju ne samo za sebe nego i za druge potrošače. Solarne ploče na krovovima vikendica, u kojima se ionako godišnje boravi mjesec do dva, mogle bi znatno smanjiti uvoz struje. Dr. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta kaže da se sjeća kako je u Hrvatskoj bilo i tvornica solarnih ploča, zna da imamo kvalificiranih ljudi, samo ga netko opet mora pokrenuti. U svijetu raste potražnja upravo za takvim proizvodima.
- Da smo milijarde kuna dali za proizvodnju takvih ploča umjesto u brodogradilišta, danas bismo bili velesila - zaključuje Tica. Uostalom, tvornice takvih ploča mogle bi se napraviti u nekima od sadašnjih brodogradilišta. Velika je šansa i u vjetroelektranama.
Dva scenarija
U nekom od tih brodogradilišta, ili na kakvoj sličnoj lokaciji danas ugašene tvornice, za 12 bi se godina trebao proizvoditi Majetićev električni automobil kojim će se svi ti silni stranci koji nasele obalu voziti po svojim mjestima. Naravno, ako još danas netko u državi shvati da čovjeku sada i ovdje treba osigurati financiranje proizvodnje. U protivnom, uvozit ćemo takve automobile iz Kine, Njemačke ili neke treće zemlje i kukati zbog neravnoteže platne bilance, rastućeg uvoza i premalog izvoza.
Ekonomisti podsjećaju da slika Hrvatske za 12 godina najviše ovisi o odlukama koje vlast donese sada. Bude li svojom inertnošću, krutošću i korupcijom otjerala sve ljude s dobrim idejama da ih ostvare negdje u svijetu, i za 12 godina tekstovi u Jutarnjem počinjat će otprilike ovako: Nezaposlenost je u Hrvatskoj dosegla novu rekordnu brojku...; Vanjski je dug najviši od osamostaljenja Hrvatske...; Ministar financija po treći put ove godine odlazi u inozemstvo kako bi se zadužio za još jednu milijardu eura...; Svjetska banka upozorila je Hrvatsku da je odnos broja zaposlenih i umirovljenika neodrživ...
A mogle bi počinjati ovako: Hrvatskoj nedostaje 220 stomatologa i 300 informatičara zbog rasta investicija u zdravstvu i IT-u; Domaća tvornica električnih automobila isporučila je stotisućiti automobil za europsko tržište; Hrvatska prehrambena kompanija XY ušla je na listu 10 najbrže rastućih europskih tvornica; Jadran je jedan od pet najpoželjnijih svjetskih destinacija...
Što kažu stručnjaci?
Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke: Razvijena eko proizvodnja
Imat ćemo razvijenu prehrambenu industriju i ekološku proizvodnju, koje će rasti zbog turizma. Poduzeća će tražiti više financijskih analitičara jer će im biti presudno upravljanje financijama. Imat ćemo veći vanjski dug jer ćemo se moći jednostavno zaduživati u inozemstvu, ali to nije bitno sve dok taj novac ulažemo u djelatnosti koje donose profit i dok dug možemo jednostavno vraćati.
Davor Štern, konzultant: Mi smo radnici, a stranci direktori
Poduzeća će voditi strani menadžeri jer smo uništili vlastiti upravljački kadar. Hrvatska će biti privlačno mjesto za život brojnim strancima, koji će upravljati hrvatskim resursima, a mi ćemo raditi za njih. Ne shvatimo li da ne možemo opstati bez požrtvovnog rada, bit će puno nezaposlenih jer kad uskladimo zakone s EU radnici neće biti zaštićeni kao danas.
Josip Tica, Ekonomski fakultet Zagreb: Dvostruko viši životni standard
Životni standard mogao bi nam biti udvostručen. No, moramo kvalitativno unaprijediti naše izvozne proizvode, u turizmu povećati prihode po gostu, a ne broj gostiju te razvijati ekološku proizvodnju i alternativne izvore energije. Najviše radnih mjesta će za 12 godina biti u IT sektoru i zdravstvenom turizmu. Naravno, već sada na tome moramo raditi.
Prognoza za 2022. - Dug i penzioneri: Ako ne uđemo u EU, čeka nas financijski kolaps
Sve ekonomske prognoze za 2022. godinu temelje se na pretpostavci da će stanovnika biti nešto manje nego danas pa će dohodak po stanovniku rasti brže nego ukupni nacionalni dohodak. Plaće će rasti sporije nego BDP jer ćemo morati otplaćivati sve više vanjskog duga.
Optimistična verzija budućnosti je neizvjesna jer ekonomisti strahuju da će broj umirovljenika rasti jako brzo zbog novog vala nezaposlenih koji će ići u prijevremene mirovine, a zaduživanje će biti skuplje. Nadalje, u slučaju da ne uđemo u euro zonu, zaduživanje će nam biti još skuplje pa ćemo biti još bliže financijskom kolapsu države.
Kako je bilo 1998. godine: U 12 godina nismo baš puno naučili
Prostor za vođenje fiskalne politike odredila je svjetska financijska kriza, koja je onemogućila pristup svjetskom tržištu kapitala pod Hrvatskoj prihvatljivim uvjetima, započeo je svoje izlaganje o stanju 1998. godine tadašnji ministar financija Borislav Škegro. Mučio ga je prevelik broj umirovljenika i njihova dobna struktura, no te je godine počela mirovinska reforma pa je govorio kako smo na početku rješavanja ovog problema.
Bila je to godina brazilske, azijske i ruske krize, koje su poljuljale burze i tečajeve glavnih valuta. Bila je to prva godina jedinstvene europske valute, kojoj analitičari nisu predviđali sigurnu budućnost.
U Hrvatskoj je to bila prva godina uvođenja PDV-a i prva godina mirovinske reforme.
Međunarodne su financijske institucije upozoravale na nedostatak strukturnih reformi u tranzicijskim zemljama i govorile da moraju smanjiti državnu potrošnju.
Javni rashodi su stalno rasli, a Hrvatska je i tada imala jedan od najvećih javnih sektora u Europi i visoku cijenu rada što je njeno gospodarstvo činilo nekonkurentnim. Bilo je, ukratko, stanje slično današnjemu, što pokazuje da u 12 godina nismo puno naučili.