Hrvatska je zemlja čuda, kažu mnogi. Zapravo, svi posjetitelji njezine obale bez zadrške i bez obzira na kojim su obalama dotad bili, ne vjerujući pritom zašto bi se netko uopće iseljavao s prostora čiji su potencijal i životni okvir oduvijek bili ekumena. Potpuni nesklad između prostornih potencijala i vrijednosti i načina upravljanja njima doveo nas je do demografskog nestanka, velikog odlaska mladih kao 60-ih, nepovjerenja u budućnost… do nesigurnosti, polomljenog društva, nestanka vrijednosti u njemu i nakaradne kadrovske selekcije u kojoj ili po kojoj u Hrvatskoj danas kao da ne postoje obrazovanje, znanost, istraživanja, korelacije, signifikantnost, zakonitosti, predviđanja, modeliranja, usklađivanja…
Postoji samo “politička misao” čija je vrijednost sukladna ili proporcionalna poziciji u stranci, neovisno o istraživačkim zakonitostima, ali ovisno o razini udvorništva i blizini čelnim ljudima. Glasovi razuma, sumnji, osobnog stava temeljenog na logici i uočenim zakonitostima, hrabrosti izričaja i slično gotovo su nemogući izbliza kao korektiv, kao oblik lojalnosti kao drugačiji i razumniji oblik ponašanja. Hrvatska danas ne prepoznaje oblik lojalnosti koji nije udvornički, hvalospjevan, ponizan ili pak glorificirajući spram političkih vođa, ma koliko on bio temeljen na znanju, obrazovanju i spoznaji. Velika je opasnost pred Hrvatskom tzv. politička okupacija u kojoj ne postoji ništa osim političkog stava osobne profilacije, često u užem udvorničkom krugu ili u neobveznom stranačkom (partijskom) druženju. Zato je i odgovornost nove Vlade velika jer je Hrvatsku potrebno vratiti logičkom mišljenju s ljudima razvijene osobne spoznaje i hrabrosti koji nešto znaju, mogu, žele i lojalni su zemlji u kojoj žive, a ne jedino i samo političkim interesnim grupama. Društvena je i politička sebičnost slomila osnovne temelje hrvatskog vrijednosnog sustava i društva, poljuljala povjerenje mladih u izvjesnu budućnost i u konačnici ih usmjerila prema novom i drugačijem svijetu od hrvatskog.
Broj osiguranika i korisnika mirovina (od 2006. do 2015., stanje 31.12.2015.)
Emigracija kao hrvatska sudbina, kao način života i razdvojenosti, odlazak iz prostora koji su svi kroz povijest željeli kontrolirati, a žele ga i danas. Samo su načini drugačiji. Suvremeni je način iseljavanje mladih, prirodni pad ukupnog i izumiranje kao tip općeg kretanja stanovništva. I neki kažu da to nije važno. Nije važno što nestajemo, što nam mladi ne vjeruju, nije važno što nas je više izvan Hrvatske nego u noj, nije važno što imamo bogatstvo iseljene Hrvatske, nije važno… jer smo mi na vlasti.
Demografski je problem postao objektivno pitanje svih pitanja svjetske, europske pa i hrvatske budućnosti. Tek sad kad su stvari u Hrvatskoj došle do ruba ponora. I da to nije jedno od čuda? Hrvatskih. Ne znaju oni koji vjeruju u čuda da ta ista Hrvatska ima velike posebnosti. Koje nažalost nisu pozitivne niti ih je moguće razumjeti. Pogotovo mirno i bez ikakvog ozbiljnog postupanja promatrati. Kažu da su to čuda samo hrvatska.
1. Svi, ali svi su demografski pokazatelji negativni, kao ni u jednoj drugoj zemlji. Depopulacija ukupnog stanovništva, prirodni pad, veliko iseljavanje i negativna vanjska migracijska bilanca, izrazito velika starost populacije, nedovoljna reprodukcija i fertilitet, izumiranje, demografski slom.
2. Više je Hrvata izvan Hrvatske nego u njoj samoj kao posljedica silnih, dugogodišnjih i u nekoliko valova vrlo intenzivnih, a dijelom i programiranih iseljavanja. Procjenjujemo da je u iseljeništvu 3,35 milijuna osoba s različitim oblicima hrvatskog identiteta (uključujući i recentno iseljavanje primarno mladih i obrazovanih osoba), u Bosni i Hercegovini oko 410.000 i u susjednim zemljama kao manjinska populacija (uglavnom susjednim jer tu možemo ubrojiti Austriju, Rumunjsku…) oko 250.000 osoba.
3. Hrvatska danas, prema službenim procjenama, ima oko 4,2 milijuna stanovnika, a prema definiciji stalnog stanovništva Eurostata, s posljedicama silnog recentnog iseljavanja i statistikama zemalja useljavanja oko 4 milijuna. Izračuni su jednostavni prema popisu stanovništva 2011. Nakon popisa izgubili smo prirodnim putem oko 75.000 osoba (službena hrvatska statistika), a iseljavanjem više od 200.000 osoba.
4. Hrvatska ima najmanje 300.000 birača na službenom biračkom popisu više nego ukupnog stanovništva. Izračuni su još jednostavniji. Procjena broja stanovnika Hrvatske za 2015. (uopće ovom prilikom ne ulazimo u načine procjene i odgovornost DZS-a i ostalih za birački popis - drugom prilikom) iznosi 4,203.604 stanovnika (popis stanovništva 2011. 4,284.889). Mlađih je od 18 godina bilo u ukupnom stanovništvu s donjom granicom oko 18 % ukupno 756.648 ili oko tog broja (uzet ćemo ga kao standardnu vrijednost iako bi se i ona mogla korigirati vremenski). Razlika je prema popisu 2011. 3,528.241 osoba, prema procjeni ukupnog broja stanovnika 2015. (službena procjena) 3,446.956, a prema stvarnom stanju uz stvarno iseljavanje 3,243.352 osoba ili oko tog broja! Prema službenim podacima DIP-a, ukupno je registriranih birača bilo na izborima 2016. 3,763.769. Potvrdimo: razlika je prema popisu stanovništva 2011. čak 235.528, prema procjeni 316.813, a prema stvarnom stanju ukupnog stanovništva danas 520.417 birača više.
5. Hrvatska danas ima (prema Izvješću o poslovanju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2015.) 4,345.435 osiguranika (aktivnih radnika i poljoprivrednika, umirovljenika, članova obitelji i ostalih). Postavimo li odnos broja osiguranika prema ukupnom broju stanovnika kao u prethodnoj točki, dobivamo razliku između 60.546, 141.831 i 345.435 osiguranika više nego ukupnog stanovništva! Uzme li se faktor prosječne potrošnje po osiguraniku, raspon sredstava iz proračuna koja se godišnje troše iznosi 310.723 - 1,761 milijun kuna godišnje! Tko to još ima i tko to može izdržati? Zašto se ne poslože baze? Zašto se ne uvede registar stanovništva? Zašto? Zašto? Puno pitanja bez odgovora iako se vidi da curi na sve strane.
6. Dalje, različiti su podaci službenih institucija o broju umirovljenika i njihovoj strukturi; HZZO tvrdi kako je umirovljenika osiguranika 1,061.553 krajem 2015., a HZMO 1,228.020 također krajem 2015., dakle gotovo u isto vrijeme. Razlika iznosi 166.467 osoba i uglavnom će obje institucije to objašnjavati različitom definicijom umirovljenika ili nekim drugim razlozima u koje se, eto, mi ne razumijemo. Razlika je prema prosječnoj mirovini gotovo 372 milijuna mjesečno ili godišnje 4,4 milijarde ili u 10 godina… ili u 25 godina... Očito je da curi na sve strane bez imalo želje za slaganjem sustava, baza i odgovornosti. Neki su to nazvali slučajnom državom, iako je primjerenije nazvati privatnom državom interesnih grupa. Zamislite sad odgovornost nove Vlade i resornih ministara.
7. Hrvatska ima umirovljenika (1,228.020, HZMO) i nezaposlenih (309.000, DZS) ukupno gotovo kao i zaposlenih (1,566.000 DZS)! Pritom nismo uopće spominjali ostale neaktivne; školarce, studente, nesposobne za rad i ostale kojih ima oko 650.000. “Ljudi moji, ma je li to moguće?” Koliko vremena to traje i koliko se vlada promijenilo? Koliko ministara? Koliko je novca iz proračuna otišlo? Prema kome smo odgovorni? Kako će nam mladost vjerovati?
8. Mogli bismo redati tako čuda hrvatska i dalje, a vrijeme prolazi i odnosi hrvatsku budućnost. Pred našim očima. Zbog stranačke sebičnosti i zbrinjavanja kadrova u okruženju, zbog sustava izokrenute lojalnosti koji smo razvili, zbog podcjenjivanja obrazovanja i znanosti, zbog poslušnosti, krivih procjena, krivih ljudi u blizini i akademske zatvorenosti. Zato postoji i prolazi samo “politička misao”. Kao nekad: “Njegova misao je naš put”. Na tom su putu usponi i padovi zato brzi i u njega vjeruju samo stranački podanici. Vojnici stranke, kako za sebe kažu, ali pritom ne vide koliko nas sunce u Hrvatskoj sve manje grije. I da je Hrvatsku našoj mladosti jednostavnije voljeti izvana. Kao nekad našim roditeljima.
-------------------------------------------------------------------------------------------
Mali izvod iz studije istog autora: Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja obrazovnog, zdravstvenog, mirovinskog i financijskog sustava. Dijelovi studije predstavljeni su na 26. konferenciji Zagrebačke burze i 10. konferenciji fondovske industrije “Izazov promjene” u Poreču 6. listopada 2016.
Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije, Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i Zagrebačke burze, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista