Ako se ikada itko bude uhvatio pisanja knjige o propasti hrvatskog sela i seljaštva na početku 21. stoljeća, priča o mladom poljoprivredniku Kruni Višku iz sela Jagnjedovca pokraj Koprivnice mogla bi biti nepresušni izvor tema za razumijevanje ovog fenomena. Kruno danas ima 37 godina, s umirovljenim roditeljima Josipom i Marijom živi na svojoj propaloj stočarskoj farmi koju mu je ovršila banka i radi kao pastir za čovjeka kojeg je ista ta banka poslala da koristi kapacitete Krunine farme za svoj uzgoj ovaca.
Puna usta obećanja
Prije devet godina, 2005., Kruno je imao 28 godina i kao perspektivni mladi stočar u dogovoru s roditeljima odlučio je proširiti proizvodnju mlijeka na farmi. Neposredan povod za nova ulaganja bila su mu velika obećanja tadašnjih političara i agrarnih stručnjaka koji su nagovarali seljake na proširenje proizvodnje kako bi se danas-sutra mogli lakše prilagoditi ulasku u EU. Za konkurentnost su se tražili veliki kapaciteti, pa je Kruno Višak za povećanje staje sa 30 krava podigao kredit od 2,8 milijuna kuna u eurima kako bi sa 70 grla imao dovoljno novca za otplatu mjesečne rate kredita od 40.000 kuna uz kamatu od 6,7 posto.
Naravno, za povećanu proizvodnju trebalo mu je i još zemlje, pa je za ratarsku proizvodnju uzeo u zakup 60 hektara zemlje i kupio novi traktor. Njega je platio kreditom od 73.000 franaka, uz kamatu od 4,6 posto, kada je tečaj franka bio ispod četiri kune. Hipoteka na farmu i obiteljsku kuću nije mu se tada činila nekim problemom jer čvrsto je vjerovao u svoj razvoj.
Farma je vrlo brzo dovršena i 2006. svečano otvorena uz tamburaše, pečenog vola, delegaciju Ministarstva pojoprivrede te nekoliko državnih i lokalnih političara kojima su pred televizijskim kamerama bila puna usta budućnosti hrvatskog sela.
Televizijski show
Svi su tapšali Krunu, a on se bacio na povećanu proizvodnju. U stajama je 90 kvalitetnih krava dnevno davalo i do 1300 litara mlijeka, od čega se bez problema mogla otplaćivati mjesečna rata. Bili su to dani ponosa i slave za Krunu, pa je planirao i zasnovati obitelj. Prijavio se 2001. na RTL-ov televizijski show “Ljubav je na selu”, ali kada je djevojka vidjela koliko ima posla na farmi brzo je odustala i od ljubavi i od sela.
Rušenje cijene mlijeka
Međutim, sve je bilo u redu dok je otkupna cijena mlijeka bila oko četiri kune. Kada su velike mljekare uz potporu političara krenule u rušenje otkupne cijene mlijeka počeli su prvi Krunini problemi s otplatom kredita.
Rata za farmu je za tri godine skočila sa 40.000 kuna na 60.000 jer su kamate povećane sa 6,7 posto, na čak 13 posto. Kredit u švicarcima za traktor je zbog tečaja vrlo brzo, već 2008., narastao sa 3000 na 6000 kuna.
Cijena mlijeka zadavala mu je sve više glavobolja pa se obratio uglednim političarima kako bi mu pomogli u reprogramiranju dugova, što se tada nudilo brojnim političkim podobnicima.
I Kruno se politički angažirao u jednoj stranci, ali za njega tada nije bilo mjesta na listama za otpise dugova, gdje su uglavnom bili galamdžije koji su vodili česte seljačke prosvjede oko otkupne cijene mlijeka. U pokušaju da se uključi u trku s divljanjem kamata, rata i tečaja franka počeo je rasprodavati krave, čak je i kvalitetne austrijske simentalke koje je kupovao po 19 tisuća kuna davao za šestinu te cijene.
Kada ni to nije pomoglo, odlučio se za proizvodnju sireva na tradicionalni podravski način. Kuhani sir dobro je prolazio na tržištu, ali za njegovu proizvodnju trebalo je novo ulaganje. Brojni inspektori upozoravali su ga da za zadovoljenje higijenskih kriterija u proizvodnji sira mora imati skupu opremu, a kazne koje je plaćao natjerale su ga da napusti i taj posao. Još nekoliko kvalitetnih mliječnih krava poslao je u klaonicu kako bi zatvorio dio rata za kredite. U tom je očaju bezuspješno pokušao s uzgajanjem buča na 60 hektara zemlje, a onda je 2012. digao ruke i od krava, mlijeka, sira, zemlje, farme i poljoprivrede...
Obećanja političara
Ostali su samo dugovi, iako je otplatio pola rate za traktor (oko 220.000 kuna) i pola rate za farmu (oko 2,2 milijuna kuna). Zbog 2,3 milijuna kuna dolaze dvije ovrhe.
Pod hipotekom su farma i obiteljska kuća. Obitelj je u šoku, strepi od deložacije. Kruno radi kao pastir uzgajivaču ovaca kojem je banka iznajmila farmu. Danas imaju samo tri krave i puno briga. Ali, Kruno se ne predaje.
- Najvažnije je da smo sačuvali psihičko zdravlje kad su se počele događati ovrhe, kad su odveli traktor, kad je farma iznajmljena. Bio sam naivan i povjerovao obećanjima političara koji sada za mene ne mare i nisu mi pomogli kada je trebalo premostiti probleme.
Kredit u švicarcima djelomično jest zaslužan za moju propast, ali ne vidim sada nikakve koristi od učlanjenja u Udrugu Franak.
Razmišljao sam, ali nema tu sreće i koristi kad znam da svoj dug ne mogu vratiti ni da se sva moja imovina rasproda. Najviše sam razočaran ljudima, ali ja svakome mogu pogledati u oči - rezimira Kruno svoju nezhvalnu sudbinu.
Pokušavamo ga utješiti da bi se barem sada mogla vratiti ona djevojka iz emisije koja je pobjegla od prevelikih obaveza na farmi.
- Je, je... Vraga bu se vrnula. Onda nije htjela s gazdom, a gdje će sad s pastirom - kaže nam nasmijani Kruno.