KRIZA ISCRPLJIVANJA

KAKO SE NOSITI S DVOSTRUKIM STRAHOM Psihologinja: Fasciniralo me kako su Zagrepčani reagirali, ali upozoravam na ono što će se dogoditi za 10-ak dana

Davor Pongračić / CROPIX

Marina Ajduković

Može se dogoditi da ljudi koji se dobro suočavaju i nose s nekoliko stresnih situacija jednostavno puknu na sitnici, kaže psihologinja Marina Ajduković

“Živimo u centru Zagreba, u ulici koja je jako pogođena potresom. Odmah nakon potresa smo se spustili na Boškovićevu, na Zeleni val, na Zrinjevac. Vani je bilo više stotina ljudi i ono što me kao psihologinju impresioniralo je da ljudi nisu reagirali panično.

Nisu koristili liftove, nisu bili glasni, držali su međusobnu udaljenost, obiteljske grupice su se držale zajedno, telefonirali su i pokušavali se informirati kolika je jačina udara kojeg vala... Fasciniralo me kako su u hipu obnovili sve ono što smo o ponašanju tijekom potresa učili u školi.”

Reakcije

Ispričala nam je to profesorica psihologije na zagrebačkom Pravnom fakultetu Marina Ajduković. Ona i njezin suprug, također sveučilišni profesor psihologije Dean Ajduković, žive u centru Zagreba, pa su iskustvo potresa u uvjetima pandemije koronavirusa promatrali i kao psiholozi. “Ljudi su bili potreseni, ali nisu bili u panici.

Panika se dogodi kada se, primjerice, dogodi požar i ljudi skaču s visokih katova. Panika je teško savladiv strah koji se naglo proširi u skupni i dovodi do iracionalnog ponašanja kad ljudi nastoje biti brzi i istovremeno izbjeći stvarnu ili zamišljenu opasnost”, kaže Marina Ajduković. Ali, svega toga, ponavlja, u ponašanju Zagrepčana u nedjeljno jutro nije bilo.

Međutim, ističe da je ljudima ovo što se događa psihološki iznimno teško - jedva su se počeli miriti s koronom i odgovornošću za njezino širenje, a sad je došao i potres. Sve to, upozorava, kod ljudi može izazvati ozbiljnu psihološku krizu jer je riječ o kombinacije dviju velikih kriza - pandemije koronavirusa zbog koje moraju ostati kod kuće i potresa zbog kojeg su morali bježati iz stanova. “Potres je tipična šok-kriza. Bilo kakav gubitak sigurnog tla pod nogama aktivira evolucijski strah.

Takve krize mogu dovesti i do nerazumnih vrsta ponašanja jer nam se u njima ruši svjetonazor. Naš svjetonazor jest da je svijet sigurno mjesto, da se dobrim ljudima događaju dobre stvari i da smo mi dobri ljudi. U ovakvim situacijama vidimo da svijet nije sigurno mjesto i da se dobrim ljudima događaju loše stvari.

Nekad u tim situacijama iz egoističkih poriva preživljavanja, koji su u nekom evolucijskom smislu razumljivi, znamo činiti stvari zbog kojih se poslije preispitujemo. Tako dolazi do nečega što mi koji se bavimo kriznim stanjima nazivamo disbalansom emocija i kognicije. Koliko god smo kao pojedinci emocionalni, svakodnevno funkcioniramo kao razumna bića i taj omjer je na strani racija”, rekla je Ajduković.

Situacija s pandemijom koronavirusa će trajati, a ni posljedice potresa u Zagrebu i strah od novih udara neće nestati preko noći. Kakve psihološke reakcije ljudi se u takvim okolnostima mogu očekivati, pitali smo psihologinju Ajduković.

Suočavanje 

“S vremenom dođe do nečega što se zove kriza iscrpljivanja. Mislim da će kriza doći za desetak dana, kad se ljudi suoče s ograničenjima koje nosi korona, kad se osjete bespomoćnima, kad kod kuće gledaju kako su im popucali zidovi… Može se dogoditi da ljudi koji se dobro suočavaju i nose s jednom, drugom ili trećom stresnom situacijom jednostavno puknu na nekoj sitnici, na kapi koja prelije čašu jer dođu do točke kad više nemaju unutarnje snage ili vanjske podrške.

To je kumulativno djelovanje stresa i to je proces koji je postupan. I u zajednici dolazi do zamora suosjećanja, zamora pomaganja, zamora vlastitom situacijom. Već sada moramo misliti kako reagirati u tome razdoblju koje dolazi. U tim je okolnostima jako važno da budemo strpljivi i tolerantni jedni prema drugima.

Važno je osvijestiti emocije da znamo o čemu se radi. Važno je da ljudi shvate da je to što im se događa normalno, da se u takvim stanjima smire, da koriste tehnike relaksacije, od najjednostavnijih tehnika disanja do nekih svrsishodnih ili manje svrsishodnih aktivnosti koje im odvraćaju misli i koje ih umiruju. I važno je da smanje očekivanja od sebe i da traže psihološku pomoć kad im zatreba”, kaže M. Ajduković.

Dodaje da psiholozi i u ovim okolnostima rade online. “Imamo Društvo za psihološku pomoć, Školu javnog zdravlja 'A Štampar', Polikliniku za psihološku pomoć mladima Grada Zagreba, Hrvatsko društvo psihologa, Hrvatsku psihološku komoru. Psihološka zajednice spremna je pomoći, umreženi smo i koordinirani i u pričuvi. To će biti pomoć telefonskim linijama i svim drugim dostupnim kanalima komuniciranja”, objašnjava.

Ponašanje u krizi poučavati od vrtića

Profesor psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Dean Ajduković, ističe da je u situacijama kad kriza dosegne vrhunac i kad smo emocionalno preplavljeni jako važno da javne službe daju jasne i umirujuće upute. Važno je da građanima koji su postradali kažu gdje će biti zbrinuti, kako će ih se štititi od zaraze, kada će i kako štete biti sanirane. Javne službe, ističe, ne smiju davati lažna obećanja već realne poruke.

Ovo je situacija, kažu iskusni psiholozi Ajduković, u kojoj se pokazuje kako u javne službe trebamo ulagati i koliko je iznimno važna edukacija građana o ponašanju u kriznim stanjima, i to još od vrtićke i školske dobi.

Psihologinja Ajduković podsjeća da je posebno važna briga za starije građane koji nisu vični modernim tehnologijama komuniciranja.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo