Marko Frgačić, umirovljenik iz Zagreba, u Nerezinama na Malom Lošinju ima tri parcele u brdu, udaljene od mora nešto više od kilometra.
Da bi došao do njih, mora prijeći preko državne parcele, kamenjara koji se službeno vodi kao pašnjak. Već godinama, kako priča, od države pokušava kupiti tu parcelu.
To mu je omogućio novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu dokaže li da parcela graniči s njegovima, da nije dio ni jedne proizvodno tehnološke cjeline i da nije veća od 0,2 hektara.
Frgačić je Agenciji za poljoprivredno zemljište napisao zahtjev za kupnju zemljišta izravnom pogodbom od države po cijeni koju oni odrede. Riječ je o parceli pod brdom Osorčica veličine 1903 metra četvorna.
Može, ali tek kad...
U kolovozu ove godine dobio je odgovor Agencije za poljoprivredno zemljište. Poručili su mu da će njegov zahtjev razmatrati tek kada im on sam prikupi i dostavi dokumentaciju koja dokazuje da je država vlasnik te parcele te priložiti očitovanja nadležne županije i nekoliko javnih poduzeća o njihovim eventualnim planovima za tu parcelu.
Sve izvan propisa
- Zatražili su od mene da prikupljam dokumentaciju o toj parceli od niza državnih ureda i državnih tvrtki, što ni jedan propis ne nalaže - odlučan je Frgačić.
On je agenciji na njihov zahtjev odgovorio pisanim putem.
Pozvao se na Zakon o poljoprivrednom zemljištu i napisao im kako u članku 50. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a također ni u jednom drugom dijelu tog Zakona nigdje ne stoji da kupac koji predlaže kupnju izravnom pogodbom mora prikupljati silne potvrde koje su u svojem dopisu naveli.
- Morat ćete ih prikupiti sami. Uostalom, i normalno je da se vlasnik brine o statusu svoje imovine - napisao je Frgačić Agenciji.
Budući da se Agencija u svojem zahtjevu nije pozvala ni na jedan propis, Frgačić je sam potražio pravilnike u kojima je želio pronaći zakonske osnove za takav zahtjev Agencije. Našao je pravilnik, ali...
Golema dokumentacija
- Ni u tom pravilniku nigdje nije propisano da kupac ili zakupac moraju prikupljati dokumentaciju - ističe Frgačić. Smatra da bi Agenciji kao tijelu javne uprave trebalo biti puno jednostavnije prikupiti svu potrebnu dokumentaciju, da to mogu odraditi puno brže, da prikupljene podatke o svakoj parceli mogu koristiti za niz drugih potreba.
Dodaje da bi Agencija ionako morala provjeriti jesu li dokumenti koje donese bilo koji potencijalni kupac ispravni, pa nikako ne vidi smisao u tome da ih prikuplja on, a ne sama Agencija.
Iz prozvane Agencije kratko su poručili da će detaljano objašnjenje ovog slučaja dati danas budući da im treba više vremena za njegovu obradu te da Agencija postupa u skladu sa zakonima i propisima.