NA GRANICI ODRŽIVOSTI

KOLAPS MIROVINSKOG SUSTAVA Jednog penzionera uzdržava jedan zaposlenik jer premalo Hrvata radi

    AUTOR:
    • Gordana Galović

  • OBJAVLJENO:
  • 28.01.2013. u 22:28

Midžor Sučić / CROPIX

Omjer broja zaposlenih i umirovljenika pao je na alarmantnu, najnižu razinu do sada - trenutno na jednog umirovljenika dolazi samo 1,18 zaposlenih koji uplaćuju doprinose za mirovinsko osiguranje. U proteklih pet kriznih godina broj osiguranika smanjio se za 172.000 osoba, a istodobno se broj umirovljenika povećao za 70.000, što je Hrvatsku dovelo do ekonomski neodrživog omjera broja zaposlenih i umirovljenika. Budući da i dalje gubimo 700 radnih mjesta dnevno i nemilice se približavamo brojci od 400.000 nezaposlenih, izvjesno je da će taj omjer i dalje padati te ćemo vrlo brzo doći do situacije kada će broj zaposlenih i umirovljenika u državi biti sasvim izjednačen.

Demografski problem

Tu bitku počeli smo gubiti još devedesetih godina, kad smo imali gotovo idealnu situaciju jer je na jednog umirovljenika dolazilo troje zaposlenih. Već u idućih pet godina taj je omjer pao na 1,81 zaposlenog na jednog umirovljenika i nastavio se nezaustavljivo smanjivati sve do danas. Prvo je tadašnja vlast masovno gašenje tvrtki rješavala slanjem nezaposlenih u mirovinu umjesto na burzu. Nakon toga uveli smo braniteljske mirovine, a hrvatska specifičnost je i velik broj invalidskih mirovina koje prima svaki peti hrvatski umirovljenik. Tako je od milijun i 218 tisuća hrvatskih umirovljenika trenutno samo 638.152 njih u starosnoj mirovini. Hrvatski umirovljenici prosječno su odradili 29 godina radnog staža, a samo njih 138.410 ili 12,28 posto u mirovinu je otišlo s više od 40 godina radnog staža. Trenutno je 56.615 umirovljenika mlađe od 54 godine.

Uz loše upravljanje mirovinskim sustavom, koji je najbolji primjer stalnog zadiranja politike u sustav, na ruku Hrvatskoj ne ide ni demografska slika. Prema analizama demografa, udio stanovništva starijeg od 65 godina povećao se sa 11,9 posto 1991. godine na 15,7 posto 2001. godine. Prema svim demografskim predviđanjima, do 2051. udio stanovništva starijeg od 65 godina udvostručit će se i iznositi između 25 i 32 posto. Drugim riječima, za manje od 40 godina svaki treći Hrvat biti će stariji od 65 godina. Stručnjaci se stoga slažu da je rješenje daljnje podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu na 67 ili 68 godina te zadržavanje zaposlenih što dulje u svijetu rada.

Visoki doprinosi

- Moramo zadržati ljude što dulje u svijetu rada, što je, naravno, lakše reći nego učiniti, no moramo učiniti sve da se rad isplati. Poticati ljude višom mirovinom da im se isplati dulje raditi, a ako netko odluči ići ranije u mirovinu, za to mora biti kažnjen znatno nižom mirovinom - ističe Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije .

Prema njegovu mišljenju, argument o velikom broju nezaposlenih, koji ionako već čekaju na svako potencijalno radno mjesto, ne stoji.

- Imamo velik broj nezaposlenih zato što je rad skup zbog visokih doprinosa kojima podmirujemo transfere iz proračuna u mirovinski i zdravstveni sustav. Kada bi ti doprinosi bili niži, poslodavci bi zasigurno bili motivirani za zapošljavanje - pojašnjava Bejaković.

Stalno zadiranje

Najveći prigovor stručnjaka jest da je velika mirovinska reforma iz 1998. do 2002., kojom smo uveli tri mirovinska stupa, bila dobro zamišljen koncept koji je kasnije poništen stalnim zadiranjem u sustav. Najbolji primjer je pravo na dodatak na mirovinu od 0,4 do 27 posto koji imaju samo oni koji primaju mirovine iz prvog stupa, što je bio velik poticaj svima na bježanje iz drugog stupa.

Sveučilišni profesor na katedri za radno i socijalno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta Željko Potočnjak stoga upozorava da danas nitko ne zna kakvi će biti učinci i mirovine iz drugog stupa za deset godina.

Udar krize

- Obećanja da sve će biti u redu samo da izađemo iz krize ne stoje. Iz krize nećemo izaći tako dugo dok ne povučemo potrebne poteze u radnom zakonodavstvu, socijalnom sustavu, pravosuđu, državnoj upravi i drugim sustavima koji utječu na financijsku stabilnost i razvoj. Ne budemo li mogli plaćati dugove, realna će opcija biti smanjenje socijalnih davanja. Grci su pet puta smanjivali mirovine. Kad se nađete u situaciji da gospodarski sustav ne može funkcionirati, nema druge opcije - rekao nam je Potočnjak u intervjuu za Magazin.

Ekonomist Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta upozorava, pak, da se Hrvatskoj poklopilo nekoliko loših trendova. Prvo, relativno nepovoljna demografska struktura, zatim problem same strukture umirovljenika, među kojima je velik broj prijevremenih, invalidskih i braniteljskih mirovina, te u konačnici niska stopa zaposlenosti. Na ionako krhke temelje zatim je udarila ekonomska kriza. Pa ipak, domaći ekonomisti ne vjeruju da bi hrvatski umirovljenici trebali strahovati za isplatu svojih mirovina.

Jačanje gospodarstva

- Sustav je održiv, ali to ima svoju cijenu. Jedna cijena je da dugoročno imamo relativno niske mirovine, a druga je da iz proračuna znatna sredstva idu mirovinskom sustavu. Jedno od rješenja jest da će ponovnim jačanjem gospodarstva više ljudi raditi i da će se ponovo uplaćivati više doprinosa za mirovine. Drugo rješenje je moguće povećavanje izdvajanja za mirovine - ističe Nestić.

Prema procjenama analitičara, čak i kada se gospodarstvo oporavi i napokon se počnu otvarati nova radna mjesta, broj zaposlenih nikada više neće značajno sustići broj umirovljenika. Drugim riječima, nikada se nećemo vratiti na situaciju da će na jednog umirovljenika raditi dvoje ili troje zaposlenih.

Izdvajamo