Cibonin toranj. Nepregledne slavonske ravnice nad kojima lete dronovi za navođenje poljoprivrednih strojeva. Kulmerovi dvori. Teško je reći što je potaknulo ljude na javno govorenje o tome da Agrokor čini 15% hrvatskog gospodarstva (prvo Otvoreno HRT-a o temi Agrokora); da zapošljava 40.000 ljudi u Hrvatskoj (većina političara); da o njemu ovisi 150.000 ljudi ili obitelji (Vrdoljak) i da je u pitanju opskrba za vrijeme turističke sezone (Dnevnik HRT-a 1. 4.). Sve podsjeća na histerične naslovnice u ljetnim mjesecima iz devedesetih “Nema kuna!”. Informacija o turistu s devizama, koji je naišao na zatvoren poštanski ured na nekome otoku (jer nije bilo mjenjačnice), brzo je putovala do zabrinutih urednika novina u gradovima preko mora. Za vrijeme dok je vijest putovala, lokalni bi ugostitelj bez problema prihvatio višak turističkih deviza. Tržište (gotovo) uvijek pronađe svoj put.
Međutim, pitanje je koliko je vremena potrebno za to, koliki su troškovi prilagodbe i tko će ih platiti. Zbog toga postoji izraziti interes javnosti da sazna koliki je Agrokorov utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Na žalost, Vladine službe, korporativni analitičari i Agrokor zakazali su u pogledu analize ekonomskih učinaka najveće hrvatske kompanije. Na primjer, HT je prošle godine uz godišnje izvješće objavio procjenu ekonomskih učinaka kompanije, koju je radi kredibiliteta i točnosti (kompanije u pravilu nemaju ekspertizu za procjene makro učinaka) povjerio timu neovisnih eksperata s Ekonomskog instituta u Zagrebu. To je ispravan put koji trebaju slijediti svi značajni poduzetnici.
U nedostatku adekvatnih izvora i analiza o ekonomskim učincima Agrokora, vrlo gruba procjena u nastavku podložna je relativno širokom rasponu pogreške. Stoga od ove analize ne treba očekivati čuda, ali kako je detaljnija od svega što je do sada objavljeno, u ovoj fazi može pomoći stvaranju racionalnog osjećaja za stvarne gospodarske odnose i sistemske rizike vezane uz Agrokor.
1. Konsolidirani prihod koncerna iznosio je oko 49 milijardi kuna, što je malo više od 14% hrvatskog BDP-a, ali kruške se ne mogu dijeliti s jabukama
Agrokor je prema zadnjem objavljenom godišnjem izvješću (2015.) ostvario ukupan konsolidirani prihod od 49,4 milijarde kuna. Od toga se oko 49 milijardi odnosi na prihode od prodaje roba i usluga. U prvih devet mjeseci prošle godine zabilježen je pad prihoda za 2,2% u odnosu na prvih devet mjeseci 2015. Ako se sličan trend zadržao u zadnjem tromjesečju 2016., procjena prihoda za cijelu prošlu godinu iznosi oko 48 milijardi kuna. To je 14% hrvatskoga BDP-a 2016.
Međutim, usporedba prihoda od prodaje neke kompanije i dodane vrijednosti ostvarene u gospodarstvu nema ekonomskoga smisla. Pravo pitanje glasi koliki je doprinos kompanije dodanoj vrijednosti odnosno BDP-u. Kod međunarodnih kompanija kao što je Agrokor treba voditi računa i o tome u kojoj se državi stvara dodana vrijednost.
2. Grubo procijenjena bruto dodana vrijednost kompanije kreće se oko 4%, ali nije sve dodana vrijednost koja se stvara u Hrvatskoj
Izravni doprinos kompanije bruto dodanoj vrijednosti (BDV-u) sastoji se od zbira ukupnog troška rada s uključenim porezima i doprinosima (radnika i poslodavca), amortizacije koja uključuje i naknadu za koncesije te plaćenih naknada za angažman ostaloga kapitala, što uključuje kamate, premije osiguranja i bruto dobit. Doprinos BDP-u dobiva se uvećanjem doprinosa BDV-u za plaćene indirektne poreze (PDV) umanjene za subvencije za proizvode. Širi izračun izravnoga utjecaja kompanije na BDP treba uključiti i nove investicije - kupnje materijalne i nematerijalne imovine.
Zaboravi li se da Agrokor posluje u nekoliko država, računica izgleda kao u sljedećoj tablici. Udjel cijelog konsolidiranog koncerna bez uključenih novih investicija može se procijeniti na 3,3% BDP-a, a procjena s uključenim novim investicijama iznosi 3,8% BDP-a. Procjena za 2016. manja je nego za 2015. zbog očekivanog smanjenja bruto dobiti.
Na pitanja o procjeni plaćenog PDV-a vratit ćemo se dalje u tekstu. Za sada treba uočiti da procjena počiva na pretpostavci da koncern svu dodanu vrijednost stvara u Hrvatskoj. Međutim, izravna gospodarska aktivnost u Hrvatskoj predstavlja samo dio ekonomske aktivnosti Agrokora.
3. Hrvatsko tržište predstavlja manji dio poslovnih aktivnosti mjereno prema broju zaposlenih ili prihodu
Od oko 60.000 zaposlenih u koncernu samo 49% zaposleno je u Hrvatskoj, uglavnom u maloprodaji, veleprodaji i kiosk poslovanju:
Prema podatku iz Ankete o radnoj snazi (podatak za prosjek godine), ukupan broj zaposlenih u Hrvatskoj 2015. iznosio je 1,589 milijuna. Zaposlenost u Agrokoru u Hrvatskoj predstavlja približno 1,9% ukupnoga broja zaposlenih. U odnosu na službeni broj registriranih zaposlenih u prosincu iste godine (1,307 milijuna), Agrokorov hrvatski udjel iznosio je 2,3%. Prema godišnjem izvješću za 2015., u Hrvatskoj je ostvareno 22,9 milijardi kuna konsolidiranog prihoda ili oko 47%. Samo Mercator, koji posluje na drugim regionalnim tržištima, imao je 20,5 milijardi kuna konsolidiranog prihoda. Ako se vrlo grubo pretpostavi da je udjel Hrvatske u prihodu jednak udjelu u dodanoj vrijednosti koncerna, dolazi se do procjene udjela Agrokora u hrvatskom BDP-u od oko 1,8% (=0,47*3,8%). To je približno jednako udjelu u ukupnoj zaposlenosti prema metodologiji Ankete o radnoj snazi. Agrokorov udjel u hrvatskom BDP-u mogao bi biti veći od te brojke. Značajni domaći proizvođači iz sastava koncerna, poput Jamnice, Leda, Zvijezde, Belja, PIK-ova Vinkovci i Vrbovec ostvaruju izvoz u regiji kroz Agrokorove maloprodajne lance Konzum, Mercator, Idea i Roda (ukupno 1912 prodavaonica 2015.). Može se pretpostaviti da relativno veći dio zaposlenika u maloprodaji u Sloveniji, BiH i Srbiji u većoj mjeri doprinosi prodaji izvoza Agrokorovih hrvatskih kompanija, nego što zaposlenici u maloprodaji u Hrvatskoj doprinose realizaciji uvoza iz Agrokorovih kompanija izvan Hrvatske. Međutim, razlika koja proizlazi iz tih odnosa ne može znatno utjecati na rezultat. Stoga, imajući na umu i inače veliku mogućnost pogreške, nećemo puno pogriješiti ako zaključimo da se Agrokorov izravan doprinos hrvatskom BDP-u kreće oko 2% ili malo iznad toga postotka.
4. Usporedba s dodanom vrijednošću ključnih domaćih operativnih kompanija iz sastava koncerna i objavljenim podacima o porezu ukazuje da procjena ne može bitno odstupati od 2%.
Dionice nekih od najvažnijih proizvodnih kompanija iz sastava koncerna uvrštene su na burzi: Jamnica, Ledo, Zvijezda, Belje, Vupik i PIK Vinkovci. Grubo procijenjena bruto dodana vrijednost ovih kompanija na temelju financijskih izvješća za 2016. objavljenih na Zagrebačkoj burzi iznosi 2,1 milijardu kuna ili 0,7% bruto dodane vrijednosti hrvatskoga gospodarstva.
Međutim, uvjerljivo najveća hrvatska kompanija u koncernu je Konzum. Njegove dionice više ne kotiraju na burzi, pa izvješća 2016. još nisu objavljena. Na temelju javnih financijskih izvještaja za 2015. iz baze sudskog registra odnosno Fine, može se grubo procijeniti bruto dodana vrijednost Konzuma u iznosu od 0,8% bruto dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva. Taj se udjel nije mogao značajnije promijeniti 2016. Kada se iznosi zbroje i doda vrlo gruba procjena udjela ostalih kompanija, investicija i plaćenog PDV-a umanjenog za subvencije, procjena se ponovo smješta u raspon 2% - 2,5% BDP-a.
Osim toga, Agrokor je objavio da godišnje plaća oko 3 milijarde kuna poreza i doprinosa u Hrvatskoj, od čega najveći dio za PDV. Prema podacima za opću razinu države, godine 2015. uplaćeno je 123,8 milijardi kuna poreza i doprinosa. Agrokorovih 3 milijarde čini 2,4% toga iznosa. Ako je kompanija u priopćenju govorila o plaćanjima 2016., kada su prihodi države bili znatno veći nego 2015. i udjel bi mogao iznositi malo manje, oko 2,3%. I ta procjena se smješta u ranije procijenjeni interval.
Sada se vidi i otkud potječe procjena o 2 milijarde kuna plaćenog PDV-a. Porezi, doprinosi i druga davanja na rad na razini koncerna iznosila su 1,7 milijardi kuna 2015. (podatak iz godišnjeg izvješća). Kako se oko polovice zaposlenih nalazi u Hrvatskoj, ima smisla pretpostaviti da se pola iznosa (oko 860 milijuna) plaća u Hrvatskoj. Nadalje, među drugim poreznim i sličnim davanjima najvažniji je porez na dobit. S obzirom na strukturu kompanije, iz godišnjeg izvješća nije moguće procijeniti koliko se točno plaća u kojoj zemlji. Međutim, na razini aproksimacije makroekonomskih učinaka nećemo puno pogriješiti ako spomenuti iznos od 3 milijarde kuna plaćenih poreza i doprinosa grubo podijelimo na 2/3 PDV-a i 1/3 ostalih poreza i doprinosa. Otud 2 milijarde u prvoj tablici.
Kao i kod drugih procjena, raspon pogreške nije mali. Zbunjuje da su i ministar financija i koncern prvo govorili da Agrokor nema poreznih dugova, no kad je Roglićev Orbico pokrenuo lavinu blokada računa, u redu se prema pisanju Jutarnjeg lista navodno našla i država. Stoga nije jasno je li 3 milijarde stvarno plaćeni ili obračunati porez. S obzirom na iznose blokada za poreze koji se spominju u medijima, razlika ne može biti toliko velika da ugrozi razumnost iznesene procjene.
5. O širim učincima može se samo nagađati, sigurno su značajni, no treba ih ispravno interpretirati
Najveći dio koncerna Agrokor je vertikalno integrirani lanac u kojem se spajaju poljoprivredna proizvodnja, prehrambena industrija i trgovina. Agrokor koristi slogan od polja do stola kako bi ilustrirao stratešku orijentaciju. Prema tome, u proizvodnom dijelu koncerna postojala je tendencija stvaranja spojenih odnosno zatvorenih lanaca isporuka, čija je dodana vrijednost već uključena u gornju procjenu.
Dio nabavki roba i usluga od dobavljača izvan koncerna odnosi se na uvoz (u najvećoj mjeri kod Leda i Zvijezde - prema nekonsolidiranim podacima s kojima raspolažemo za 2014. između 33% i 40% - kod drugih značajnijih kompanija to je znatno manje). Uvoz valja izdvojiti, jer osjetne učinke duž lanaca dodane vrijednosti stvaraju samo domaće isporuke domaćih roba i usluga velikim Agrokorovim kompanijama i maloprodajnim lancima u Hrvatskoj i regiji. Krajnji učinci ovise o širenju krugova duž mreže domaćih isporuka, ali ih u svakom novom širem krugu umanjuje uvoz.
Bilo bi neozbiljno procjenjivati šire učinke u tekstu ovakve vrste. Nitko osim Agrokora ne zna detaljnu troškovnu strukturu, uvoznu komponentu (o tome nema informacije u konsolidiranim izvještajima) i nitko osim Agrokora ne zna procijeniti dužinu dobavljačkih lanaca te njihove troškovne strukture i sklonosti uvozu. Vedrana Pribičević je u tekstu o Agrokoru u Jutarnjem listu prošle subote dala naslutiti da bi se pomoću mrežnih modela mogle raditi procjene širenja učinaka. Njen prijedlog je vrlo koristan za procjene financijskih veza i rizika vezanih uz Agrokor. Međutim - ovo je naizgled biti suprotno ekonomskoj logici - suštinski nije važno jesu li multiplikatori duž lanaca nabave veliki ili mali, i treba li procjenu izravnog doprinosa koncerna BDP-u između 2 i 2,5% množiti s multiplikatorom 2, 3 ili 5 (potonje je iznimno malo vjerojatno s obzirom na strukturu hrvatskoga gospodarstva) kako bi se izračunali širi učinci odnosno dosezi kompanije.
Naime, svaki vrlo veliki gospodarski entitet u mrežnom je smislu dovoljno velik i utjecajan da može izazvati osjetne učinke te predstavlja sistemski rizik. Prestane li Agrokor poslovati ili poslovanje ozbiljno zastane, to jest, zatrese li se jedan veliki (u ovom slučaju najveći) čvor iz ekonomske mreže, jasno je da će se pojaviti domino efekt. Zbog toga pravo pitanje ne glasi dokle sežu Agrokorovi širi utjecaji kroz tehničke input-output koeficijente i financijske veze koje ih prate. Taj dio dodane vrijednosti ionako ne proizvodi Agrokor, nego njegovi domaći dobavljači i financijeri. Prava pitanja glase: (1) koji dijelovi posrnule kompanije su poslovno održivi i što je sve potrebno (i koliko vremena) da zdravi dijelovi nastave normalno poslovati te (2) koji dijelovi lanaca nabave su poslovno održivi i što je sve potrebno (i koliko vremena) da i oni nastave normalno poslovati? Drugo pitanje je osobito važno za domaće dobavljače koji kroz sustav Agrokora plasiraju proizvode u Hrvatskoj i regiji.
6. Apsorpcija dobara (osobna potrošnja, investicijski izdaci, izvoz i u manjoj mjeri državna potrošnja) kroji gospodarsku strukturu
Iako lančane efekte za sada nije moguće procijeniti, valja podsjećati da Agrokor, kao i svaka druga tvrtka, u krajnjoj liniji postoji samo zbog kupaca, domaćih i stranih. Svi oni traže dobra zbog potrošnje ili investicija u materijalnu i nematerijalnu imovinu. Iz te perspektive, Agrokor nije bitan, kao niti jedna druga kompanija. Ako kupac traži robu X i ne pronađe je u Agrokoru odnosno Konzumu, netko drugi će ju ponuditi. To vrijedi za svaku robu na tržištu, pa čak i za hiper-regulirani novac čiji nedostatak su turist i ugostitelj davnih dana uspješno riješili na otoku. Dakle, kako stoje stvari: što je zdravo u Agrokoru i oko njega?
Ako je suditi prema profitabilnosti Jamnice, Leda i Zvijezde, njihovi su proizvodi vrlo traženi i vjerojatno bi drugi trgovac rado doveo tako tražene proizvode do kupaca i da nema Konzuma. Isto vrijedi za druge domaće proizvode dobavljača, ako se traže i dobro prodaju.
Preslagivanje kanala distribucije i prodaje može izazvati određene troškove, no ako su ljudi spremni plaćati proizvod čija dodatna isporučena jedinica ne stvara dodatni prihod koji je manji od dodatnog troška, vjerojatno će se uz razumnu cijenu naći netko spreman financirati tranziciju - restrukturiranje distribucijskog lanca. Zbog toga je spominjanje opskrbe Jadrana u vrijeme turističke sezone promašeno.
S druge strane, vertikalno integriran koncern poput Agrokora vjerojatno je donosio djelomičnu prednost u maloprodaji vlastitim proizvodima i proizvodima partnera koji su ga pratili u realizaciji strategije vertikalne integracije (od polja do stola) i regionalne ekspanzije. Razumno je pretpostaviti da se neki proizvodi ne mogu lako probiti do potrošača kroz druge kanale. Jer, u složenoj igri ponude i potražnje potrošač nije uvijek apsolutni suveren. Postoji i ona druga logika Steve Jobsa, koja kaže da ljudi ne znaju što žele dok im netko ne pokaže proizvod.
Premda je Jobsova, i ta je slika svijeta polovična. Stvarnost je negdje između teorije suverenog potrošača i Jobsove teorije potrošača - ovce. Pravo pitanje stoga glasi što je to u Agrokoru i vezano uz Agrokor što ne bi moglo doprijeti do potrošača u nekom drugom aranžmanu, kroz druge distribucijske kanale? Tu počinje priča o sistemskom riziku. Tri velike slavonske kompanije (prije svega Belje, a za njima i Vupik te PIK Vinkovci) još nisu profitabilne, a iznimno su važne za ionako posrnulo gospodarstvo istočne Slavonije i Baranje. Dio dobavljača je robustan i ne ovisi toliko o Agrokoru (npr. Podravka), no nije tako sa svima. Neki će imati ozbiljne poteškoće.
Općenito, ako su Agrokorove operativne kompanije solidne i ako dobavljači Konzuma imaju proizvode sa solidnim odnosima cijene i kvalitete koje ljudi traže, tržište će pronaći svoj put. Baš kao i onda na udaljenom otoku, kada je turist poljubio vrata lokalne pošte i u miru pojeo ribu plativši u čvrstoj valuti. Danas na otoku rade četiri mjenjačnice u toku sezone. No, trebalo je vremena da se tržište konsolidira.