RAZLOZI PORAZA VLADAJUĆE STRANKE

KOMENTAR JELENE LOVRIĆ Birači SDP-a bojkotirali su izbore jer su iznevjereni

Boris Kovačev / CROPIX / BORIS KOVACEV

Po rezultatima iznenađujući, a po njihovim krajnjim implikacijama zabrinjavajući - to je rezime prvih izbora za Europski parlament na kojima je Hrvatska odabrala svoju briselsku reprezentaciju. Pobjeda HDZ-a, odnosno poraz SDP-a, posve su neočekivani.

Premda je bilo očito da Vlada gubi podršku, teško je ipak bilo zamisliti da će drčni Zoran Milanović šampionu nepopularnosti Tomislavu Karamarku gledati u leđa. Moglo bi se reći: njihova briga! Ali slika Hrvatske što je izborni rezultati otkrivaju razlog je za zabrinutost mnogo širih razmjera. Tiče se cijele države.

Prvi razlog za zabrinutost zapanjujuće je mizeran odaziv birača, najvećim dijelom posljedica teške apatije u koju je nacija potonula.

Mala izlaznost nije rezultat samo pogrešnih odluka vladajuće koalicije, odnosno njene procjene da bi joj takva situacija mogla konvergirati, što - usput rečeno - pokazuje tešku falinku Milanovićeva strateškog promišljanja.

Loša ideja o razdvajanju europskih od skorih lokalnih izbora, posve neprimjetna kampanja kroz koju se SDP prošunjao, Milanovićeva odluka da na listu kandidata regrutira ljude bez političkog imena i težine, sve to imalo je nekog, ali - bojimo se - ne i presudnog utjecaja.

Najvažniji je razlog apstinencije široko nezadovoljstvo javnosti generalno svim političkim elitama. A posebno ovoga puta razočaranost SDP-ovih birača, koji su svojoj stranci odlučili okrenuti leđa, vjerojatno je kažnjavajući za iznevjerena obećanja. Više je riječ o bojkotu nego o nezainteresiranosti.

Demonstraciji ogorčenosti i gnjeva, a ne tek pukoj ravnodušnosti.

Jaz i otuđenost između političkih stranaka i velikog dijela javnosti može biti uzrok velikih problema za državu i društvo. Utoliko opasna izočnost birača s nedjeljnih izbora približava Hrvatsku onim zemljama u kojima između politike i građana vlada ogluha ili se njihova komunikacija ne odvija kroz demokratske institucije, nego izvaninstitucionalnim sredstvima, ili na ulici ili bijegom u masovnu depresiju i apatiju.

Druga zabrinjavajuća implikacija europskih izbora povratak je HDZ-a na pobjedničku poziciju.

Premda su rezultati izbora zbog malog odaziva birača nedovoljno reprezentativni, očito je da se samo godinu i pol od teškog i jako zasluženog gubitka parlamentarnih izbora HDZ vraća iz mrtvih i opet bi mogao aspirirati na vlast. Što ne bi trebalo predstavljati problem da se karakter te stranke nije promijenio.

Nikad HDZ nije bio desniji nego danas za Karamarkova vodstva.

Premda je i za vrijeme Franje Tuđmana znalo biti ekstremizma kao i ustašolikih tendencija, HDZ je uvijek stajao na dvije noge, što je prvi predsjednik s razlogom smatrao garancijom njegove stabilnosti i uspješnosti.

HDZ-ovo je lijevo krilo danas posve atrofiralo, više ne postoji. Odbačen je i glanc pristojne europske konzervativne stranke koji je Ivo Sanader svojedobno bio nametnuo.

Ostali aspekti Sanaderova naslijeđa, kraci hobotnice, nisu amputirani takvim marom s kakvim je iz HDZ-a izbrisan i prognan svaki znak moderniteta.

Tako pobjedu na europskim izborima u HDZ-ovom stožeru raspojasano, kao svoj na svome, slavi i notorni Vice Vukojević, mračnjak i rigidni desničar, koji s europskom idejom nikad ništa nije imao. S takvim tipovima Karamarko - bojati se - od HDZ-a opet pravi stranku opasnih namjera.

Treće, veliki uspjeh koji je Ruža Tomašić uspjela ostvariti, osvajajući na Karamarkovoj listi rekordan broj pojedinačnih glasova, govori jako mnogo o HDZ-u, ali - na žalost - i o Hrvatskoj. Šefica jedne od pravaških strančica svojom se šovinističkom i ksenofobičnom kampanjom, impregniranom klasičnim govorom mržnje, pretvorila u zvijezdu krajnje desnice, kakvih se u Europskom parlamentu znade naći, premda nipošto ne zastupaju europske vrijednosti. Činjenica da je postala šampionka, ostavljajući iza sebe ljude ozbiljnog političkog sadržaja, pokazuje ne samo preferencije HDZ-ovih birača, nego i to da u Hrvatskoj postoji značajan bazen ekstremno desnih raspoloženja.

Kriza je pogodno tlo za radikalske elemente. Ruža Tomašić samo je lakmus-papir takva stanja.

Njenim uvrštavanjem na izbornu listu HDZ pokazuje da ekstremne pozicije smatra prihvatljivim. Opcije nespojive s bilo kakvim civiliziranim svjetonazorom pokušava učiniti legitimnim izborom. Svojim ih odnosom dodatno ohrabruje.

Ali, ne treba zaboraviti da su ljuti desničari dobili izbore samo zato što ih je ljevica izgubila.

Izdvajamo