Za biskupa Valentina Pozaića nema svetinja. Dok je sva Hrvatska ujedinjena u sjećanju na svoje pokojnike, on s oltara poziva na razdor i novu podjelu nacije linijom nekih davnih, krvavih ideoloških sukoba. Duboku kontemplaciju nad grobovima vrijeđa skarednim politikanstvom. Umjesto općeljudskog zajedništva, Crkva u Hrvatskoj preko svojih velikodostojnika svađa narod i gura ga u situaciju verbalnog građanskog rata.
Misu na Mirogoju pomoćni zagrebački biskup Pozaić iskoristio je da aktualnu vlast napadne kao zločinačku. Govorio je, doslovce, o “zločinačkoj ideologiji trenutačnog režima”. Optuživao ga za sustavnu destrukciju, ideologiju pranja mozga i progon kršćana. Rigao je politički bijes. Nizao litanije mržnje. Neprijateljski stav biskupa Pozaića prema vlasti predsjednika Josipovića i premijera Milanovića nije novost. Njegovo je političko desnilo također dobro poznato. Početkom godine aktualnu je Vladu usporedio s nacistima te - prizivajući neku novu Oluju - pozvao na njezino rušenje.
Pozaić ima pravo na svoj politički ekstremizam. Ima pravo čak i na to da ne razumije ili ne priznaje demokratska pravila igre, poput činjenice da je aktualna vlast demokratski izabrana. Ali, ima li pravo da u ime vjere propovijeda pizmu te s oltara raspiruje društvene napetosti i podjele - o tome bi trebali odlučiti njegovi nadređeni. Od Kaptola do Vatikana. Kardinal Bozanić, koji ga na važne datume gura u javnost, pred kamere, faktički ga pretvarajući u glasnogovornika Crkve. Crkve mržnje, a ne ljubavi. Rimska kurija na čelu s papom Franjom koji je za nedavnog susreta s hrvatskim predsjednikom Josipovićem emitirao posve drukčije poruke, poruke mirotvorstva, razumijevanja i suradnje. Jednom i drugom Pozaić je pljunuo u evanđelje.
Radikalizacija poruka s oltara govori o zastrašujućoj talibanizaciji ovdašnje Crkve. Hrvatska javnost ima pravo očekivati da se biskupi svojom retorikom prilagode standardima civilizirane komunikacije. Izgubili su kompas. Ekstremistički diskurs kakav neki od njih sebi dopuštaju na političkoj se sceni više ne može čuti. Politika se ipak kultivirala. Premda biskup Pozaić sam sebe implicitno naziva “čovjekom blaženstva”, a Vladu optužuje za “sotonska nadahnuća”, izgleda kao da se kroz njegovu homiliju na Mirogoju, nad grobovima, oglasio sam nečastivi.