KROV NAD GLAVOM

KOMENTAR JUTARNJEG Grčka je zabranila ovrhu nad stanovima ugroženih. Može li i Hrvatska?

Srđan Vrančić/CROPIX

Prema podacima Hrvatske narodne banke, udio djelomično i potpuno nenadoknadivih stambenih kredita stanovništvu ugovorenih u eurima je 4,18 posto, a u švicarskim francima 10,79 posto. Daleko je to od Grčke

Španjolska dužnička kriza teško je pogodila Amaiju Egańu. Ta 53-godišnja Španjolka nije više imala odakle otplaćivati banci kredit za stan u kojem je živjela. Banka je pokrenula ovrhu nad stanom i odlučila tu nekretninu prodati kako bi naplatila svoju hipoteku. No, prvo je gospođu Amaiju trebalo deložirati. Kada je sudski ovršitelj s policijom stigao pred vrata nekoć njezina stana, Amaia Egańa to nije mogla podnijeti: bacila se kroz prozor s četvrtog kata i smrskala o asfalt.

Dogodilo se to u srijedu, 9. studenoga 2011. Sutradan, Udruga španjolskih banaka objavila je da na dvije godine obustavlja sve deložacije kako se takve tragedije ne bi ponavljale.

Malo tko se tada upitao: a što je s onim građanima, bankovnim štedišama koji su gospođi Amaiji posudili svoju životnu štednju da bi ona sebi mogla kupiti stan? Ako gospođa doista ne može vraćati kredit, ne bi li oni trebali skočiti kroz prozor?

Banke, naime, ne posuđuju nikome svoj novac, nego novac svojih štediša, također nekih ljudi od krvi i mesa, s njihovim vlastitim individualnim i obiteljskim dramama i tragedijama. Ali, i najnovija ekonomska kriza zorno je demonstrirala: ono što se u normalnim vremenima smatra bespovratnim civilizacijskim postignućem, poput svetosti ugovora, nužda, nesreća i nagon za samoodržanjem začas srozaju natrag u primordijalne međuljudske odnose.

Štediše, do jučer uzdizani u nebesa kao ljudi koji odricanjem od potrošnje omogućavaju drugima da sebi kupe stan, auto ili vešmašinu, postaju razbojnici i lihvari. Bankari, inače toliko hvaljeni i cijenjeni financijski posrednici, postaju gamad, banda lopovska i pljačkaši naivnog naroda.

I Hrvatska je dobila svoju porciju deložacijske drame. Ovrhu doma obitelji Vukić u Zadru osiguravali su kordoni specijalaca. Očajnu obitelj Frlan u Zagrebu od izbacivanja iz kuće u Aninoj ulici pokušavalo je zaštititi 200-tinjak aktivista udruge Živi zid. Interventna policija morala je blokirati i zagrebačku Šalatu kada su vjerovnici krenuli naplatiti svoje potraživanje od opernog pjevača Nevena Palačeka Papagena...

Nakon toga su se i na hrvatskoj političkoj sceni pojavile inicijative da se spriječi prisilno unovčenje hipoteka. Iznosile su se crne brojke da ni u Hrvatskoj oko 15.000 građana ne može podmirivati svoje kreditne obveze pa svakoga dana bez toplog doma ostane desetak obitelji. Pamtimo inicijativu predsjednika Josipovića i veselje u javnosti izazvano najavom da će Ministarstvo financija predložiti novi zakon o ovrsi koji će bitno olakšati položaj nelikvidnih i insolventnih dužnika. Ali, oglasile su se i hrvatske banke s upozorenjem da je to sve jeftina demagogija koja bi zemlju mogla skupo stajati.

Osim ostrašćenih rasprava jesu li za naciju gore mučne i dramatične scene natezanja sa specijalcima u oklopima ili opasnost od još veće suzdržanosti i strogoće banaka kod stambenog kreditiranja, nije se dogodilo ništa bitno niti je Hrvatska stekla neka vrijedna vlastita iskustva. No, ovih dana vrlo zanimljiva iskustva s moratorijem na ovrhe i deložacije stižu iz mentalno i gospodarski vrlo bliske nam zemlje - Grčke.

Prema podacima grčke središnje banke, na kraju ožujka ove godine Grci su prestali otplaćivati 22,9 posto svih hipotekarnih kredita. Udjel svih nenadoknadivih kredita u ukupnima popeo se na 27,8 posto ili na 63,6 milijardi eura. Službeni podaci još nisu objavljeni, no analitičari procjenjuju da se do kraja lipnja udjel nenaplativih kredita u Grčkoj povećao na 30 posto! Ne poduzme li Vlada nešto hitno, grčke banke opet će se naći u bankrotu.

Grčka je prisilne naplate hipotekarnih stambenih kredita suspendirala još 2009. i od tada je zabranu svake godine produljivala. Sljedeće godine moratorij namjerava ukinuti, osim za socijalno najugroženiju skupinu dužnika.

Prošloga četvrtka u palači Maximos u Ateni sastali su se grčki premijer Antonis Samaras i njegov zamjenik, šef Pasoka Evangelos Venizelos, i odlučili: “Primarni dom u kojem stanuju socijalno slabi građani i svi oni koji su u stanju nesumnjivo dokazati da zbog krize ne mogu otplaćivati svoje stambene kredite bit će zaštićeni. To nije stvar pregovora. I točka”. No, zašto je onda Vlada uopće odlučila ukinuti opći moratorij? Prevladalo je nekoliko krupnih razloga.

Grčki bankari procijenili su da trećina dužnika, ili njih oko 10.000, jednostavno ne želi otplaćivati kredite premda bi to mogli. Naime, u valu okrupnjavanja banaka kreditori su otkrili da mnogi nesolidni platiše u jednoj banci imaju pozamašne iznose na računima u drugim bankama. Moratorij je također paralizirao grčko tržište nekretnina.

U prva tri mjeseca ove godine vlasnika je u Grčkoj promijenilo samo 4600 nekretnina, a i to većinom prijenosom s roditelja na djecu. Istodobno, neprodano je oko 150.000 stanova i kuća, a bez posla je 280 različitih vrsta profesionalaca u građevini i nekretninskom biznisu. Od siječnja bi se to trebalo promijeniti.

Zakonsku zaštitu od ovrhe i deložacije na pet godina od prestanka plaćanja kredita dobit će samo siromašni i pripadnici srednje klase koji su stvarne žrtve gospodarske krize. Zaštićene će biti nekretnine procijenjene vrijednosti do 200.000 eura, no ta će se granica svake godine spustiti za deset posto.

Nakon uvođenja novoga režima, vjeruje grčki premijer, od šest do sedam tisuća stanova na godinu bit će stavljeno na prodaju, što bi trebalo oživjeti grčko tržište nekretnina. Ali, Antonis Samars našao se sada pred novim izazovom: kako spriječiti da se mala skupina “spretnih pojedinaca”, koji bi mogli otplaćivati kredite, ne sakrije iza istinski socijalno ugroženih građana...

Statistika otplate stambenih kredita u Hrvatskoj za sada još nije tako alarmantna kao u Grčkoj. Prema zadnjim podacima Hrvatske narodne banke, udio djelomično i potpuno nenadoknadivih stambenih kredita stanovništvu ugovorenih u eurima je 4,18 posto, a u švicarskim francima 10,79 posto. Daleko je to od grčkih astronomskih postotaka, ali je i dva-tri puta više nego u financijski normalnim vremenima. Patnje pojedinaca zbog ovrhe i deložacija nisu u Hrvatskoj ništa manje nego u Grčkoj, Španjolskoj ili Italiji, što znači da bi i u Hrvatskoj bilo opravdano poduzeti iste zakonske mjere za ublažavanje ljudskih patnji. Dakako, u tom se slučaju ni u Hrvatskoj neće moći izbjeći pojava “spretnih pojedinaca”.

Izdvajamo