KAKO TROŠE NOVAC?

KOMORE IZ NOĆNE MORE Vlada ih ne nadzire, a godišnje izvuku 160 mil. kn više nego im treba!

Ronald Gorsic / CROPIX

Ima ih 27: Gospodarska, Obrtnička te 25 strukovnih. U godinu dana izvuku od svojih članova 360 milijuna kuna, čak 160 milijuna više nego što im je potrebno za rad. Kako troše taj novac? To znaju samo njihovi šefovi. Vlada ih nema pravo nadzirati. Po zakonu, to su neprofitne organizacije

I vi biste, znači, komoru? A zašto baš komoru? – pitam Damira Funčića.

On je na čelu ceha zaštitara i od države već neko vrijeme traži sljedeće: da im dopusti da se organiziraju u zasebnu strukovnu organizaciju, da im se prepuste javne ovlasti, a novoosnovana komora preuzme ono što je dosad obavljala država.

Ukratko – radi se o izdavanju zaštitarskih licenci i vođenju registra svih poslovnih subjekata u tom sektoru.

Ima tu još jedna sitna “caka”.

Da bi u tome uspjeli, država im mora omogućiti samo još jednu stvar: članstvo u komori proglasiti obaveznim kako bi se novoosnovana organizacija imala iz čega financirati, piše Globus .

Time bi dobili zakonsku osnovu svim ljudima koji su zaposleni na radnim mjestima čuvara zaštitara po dekretu svaki mjesec s računa skidati dogovoreni iznos za članarinu.

Valja unajmiti i neke poslovne prostore za rad. Zaposliti tajnicu i možda pravnika.

Predsjednik i dopredsjednik mogu raditi i volonterski, samo da im se za to ipak isplati neka pristojna mjesečna naknada.

Takvoj komori već bi u samom startu trebalo nekoliko milijuna kuna prihoda na godinu kako bi mogli obavljati zakonom propisane poslove i štititi interese 13.400 osoba zaposlenih u zaštitarskom sektoru.

Ako se zaštitari uspiju organizirati, pridružit će se prenatrpanom sustavu koji trenutačno čini 27 komora, od čega njih dvije, gospodarska i obrtnička, nisu strukovne, ali su ipak vrlo važan dio komorske priče jer je članstvo u njima prema zakonu obavezno.

“To znači da je komorski sustav neka vrsta staleških, parafiskalnih organizacija koje iz gospodarstva i radno aktivnog stanovništva izvlače novac, često i znatno veći od onoga koji im je potreban za operativni rad. Velik broj komora ima viškove prihoda i ostvaruju zarade iako bi one prema statusima prvenstveno trebale biti neprofitne organizacije”, govori Globusu jedan sugovornik iz Ministarstva zdravlja.

Istražili smo kompleksan komorski sustav i došli do zapanjujuće brojke: u ovom trenutku neku vrstu komorskog doprinosa plaća čak 178.338 radnika ili obrtnika te još 290 tisuća pravnih subjekata koji su obveznici plaćanja članarine i doprinosa Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Ako u obzir uzmemo samo one prve, ispada da neku vrstu komorskog nameta danas “pod mus” mora plaćati 16,21 posto radno aktivnog stanovništva.

Njima se svakog mjeseca iz plaća oduzima određeni novčani iznos za članstva u komorama.

Svih 27 komora, izračunao je Globus na temelju podataka za 2013. godinu iz Registra neprofitnih organizacija koje vodi Ministarstvo financija, te godine iz gospodarstva i od ovih 16,21 posto radno aktivnih stanovnika izvuklo je 360 milijuna kuna.

Taj novac komore bi trebale utrošiti na administraciju i obveze koje su preuzele s dobitkom javnih ovlasti, no ispada kako je dobar dio njih iznose za članarine i doprinose očito precijenio.

Prema podacima iz financijskih izvješća, komore su u 2013. godini imale 160 milijuna kuna viška prihoda, a to je 44 posto ukupne svote novca što su je u toj godine naplatile od članova.

Pojednostavljeno, komore bi svoje doprinose mogle smanjiti za 44 posto, a i dalje bi bile na nuli i mogle bi obavljati funkcije koje im po zakonu pripadaju.

Ironično je što su komore ostvarile milijunski višak prihoda nakon što je većina njih, zbog krize, kroz godine čak smanjila iznose članarina, doprinosa i upisnina.

Recimo, 2002. godine svojim su članicama naplatile nešto više od pola milijarde kuna, točnije 541 milijun, iako je te godine broj komora bio znatno manji nego danas.

Raj za komorski doprinos je zdravstveni sustav.

Tu se medicinsko osoblje organziralo u čak osam komora.

Doktori pripadaju Hrvatskoj liječničkoj komori. Medicinske sestre – Hrvatskoj komori medicinskih sestara. U zasebnu komoru organizirane su i primalje. Posebnoj strukovnoj organizaciji pripadaju ljekarnici.Svoje komore imaju i djelatnici dentalne medicine, ali i fizioterapeuti te medicinski biotehničari.

Zanimljivo je to da svaka komora još ima i svoju paralelnu udrugu.

Pa tako postoji HUBOL – Hrvatska udruga bolničkih liječnika.

Tu je zatim Hrvatska udruga medicinskih sestara i udruga za promicanje primaljstva.

Postoje i Hrvatsko farmaceutsko društvo i Hrvatsko stomatološko društvo.

Još je jedna komora u zdravstvenom sustavu - Hrvatska komora zdravstvenih radnika.

Ona se sastoji od četiri razreda: sanitarnih inženjera, radnih terapeuta, medicinsko-laboratorijskih radnika i zaposlenika u zdravstveno-radiološkoj djelatnosti.

No svaki od tih razreda ima i svoju udrugu.

Tako tu djeluju Hrvatska sanitarna udruga, Hrvatsko društvo inženjera medicinske radiologije, Hrvatska udruga radnih terapeuta te Hrvatska udruga laboratorijske medicine.

Svaka od tih udruga sad bi zapravo htjela i zasebnu komoru pa postoji mogućnost da će se Hrvatska komora zdravstvenih radnika uskoro razdjeliti na četiri manje komore.

Time bi zdravstveni sustav, umjesto osam, imao nevjerojatnih 11 komora!

Osim toga, pod Ministarstvo zdravlja formalno-pravno trebala bi spadati još i Hrvatska psihološka komora (ona daje i oduzima odobrenja za rad psiholozima te vodi njihov registar), ali je ta strukovna organizacija, u trenutku kad se bivše Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi razdvojilo na dva subjekta, pripalo u sektor ministrice Milanke Opačić.

Najveća među njima je Hrvatska komora medicinskih sestara.

Ima 35.589 članova, godišnji prihodi iznose joj nešto malo preko 10 milijuna kuna, a financiraju se tako što svojim članicama svaki mjesec od bruto plaće skidaju 0,4 posto.

U Komoru primalja učlanjeno je 2437 babica, a procjena je da Hrvatska komora fizioterapeuta (procjena, jer nam nisu odgovorili na pitanja) ima oko 3300 članova.

Moj sugovornik iz Ministarstva zdravlja upozorava me kako kod većine tih strukovnih organizacija postoji specifičan problem: komore barataju priličnim novčanim iznosima, ali ministarstva koja su im nadređena nemaju nikakve ovlasti kontrolirati njihov rad.

Jer komore funkcioniraju kao neprofitne organizacije odnosno udruge.

Recimo, tako je Ministarstvo zdravlja DORH-u prijavilo Hrvatsku komoru primalja, zbog sumnji da Komora u periodu između 2009. i 2014. godine nije organizirala nijednu sjednicu skupštine.

No, Komora je odmah protiv Ministarstva pokrenula upravni spor, smatrajući da “Ministarstvo nije ovlašteno tumačiti zakonitost provedbe komorske skupštine”.

Ove godine članovi Hrvatske udruge fizioterapeuta nakon dugo vremena prvi put su na kućne adrese dobili listiće kako bi uopće glasali za skupštinske delegate.

Mnogi od njih bili su iznenađeni kad su na popisu delegata pronašli ime žene koja je ujedno i predsjednica Komore, Mirjane Grubišić.

Zbog sumnji u legalnost izbornih i ostalih procedure protiv te Komore u veljači ove godine bio se oglasio Transparency International.

Oni su tražili da im Komora odobri nadgledanje izbora, a potom Ministarstvu zdravlja uputili dopis s teškim optužbama zbog kršenja izbornog procesa.

Jer predsjednika Komore bira izborno povjerenstvo koje je izabrao sam predsjednik.

Jer u tom povjerenstvu sjedi petero ljudi koji su vrlo bliski s predsjednicom komore.

Jer administrator tijekom izbora uklanja kuverte, a potom donosi neke nove koje pečatira.

Jer su poslovnom i profesionalnom tajnom proglasili neke podatke suprotno zakonima...

Koliko je sustav apsurdan, a ovlasti komora široke najbolje pokazuje sljedeći primjer: Hrvatska komora zdravstvenih radnika, osnovana 2010. godine, godinama je od članova članarinu naplaćivala retrogradno, dakle ne od trenutka kad su se upisali u komoru, nego od dana osnutka.

“Ja sam se protiv toga dugo borio, ali na kraju sam priču stavio ad acta i platio članarinu kako bih mogao dobiti odobrenje za rad. Ništa se protiv toga nije dalo napraviti, morao sam im platiti iznose za šest mjeseci unazad”, kaže mi jedan radiolog iz Slavonije.

Uzalud je protiv takve naplate članarina reagirao i tadašnji ministar zdravstva Darko Milinović koji je iz Ministarstva Komori uputio i službeno očitovanje, no nije pomoglo.

Doduše, sama im je država dala širom otvorene ruke pa se sad dobar dio komora i njenih čelnika ponaša onako kako se još davnih dana ponašao Oktavijan August odnosno Cezar.

Jednom kad zasjednu na čelo tih strukovnih organizacija, ne možeš ih se više rješiti.

Tako Barbara Finderle babice “vodi” od osnutka 2009. godine, Jasna Babić prva je i jedina predsjednica Komore zdravstvenih radnika, Mirjana Grubišić na čelu je fizioterapeuta od 2009. godine kad je komora osnovana, a Hrvoje Minigo liječnike vodi već tri mandata, dakle 12 godina.

Iz tog razloga više od tri tisuće bolničkih liječnika ove godine potpisalo je peticiju kojom traže reorganizaciju Hrvatske liječničke komore, posebno zato što sudbinom hrvatskih liječnika, tako su barem objasnili u peticiji, upravljaju umirovljenici (predsjednik Minigo, jedan dopredsjednik i rizničar su u mirovini, a penzionirano je i petero od 13 članova izvršnog vijeća, tri od četiri savjetnika predsjednika te urednik liječničkog glasila).

Taj sustav HLK-a dosta je skup i rastrošan: komora godišnje uprihodi oko 14,5 milijuna kuna, ima 19.888 članova, 19 zaposlenih, a povrh svega toga na kraju 2013. godine, prema podacima iz njihovog financijskog izvješća, ostvarili su višak prihoda od 4,5 milijuna kuna.

Dakle, višak im je gotovo trećina godišnjeg budžeta, kojeg ostvaruju tako da članovima svaki mjesec “ubiru” 0,40 posto bruto plaće.

Sve to predsjedniku Hrvoju Minigu omogućilo je da se okruži s četiri savjetnika i dva dopredsjednika pa Komora danas praktično funkcionira kao paralelno ministarstvo.

I predsjednik Hrvatske komore ovlaštenih inženjera šumarstva Damir Felak Komoru vodi od 2008. godine kad je osnovana, piše Globus .

I ta Komora fenomenalno posluje: u 2013. prihodi su joj iznosili 2,5 milijuna kuna, ali joj je višak na kraju godine iznosio 6,7 milijuna pa bi Komora, kad bi to htjela, praktično tri godine mogla poslovati a da članovima ne naplati kune članarine.

“Istina, Komora je ostvarila višak prihoda, ali zato što nismo htjeli biti neracionalni. Treba vidjeti na što će taj novac biti potrošen”, začuđujuće je iskren Felak u razgovoru s novinarima.

Ispitujem ga čemu Komora šumara uopće služi.

Ona ima 1.148 članova od čega najveći dio, njih 900, radi u državnoj firmi Hrvatske šume, što znači da je Komora praktično osnovana kako bi licencirala državne službenike.

“Da, kod nas je specifična situacija pa se često postavlja pitanje koji je smisao komore šumara. Kad je ona osnovana, ideja je, između ostaloga, bila da se uvede neki red te da poslodavce u privatnom sektoru prisilimo da zapošljavaju stručne i obrazovane ljude, koji znaju pravilno rukovati sa strojevima. Ipak, zbog krize privatni se sektor nije razvio iako mi računamo da smo danas kod privatnika zaposlili stotinjak šumara”, objašnjava mi predsjednik Felak.

I on je, naravno, zaposlenik Hrvatskih šuma u podružnici u Koprivnici.

Sjedište Komore je u Zagrebu, ima dvoje zaposlenih koji svaki mjesec primaju 8 tisuća kuna prosječne neto plaće, a Felak kao predsjednik nije zaposlen, ali dobiva naknadu, mjesečno pet tisuća kuna.

Štoviše, jedno je vrijeme Felak posao predsjednika Komore obavljao istovremeno dok je bio član Uprave Hrvatskih šuma pa je protiv njega u svibnju 2013. godine donesena odluka da je u sukobu interesa.

Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa ocijenilo je da Felak istovremeno obavlja dvije javne dužnosti – onu člana uprave državne firme i predsjednika Komore – a posebno je spornim ocijenilo činjenicu da su obvezni članovi Komore ujedno zaposlenici te iste državne firme, što Felaka stavlja u nezgodan položaj.

Predsjednik Komore to rješenje Povjerenstva ne priznaje.

“Ne slažem se s tim i protiv tog rješenja sam pokrenuo upravni spor. Naime, smatram da dužnost predsjednika komore nije javna dužnost i vjerujem da ću pobiti to rješenje”, samouvjeren je Felak koji je ujedno dopredsjednik županijskog odbora HDZ-a.

Njegovo tumačenje donekle je točno, ali samo zato što država nije dovoljno dobro regulirala poslovanje komora.

One imaju javne ovlasti – izdaju i ukidaju odobrenja za rad, vode registre, provode stručni nadzor nad radom svojih članova, a zauzvrat bi svojim članicama trebale omogućavati stručno obrazovanje i dodatno educiranje, sve iz članarina koje mjesečno prikupljaju.

Ispada da velik dio Komora problema ima već s licencama.

Sve je u redu kad ih treba odobravati, međutim komore bi morale biti odgovorne i za oduzimanje odobrenja za rad zbog, naprimjer, nekih teških kršenja radnih i drugih odnosa, ali to je prava rijetkost.

Tako Hrvatska liječnička komora, prema podacima koje su nam poslali, u 2013. godini nije oduzela niti jednu licencu, a u prošloj godini u tri slučaja izrekli su uvjetno oduzimanje licenci na period od jednog do tri mjeseca.

To zapravo znači da komora licence nije oduzela nijednom od liječnika uključenih u aferu Farmal (tu je više od 260 liječnika priznalo da su uzimali mito od farmaceutskih kompanija) pa je upitno na koji način ta organizacija provodi nadzor na radom članica.

Komora medicinskih sestara, doznajemo iz odgovora koji su nam poslali, u zadnje dvije godine nije oduzela nijednu jedinu licencu, a Hrvatska komora dentalne medicine sa 7342 člana licencu nije oduzela otkako je osnovana.

Najmanja komora u zdravstvenom sustavu – ona medicinskih biokemičara s 507 članova također nije oduzimala nikakve licence, a takvih slučajeva nije zabilježeno ni među ljekarnicima.

Šumari su najstroži – lani ih je bez odobrenja za rad ostalo 45, a godinu prije 18 ovlaštenih šumara, a Felak priznaje da je provođenja nadzora nad radom šumara za Komoru dosta nezgodno.

“Imamo samo dva zaposlena djelatnika, i to u administraciji, koji ne mogu odrađivati terenski dio posla. Dakle, mi zapravo ovisimo o onome što na terenu otkrije šumarska inspekcija”, pojašnjava Damir Felak tu neobičnu situaciju.

Podatke o oduzetim licencama zatražili smo i od Komore primalja, ali nam ih nisu dostavili.

Doduše, ispada da je to kod primalja često slučaj.

Naime, nadzorni odbor ove organizacije u listopadu 2014. godine nije uspio dobiti na uvid poslovnu dokumentaciju koju su zatražili, a neki su se članovi na posljednjoj sjednici skupštine pobunili što je komora povećala iznose za plaće i režije, a za edukaciju svojih članova, što im je zakonska obveza, u planu za 2015. godinu predvidjeli su samo 22 tisuće kuna.

Osim toga, dugogodišnja predsjednica Barbara Finderle pravne poslove komore dodjelila je odvjetnici Kristini Mikuličić, svojoj sestri, pa se dio primalja dugi niz godina buni da Finderle privatizira tu neprofitnu organizaciju.

Zato nije čudno da su u komorskom principu udruživanja mnogi danas pronašli “zlatnu koku”.

Pa je tako nedavno donesen Zakon o osnivanju Hrvatske agronomske komore.

Nju je pak odlučio osnovati ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, i to tako da je prvo ukinuo obavezno članstvo u organizaciji koja se zove Hrvatska poljoprivredna komora, ali je zato osnovao agronomsku u kojoj će članstvo, pogađate, biti obvezno.

Komora će imati javne ovlasti i raditi ono što je dosad zapravo radila državna Poljoprivredna savjetodavna služba – znači, dijeliti odobrenja za rad ovlaštenim agronomima, jedino što država, jer je to tako propisala, nad ovom organizacijom praktično neće imati nikakav nadzor.

Točnije, moći će im pregledavati izvješća, ali tijela Komore potpuno će samostalno donositi praktično sve odluke pa Ministarstvo zapravo neće imati nikakvog formalno-pravnog utjecaja nad time kako se troši novac, odvijaju izbori za čelnike i tijela komore, koliko se ulaže u edukaciju, a koliko troši na stavke nejavnih ovlasti.

Sve će zapravo ovisiti o moralu i etičnosti budućih čelnika komore.

Što se dosad pokazalo pravim pogotkom.

Izdvajamo