Nemaju baš nikakvih prijavljenih prihoda, niti kune plaćenog poreza, a kupovali su vile u najelitnijim zagrebačkim naseljima, na otoku Hvaru, stanove u Rijeci, građevinska zemljišta u okolici Splita, luksuzne limuzine...
Te je nebuloze otkrio kompjutorski program koji ne prepoznaje ničije ime i prezime, stranačku pripadnost, moćno zaleđe, kumstva i rodijačke veze.
Na temelju OIB-a, sustav u sekundi spaja dvije odvojene baze podataka: poreze na dohodak i imovinu.
Uparuje ta dva podatka i, ako je razlika veća od 25 posto u korist imovine, signalizira poreznicima da nešto nije u redu.
Klikom do utajivača
Od imovine se s evidentiranim dohotkom uparuju automobil i, jahte, sve vrste nekretnina, depoziti u bankama, dionice i udjeli u poduzećima.
Prevariti taj sustav jednostavno nije moguće. Primjerice, kad je riječ o kućama, vilama, zemljištima, ako zakaže vlasnik, obvezu prijave ovjerenih kupoprodajnih ugovora ima javni bilježnik.
Čak i u slučaju da bilježnik - slučajno ili namjerno - “pričuva” pojedini ugovor, sve otkriva nadležni sud kad kupac upiše vlasništvo. Kod automobila i brodova situacija je još lakša jer, da bi ih se koristilo, treba ih registrirati i prije toga - platiti porez. S vrijednosnim je papirima još lakše.
Središnja depozitarna agencija ima odlične baze podataka koje je vrlo lako pretraživati, a vlasništvo u dioničkim društvima moguće je, za najvećih 10 dioničara, provjeriti i na burzi.
Od oko 3000 poreznih obveznika čija je imovina u nesrazmjeru s legalnim, oporezovanim primanjima , poreznici su na razgovor pozvali 2000. Kolika je vrijednost njihove imovine za koju nemaju pokriće u prihodima, zasad nije poznato. Ovisno o izboru, procjene se kreću od oko 2,5 do čak 4,8 milijardi kuna, no službene potvrde tih brojki nema.
Najviše poreznih obveznika sa sumnjivom imovinom, njih 587, već je ispitano u Zagrebu, a 42 predmeta već su završena te su napisana porezna rješenja prema kojima krivi za utaju poreza moraju platiti više od 26 milijuna kuna. Iako je riječ o ogromnom iznosu - u prosjeku to znači da će svaki od uhvaćenih poreznih obveznika morati platiti oko 600.000 kuna.
Dokazati zarađeno
To je, pak, relativno mali iznos jer, u prosjeku, svaki od njih ima oko 2,3 milijuna kuna vrijednu imovinu stečenu zaradom na koju nije plaćen porez.
Zasad su najdalje u sankcioniranju utajivača poreza stigli u Poreznoj upravi u Zagrebu, dok ostali, prema informacijama iz Ministarstva financija, još nisu sistematizirali svoja postignuća u hvatanju utajivača poreza.
Kad je riječ o utajivačima, oni svom porezniku moraju objasniti odakle im novac i svaku svoju tvrdnju potkrijepiti dokazom.
Tako, primjerice, nije dovoljno reći da je nekoliko stotina tisuća eura dobio od strica u Americi, nego tu tvrdnju treba potkrijepiti inozemnom doznakom. Čak i kad osumnjičeni porezni obveznik donese papir, Porezna uprava provjerava autentičnost dokumenta.
Iako mogućnost uparivanja podataka prema OIB-u postoji od polovine prošle godine, do dolaska nove vlasti u Ministarstvu financija nije se ni pomišljalo na bilo kakve provjere. Jer, da su krenuli, taman bi prije izbora došli do tisuća suspektnih poreznih obveznika. Sustav koji se pripremao od 2009. samo je isproban da se vidi kako je to jednostavno.
Posao DORH-a
A da su krenuli, još bi lani otkrili da je jedan Zagrepčanin, lani bez ikakvih prijavljenih prihoda, kupio dvije vile u Zagrebu vrijedne više od tri i pol milijuna eura.
Drugi je Zagrepčanin, također bez prihoda, lani kupio ljetnikovac na Hvaru vrijedan gotovo 2,5 milijuna eura.
Bez prihoda je prošlu godinu “preživio” i 40-godišnji Zagrepčanin, no kronična besparica na papiru nije ga spriječila da u Rijeci kupi čak tri stana ukupno vrijedna više od dva milijuna eura. Kako je namaknuo novac, još nije poznato.
A moglo bi tako i ostati dok se ne provede kazneni postupak. Naime, poreznicima utajivači nisu obvezni objasniti kakvim su poslom namakli ilegalnu zaradu.
To rade Državno odvjetništvo i policija u kaznenom postupku koji počinje prijavom po službenoj dužnosti koja stiže iz Porezne uprave.
‘Češljanje’ sumnjivaca
Nekadašnji ravnatelj Porezne uprave Ivica Mladineo jučer nam je rekao da su odlični rezultati nove postave u Poreznoj upravi prije svega posljedica izmijenjenih zakona i tehničkih rješenja.
- Nekad smo mi, u Poreznoj, morali dokazivati da je neki novac stečen na nezakonit način, a danas je situacija obrnuta. Osumnjičeni mora dokazivati kako je stekao novac - pojašnjava Mladineo i napominje da su i oni “češljali” sumnjivce, ali da je, zbog manjkavih zakona, većina prijava za utaju poreza padala na sudu.
