Potpuno neprimjetno i bez ikakve reakcije javnosti, Vlada je prije desetak dana prihvatila amandmane na prijedlog Obiteljskog zakona i u potpunosti izjednačila izvanbračne i bračne zajednice. Dan kasnije, takav je Obiteljski zakon izglasan u Saboru te će stupiti na snagu 1. rujna. Feminističke udruge i gay aktivisti, koji su mjesecima lobirali za takvo rješenje, sigurno su interno proslavili, no, na opće iznenađenje, izostala je i bilo kakva reakcija konzervativnih aktivista na čelu s inicijativom U ime obitelji, Katoličke crkve i desno orijentiranih stranaka. Jer izjednačavanjem bračnih i nevjenčanih parova u svim pravima konačno su odškrinuta do sada čvrsto zatvorena vrata prema realizaciji, po mnogima, najkontroverznijeg prava istospolnih parova: posvojenju djece.
Naime, prema načelnom stavu Europskog suda za ljudska prava, čije su odluke za Hrvatsku obvezujuće, istospolne zajednice ne moraju nužno biti izjednačene s bračnima, ali moraju u pravima biti jednake s izvanbračnim zajednicama. Propis po kojem nevjenčani parovi mogu posvojiti dijete - a upravo je takav novi Obiteljski zakon - logikom se stvari mora preliti i na istospolne zajednice. Najkasnije za nekoliko godina, tvrde naši sugovornici, gay parovi u Hrvatskoj moći će posvajati djecu jednako kao što to danas čine bračni parovi.
Korak naprijed
- Ovo je veliki korak naprijed za hrvatsko društvo - kaže odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić koja je još prije nekoliko godina uime udruge Kontra podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti tadašnjeg Obiteljskog zakona upravo zbog diskriminacije izvanbračnih i istospolnih parova. Sada će, dodaje, utvrditi nove okolnosti i Ustavnom sudu poslati podnesak u kojem će tražiti da se, i u kontekstu preporuka Europskog suda za ljudska prava, što je prije moguće izjasni.
Novi Obiteljski zakon od samog je početka izrade obilježen brojnim kontroverzama. Kad su u pitanju gay parovi, nevladine udruge koje ih zastupaju kontinuirano traže da upravo taj zakon obuhvati i istospolne parove i njihove obitelji jer, s pozicije ljudskih prava, nema razloga da se obitelji dijele po spolnoj orijentaciji njihovih članova.
Međutim, ni za jednu političku opciju takvo rješenje nije bilo prihvatljivo. Svjesna većinskog konzervativnog stanovništva kad je riječ o homoseksualnim osobama i s vrlo jakom Katoličkom crkvom, u državi u kojoj dvije trećine građana na referendumu traži da se brak definira Ustavom isključivo kao zajednica muškarca i žene, a “obitelj je svetinja” - vlast, bez obzira na osobna uvjerenja pojedinaca koja su izdašno i službeno i neslužbeno isticali, nije ni pomišljala gay parove spomenuti u propisu koji se zove Obiteljski zakon. Takav nagli skok, objašnjavali su, doveo bi do društvenih nemira, do potpune socijalne eksplozije. Treba ići postupno.
Vladajuća koalicija, u kojoj je HNS bez daljnjega pokazivao najveću sklonost prema punoj jednakosti svih obiteljskih zajednica, odlučila se zato za pragmatično rješenje: povećat će prava istospolnih parova, ali nikako Obiteljskim zakonom. Paralelno s osnivanjem radne skupine za Obiteljski, koja je radila pri matičnom Ministarstvu socijalne politike i mladih, odlučili su na potpuno drugoj adresi, u Ministarstvu uprave, osnovati novu radnu skupinu i krenuti u izradu posebnog Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola.
- Time se dogodila nova diskriminacija i segregacija - kaže Sanja Juras iz udruge Kontra.
Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola još nije upućen u saborsku proceduru, jer se po svaku cijenu željelo izbjeći da se o njemu raspravlja istovremeno s Obiteljskim zakonom. No, kako nam je potvrdio ministar uprave Arsen Bauk, bit će na Vladi do kraja lipnja te se on nada da će ga saborska većina izglasati prije ljetne stanke.
Nova terminologija
Taj je zakon u najvećem dijelu pandan Obiteljskom zakonu, ali s potpuno promijenjenom terminologijom. Dvije osobe istog spola tako ne sklapaju brak, nego životno partnerstvo, iako to čine na istom mjestu (pred matičarom) i u istom postupku (s kumovima u svečanoj atmosferi) kao i bračni parovi. Oni koji svoju vezu ne formaliziraju, žive u neformalnom životnom partnerstvu i izjednačeni su s formalnim. Životno se partnerstvo ne razvodi, nego raskida, iako pod istim pravilima pod kojima se razvodi brak. Evidencija se ne vodi u matici vjenčanih, nego u registru životnih partnerstva.
Ni posvojenja nema u prijedlogu Zakona o životnom partnerstvu, ali ima partnerske skrbi. Ukratko, prema prijedlogu, dvije gay osobe ne mogu zajednički, kao roditeljski par, posvojiti dijete iz doma, ali je dopušteno jednom partneru da ostvari “partnersku skrb” nad biološkim ili posvojenim djetetom svojeg partnera. Takvom “malom posvojenju”, koje u praksi doista olakšava svakodnevni život nekoliko desetaka istospolnih parova koji već odgajaju djecu, oštro su se usprotivili u konzervativnim udrugama, tvrdeći da je to samo prvi korak prema legaliziranju klasičnog posvojenja roditelja istog spola. Vlada je to negirala.
I doista, u Zakonu o životnom partnerstvu to se nije dogodilo, ali je takva mogućnost otvorena s potpuno neočekivane strane - u Obiteljskom zakonu.
- Znamo koji je stav Europskog suda za ljudska prava. Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu bio je u potpunosti usklađen s prvim prijedlogom Obiteljskog zakona i istospolni su parovi imali sva prava koja su imale i izvanbračne zajednice. Međutim, iako je Obiteljski zakon mijenjan, mi nećemo mijenjati prijedlog Zakona o životnom partnerstvu. Ostavit ćemo moguće izmjene saborskoj raspravi - tvrdi ministar Arsen Bauk.
(...)