IZA KULISA

KRISTIAN IM JE BIO TOLIKO NEBITAN DA MU NITI IME NISU TOČNO NAPISALI 'Radi se o očitoj omašci u pisanju koja je predviđena u zakonu'

    AUTOR:
    • Iva Grubiša

  • OBJAVLJENO:
  • 20.09.2019. u 14:33

CROPIX

Kristian Vukasović (u krugu) i splitski zatvor Bilice

Ni ime mu nisu točno napisali. Kristian Vukasović, mladić s utvrđenim 3. stupnjem invaliditeta zbog teških tjelesnih i mentalnih oštećenja koji je nakon četiri mjeseca u splitskome zatvoru preminuo, i to od straha, pravosudnom sustavu bio je toliko nebitan da je u sudskoj presudi “prekršten” u Davora Smolju.

Kako stoji crno na bijelo u tekstu nepravomoćne presude: “Temeljem čl. 63 Kaznenog zakona optuženiku Davoru Smolji se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. ožujka 2019. godine nadalje”.

Tko je, zaboga, Davor Smoljo, nije poznato, no s Općinskog suda u Splitu, čiji je sudac Marijo Franetović donio presudu, poručili su samo da je riječ o grešci, i to onoj koja je predviđena zakonom.

“Radi se o očitoj omašci u pisanju, koje pogreške ili propusti u pisanju su predviđene kao moguće člankom 462. Zakona o kaznenom postupku”, napisali su.

Dobro je znati: greška je odrađena po zakonu. Kad bi to bila jedina nelogičnost na četiri strane presude, gotovo da bismo mogli zažmiriti pa reći: OK, svatko može pogriješiti. Nažalost, nije jedina.

Uz to što je Kristian bio psihički bolestan, te je vještak procijenio da je u vrijeme podmetanja požara bio bitno smanjeno ubrojiv, mladić je sa svojih 18 godina bio mlađi punoljetnik i kao takvog ga se trebalo tretirati na sudu. Iako se u takvom postupku, kako nam je potvrdila iskusna sutkinja za mladež, mora zatražiti izvješće nadležnog Centra za socijalnu skrb, konzultirati roditelje te u cijeli proces na sudu uključiti stručnog suradnika da iznese mišljenje o okrivljeniku, ničemu od toga u presudi nema ni traga.

Ono što se pak jasno vidi jest da je mladi Kristian očito od suda tražio pomoć. Izjavio je da se kaje, da više nikada ne bi ponovio djelo, a istaknuo je i da treba psihijatrijsku pomoć. Predložio je, doduše, da tu pomoć prima sa slobode, a ne u istražnom zatvoru u kojem je boravio još od travnja i iz kojeg je tri puta prebacivan na bolničko liječenje. Obvezno psihijatrijsko liječenje mu je izrečeno, ali uz kaznu zatvora od osam mjeseci. Isti je sudac, usput budi rečeno, prije desetak godina zatvorsku kaznu od 6 mjeseci izrekao za ubojstvo iz nehata.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo